02:07, 14. Prosinac 2018

Mišljenja

Zavjet poginulih branitelja

Objavljeno: 21.11.2018 u 01:50
Pregledano 121 puta

Autor: Benjamin Tolić

U propovijedi što ju je u Vukovaru na Dan sjećanja, u nazočnosti Andreja Plenkovića i dijela njegove Vlade, održao katolički biskup Egidije Živković, Hrvat iz Željezna u Gradišću, vrlo su osobno blistala „opća mjesta“ kršćanskoga nauka – o pravednosti, o žrtvi, o zločinu, o kajanju, o oprostu, o pomirbi. Propovjednik je, s jednakim žarom, dotaknuo bolna pitanja hrvatskoga društva – zavjet poginulih hrvatskih branitelja, lustraciju, slobodu govora, domoljublje. U živim dušama domoljubnih Hrvata ta je propovijed odjeknula kao snažna vjerska, ćudoredna i politička pobudnica.

A kako je biskupova propovijed odjeknula u „mrtvim dušama“ hrvatske vlasti? Tko zna! Vjerojatno nikako. Takve poruke i pouke od „mrtvih“ se „duša“ odbijaju kao more od hridina.

Okosnica je hrvatske vlasti Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), stranka koja je, pod cijenu Domovinskoga rata, organizirala i s hrvatskim narodom provela obnovu samostalne hrvatske države. HDZ je, kako on sam sebe razumije, i narodnjačka stranka.

Kao i golema većina hrvatskoga pučanstva HDZ („uključivo“!) ispovijeda rimokatoličko kršćanstvo. Kakav je to usklik među zaporkama? Ah, da! To je hrvatski prijevod Plenkovićeva latinizma „inkluzivno“, a ovdje znači da u hrvatskoj vlasti mogu sudjelovati (i sudjeluju) i ljudi drugih vjeroispovijedi, od pravoslavaca i protestanata do muslimana i bezvjeraca. To je s političkoga gledišta  u redu.

Ali koliko je onda HDZ obilježen katolištvom?

Ne znam. U HDZ-u svašta mjere. Na zadnjem su općem saboru stranke, primjera radi, pljeskomjerom izumitelja Marija Kapulice mjerili jačinu pljeska predsjedniku Plenkoviću. Za katolištvo, koliko znam, još nemaju mjerila. Ali pouzdano se može reći da je katolištvo HDZ-ova vodstva, napose katolištvo HDZ-ova predsjednika Andreja Plenkovića, za koji stupanj i učenije i jače od katolištva Hrvatske biskupske konferencije (HBK).

Kakva je to glupost?! Nema mjesta čuđenju. Tako ne mislim ja, tako misli Plenković. A mišljenje s kesom i batinom – tj. s državnim proračunom i Davorom Božinovićem pri ruci – treba i poštovati i uvažavati, barem onoliko koliko poštujete i uvažavate razložno mišljenje kada ga izriče državljanin i bez kese i bez batine.

Plenković međutim nije nerazložan. Kakvoću njegove misli potvrđuju njegova djela. Ne zaboravimo: Plenković je pred cijelom nacijom školnički ukorio biskupe da nisu dobro pročitali i razumjeli Istanbulsku konvenciju; svojom je razjasnidbenom izjavom („eksplikativnom klauzulom“) bio nakratko očarao i samoga predsjednika HBK mons. Želimira Puljića; u pretežno katoličkom Hrvatskom [državnom] saboru od šale je složio golemu mnogostranačku većinu za ratifikaciju protukršćanske Istabulske konvencije. Čovjek dakle doista misli razložno. Druga je stvar što mnogima, kao i meni samomu, njegovi razlozi mirišu na kolektivnu pogibelj.

HDZ je, ponavljam, i narodnjačka stranka. Istina,  Plenković je, kako sâm reče, „cijepljen protiv populizma“, a to se u Bruselju cijeni. Tamo ga – u svojstvu predsjednika hrvatske podružnice Europske pučke stranke (EPP) i predsjednika Vlade Republike Hrvatske – grle i ljube, a katkad i uštipnu. Ima li od toga bolje potvrde narodnjaštva? Tomu bi možda mogla biti ravna samo lakrdijaška obrana Istanbulske konvencije i nepravednog izbornog sustava od narodne volje. Kuščević naime može, protiveći se „narodnim referendumima“, potegnuti i njemački argument: Ni u Njemačkoj, gdje su također okosnicom vlasti kršćanski narodnjaci, nema referenduma na saveznoj razini.

Što dakle? HDZ se nakon Tuđmanove smrti izrodio.  Usporedimo samo državničke formate njegovih predsjednika s formatom osnivača stranke: Ivu Sanadera, Jadranku Kosor i Andreja Plenkovića s Franjom Tuđmanom. Državotvorstvo, kršćanstvo i narodnjaštvo danas su prazne marketinške ljušture, od kojih još uvijek živi nekoć slavna stranka. A mi koji smo ju svojim glasovima dosad hranili kao „manje zlo“, što ćemo mi? Hoćemo li i dalje njegovati to sad već „moćno zlo“ ili ćemo se, po opomeni biskupa Živkovića, vratiti zavjetu poginulih hrvatskih branitelja?





← Povratak

Komentari

comments powered by Disqus