12:27, 16. Kolovoz 2018

Mišljenja

Referendumska groznica

Objavljeno: 29.05.2018 u 23:17
Pregledano 122 puta

Autor: Benjamin Tolić

Politički analitičari nastoje ovih dana proniknuti u najsuptilnije poruke što ih je u subotu na XVIII. saboru Hrvatske demokratske zajednice u Ciboninu tornju u Zagrebu svojim govorom odaslao Davor Ivo Stier.

– Tko je pak taj? – čudi se gdjekoji HDZ-ovac. Osobno ne znam ni ja. Mogu samo reći što sam nadosobno  zamijetio. Stier je politički tajnik HDZ-a. Jedan od malobrojnih ljudi koji se u najvećoj hrvatskoj političkoj stranci usuđuju glasno politički misliti. Koga zanima kako on to čini, može vidjeti u njegovu programskom ogledu tiskanom pod naslovom „Nova hrvatska paradigma“, odakle Andrej Plenković crpi svoje agitacijske lizalice „inkluzivnost“ i „razvoj“.

A sam govor? Bio je izvrstan. Strastven i glasan. Suprotiva korupciji, klijentelizmu, nepotizmu i drugim političkim opačinama. Svršio je isticanjem da je govornik za taj boj „spreman“ i pitanjem slušateljima, kojih je bilo oko pet tisuća, jesu li oni „spremni“. I – prolomio se najjači i najduži pljesak toga dana.

Neki umni politički analitičari zaključuju da se Stier tim govorom kandidirao za predsjednika HDZ-a; drugi vele, Stier je „bacio rukavicu“ Plenkoviću, svomu bivšem prijatelju; treći se odaju umijeću čitanja „između redaka“, pa im se čini da se iz tmurnih aluzija čula grmljavina protiv HDZ-ova saveza s HNS-om i ratifikacije Istanbulske konvencije.

Možda su svi u pravu, ali meni se ništa od toga ne priviđa. Stier se na izvještajnom saboru u subotu nije mogao kandidirati, jer nikakvi izbori nisu bili ni najavljeni, a kamoli raspisani. Stier je u Ciboni govorio sabornicima. Plenkovića, ako se dobro sjećam, nije ni spomenuo. Možda ga je to nespominjanje – izazvalo?! Stier je uvijek držao, a i sada drži da je HDZ-ov savez s HNS-om programska sramota. Kada je Plenković usprkos Stierovu protivljenju sklopio taj savez, Stier je svoje mišljenje potvrdio prosvjednim povlačenjem s dužnosti ministra vanjskih i europskih poslova. Vrlo rijetka gesta u hrvatskoj politici. I teško shvatljiva. Zašto? Na časnom magaretu tovar „kriva“: Ako Stieru smeta HDZ-ov savez s HNS-om, zašto mu ne smeta HDZ-ov savez s SDSS-om? Obje su to parazitske stranke. A SDSS još i izrijekom protuhrvatska. Zar je stoga čestitiji parazit nego HNS? A što se tiče Stambolske konvencije, tu je Stier čist. U Saboru je glasovao protiv ratifikacije te alegorične podvale.

Što dakle? Ništa. Tresao se Stier, rodila se brda. Brda snovidna. Istina, dragi moji analitičari, ne vole se predsjednik i politički tajnik HDZ-a. Ali to je stara vijest. A sve drugo, pa i statutarna demokratizacija HDZ-a, može se sažeti u nekoliko tužnih riječi: Ništa se u Ciboni spomena vrijedno nije dogodilo. Od svih tih bučnih nedogodovština znakovita je samo ona  „zločinačka kuka“ u Stierovu govoru – tabuizirana riječ „spreman“ i osobito njezin množinski lik „spremni“. Toj kuki po znakovitosti je ravna samo činjenica da nitko od javnih ćudorednika nije za nju zapeo. Sve ostalo bila je masovna dosada.

Ali nisam se cijeli tjedan dosađivao. Upravo suprotno. Silno sam se zabavljao. Promatrao sam referendumsku groznicu u koju su naciju gurnule Građanska inicijativa „Narod odlučuje“ i Građanska inicijativa „Istina o Istanbulskoj“. Zahtjevi da se na referendumu odluči o izmjenama izbornoga zakonodavstva i o napuštanju Istanbulske konvencije neopisivo su uzbudili uživatelje sadašnjega reda stvari. Neki inače razboriti ljudi najednom su pobenavili. Tako je, primjera radi, bilo u Rijeci, „europskoj prijestolnici kulture“. Tamošnji je gradonačelnik Vojko Obersnel, uzorni socijalni demokrat (komunističke provenijencije), odbio dopustiti aktivistima tih građanskih inicijativa skupljanje potpornih potpisa na javnim gradskim površinama, a drugi su gradonačelnici spomenutim građanskim inicijativama skupo iznajmljivali javne gradske površine. Neke su političke stranke pozvale svoje članove da ne daju potpise, a javna su priopćivala zdušno prešućivala akciju.

Nisu ni branitelji statusa quo sjedili besposleno. Oni su pod vodstvom SDP-ovih saborskih zastupnika Peđe Grbina i Arsena Bauka prikupili 50 zastupničkih potpisa potpore prijedlogu novog zakona o referendumu kojim bi se među ostalim taksativno navelo o kojim se pitanjima ne može odlučivati na referendumu. Tu su najugledniji potpisi kneza Milorada i kontea Furija.

Dobro, to je slabo izobražen puk. Puno su zanimljivije utemeljeni akademički protureferendumski osjećaji. Akademik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) Željko Reiner drži ne baš pametno da referendumi izazivaju političku nestabilnost u zemlji i plaše inozemne ulagače. On to veli onako, nježno, upravo lirski. Francuski je besmrtnik (član Académie française) Michel Serres, ako je vjerovati paramatovačkom Parižaninu Mirku Galiću, za razliku od Reinera, upravo brutalno pametan. On se, zajedno s Galićem, zgraža nad spoznajom da „nobelovac i zadnji imbecil“ imaju jednako pravo glasa. Bože im oprosti.

A što će biti od referenduma? Vidjet ćemo. Što god bude, ne dajmo se obeshrabriti.



← Povratak

Komentari

comments powered by Disqus