00:46, 18. Studeni 2018

Mišljenja

Škola za život

Objavljeno: 01.11.2018 u 01:38
Pregledano 173 puta

Autor: Benjamin Tolić

Niste školničke struke? Niste „teta“ u maloj školi? Niste učiteljica ili učitelj u osnovnoj školi? Niste profesorica ili profesor u srednjoj, višoj, visokoj školi, veleučilištu ili sveučilištu?

Mala je dakle vjerojatnost da ste čuli za Jana Ámosa Komenskoga (1592.–1670.). Taj Čeh svojom je vizijom čovjeka i pedagoškim, napose didaktičkim djelima, od kojih je najznatnije „Velika didaktika“ (Didactica magna), reformirao europski odgoj i obrazovanje. Njegov rad osobito je cijenila odgojno-obrazovna teorija i praksa XX. stoljeća.

Niste čuli za Jana? Ništa zato. Jamačno ste čuli i vidjeli – ako ne uživo, onda barem na Hrvatskoj radioteleviziji – Janova imenjaka Ivana, naime Vrdoljaka, koji također nudi svoju viziju čovjeka.

U tom Ivanu ponovno se nakon 348 godina utjelovio Janov reformatorski duh. U sjeni Janove „Velike didaktike“ iz hrvatskog je tla proklijala Ivanova „Škola za život“. Vijest o tomu lijepo je odjeknula diljem naše goleme „šire domovine“, pa se može očekivati da će rečeni Vrdoljak, kao nekoć Komenský, ako ga što ne spriječi, vrlo skoro opet temeljito reformirati sad već zastarjeli europski odgoj i obrazovanje. Odakle mi to? Eh, odakle?! Nisam iz prsta isisao. A i bruseljsko je Europsko povjerenstvo – ako je vjerovati mjerodavnoj Plenkovićevoj ministrici Blaženki Divjak – odmah prepoznalo, odmah odobrilo Vrdoljakovu „Školu za život“.

Europsko povjerenstvo?! Prepoznalo i odobrilo?!

Da. A što je tu čudno? Ili mislite da je „Škola za život“, kako potiho govore potuljeni Vrdoljakovi politički protivnici u HDZ-u, škola trgovine elektroničkom opremom? O, ne! Grdno se varate. Vrdoljakova je „Škola za život“ škola apsolutne trgovine. A apsolutna je trgovina – trgovina odriješena od svih vrjednota, od svega osim novčanog probitka.

Možda vam se čini da prestrogo sudim? Dobro, malo ću ublažiti.

Nije tu „školu“ izumio Vrdoljak. On ju je samo patentirao. To mu je, recimo tako, olakotna okolnost. Samo to. Sve drugo što je u ime zajednice radio bilo je ili prostačka himba ili promašaj ili nešto kvaru slično.

Odakle ga znamo? Iz Vlade Zorana Milanovića. Po čemu pamtimo? Po plinskom istraživanju jadranskoga podmorja, po toplinskim „razdjelnicima“, po visokoj cijeni električne struje iz obnovljivih izvora. Vlasti se Vrdoljak primicao i na vlast stizao kako kada. Uglavnom parazitirajući na tuđoj izbornoj listi i varajući svoje stranačke drugarice i drugove. U Sabor je i ovaj put njegov HNS ušao konzervativno – na SDP-ovoj koalicijskoj listi, ali Vrdoljak ga je revolucionarno raskolio te ono što je ostalo s njim odveo kamo se javno kleo da ni pod koju cijenu ne će – u okrilje Plenkovićeva HDZ-a. Tu je Vrdoljak za četiri SDP-ova zastupnika „haenesovske pasmine“, kako bi rekao Ante Starčević, od dobroga Andreja, koliko znamo, kupio dva ministarstva: Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja  i Ministarstvo znanosti i obrazovanja, te još dosta toga što ne znamo. Očito su obojica  prošla kroz respektabilnu „školu za život“.

Odatle je lako dokučiti koliko je Vrdoljaku stalo do „političke stabilnosti“, a koliko do „antifašizma“, do Stambolske konvencije, do LGBT zajednice i drugih dragulja „lijeve“ magle.  

No ne može se reći da Ivan Vrdoljak nema savjesti. Ima ju on, ima. Da ju nema, jamačno se ne bi javno jadao tvrdeći da je za „školu za život“, tj. „za budućnost  naše djece“, žrtvovao svoj – obraz! A to treba štovati. Jer, svi smo mi grješni ljudi, a samo najbolji među nama, poput Martine Dalić i Ivana Vrdoljaka, od svojih i tuđih slabosti grade svoju krjepost i spremni su se žrtvovati za opće dobro te na svojim plećima nositi teret strvinarske pljačke Grupe Borg i stranačke izdaje – na veću slavu Andreja Plenkovića.

Ali, eto k vragu! Zloduh mi pokvari krasnu predsvisvetsku glorifikaciju jedne svetice i jednoga svetca. Rečeni Ivan Vrdoljak javno pozva državnoga odvjetnika Dražena Jelenića. koji u Grupi Borg nije vidio ništa kriminalno, da istraži ima li korupcije u načinu na koji je Milan Bandić u saborskomu klubu „Bandića Milana 365 – stranke rada i solidarnosti“ okupio desetak zastupnica i zastupnika. Ne shvaća siroti Vrdoljak da tako „huška“ državnoga odvjetnika na dobroga Andreja Plenkovića. I što sad? Dajem riječ gospodinu Jeleniću.






← Povratak

Komentari

comments powered by Disqus