06:14, 19. Prosinac 2018

Mišljenja

Krivotvoritelji i krivotvorbe

Objavljeno: 03.10.2018 u 06:52
Pregledano 192 puta

Autor: Benjamin Tolić

Kada je Ivan Penava prije desetak dana pozvao hrvatsku javnost na miran prosvjed protiv nekažnjavanja ratnih zločina počinjenih u srpsko-crnogorskoj oružanoj agresiji na Hrvatsku, demokratska je eurohrvatska vlast taj „izgred“ HDZ-ova vukovarskog gradonačelnika u prvi mah primila prilično razumno. Ah, mladost – ludost! Tko se protivi kažnjavanju ratnih zločina?! A daleko je i nadnevak i mjesto održavanja prosvjeda, i 13. listopada i Vukovar. Dotle će „meki pristup“ stranačkoga vrha lako slomiti provincijskoga političkog žutokljunca.

Ali Penava je, kako reče novinarka Iva Puljić Šego, tvrd orah. Bio i ostao. To je posve izbezumilo eurohrvatsku vlast. Njezin mozak (Vladimir Šeks, Davor Božinović, Robert Kopal?) zaključio je da „iza te ujdurme“ stoji netko drugi. Netko tko želi, kako to osjeća Andrej Plenković, „kidnapirati“ (oteti) izvornu Penavinu ideju, koja je dobra, i okrenuti ju protiv njegove Vlade! Stoga je eurohrvatska vlast, u strahu za svoj opstanak, poduzela vrtoglave žalosno-smiješne političko-policijske mjere kako bi, ako ne spriječila Penavin prosvjed, onda  barem prigušila njegov odjek u javnosti.

Za tu svrhu trebalo je najprije identificirati „zločinca“ koji „stoji iza“ prosvjeda. To je bio najteži dio posla. Obavio ga je, valjda uz pomoć HDZ-ova slavnog identifikatora, predsjednik Sabora Gordan Jandroković. On je odvažno upro prstom na ljude koji su sami sebe proglasili suverenistima.

To otkriće urodilo je u Styrijinu Večernjemu listu filozofskim plodovima. Tamo je spomenuta Iva objavila svoja razmatranja o „suverenistima“. Definirala je taj pojam kao pomodnu zamjenu za „nacionaliste“ i optužila Zlatka Hasanbegovića da je on, prije godinu-dvije, tu odvratnu verbalnu krabulju uveo u hrvatski javni govor. Na posljetku je hrvatskoj javnosti postavila pitanje: „Imaju li suverenisti monopol na domoljublje?“

Pitanje pametno pretpostavlja da i globalisti, premda strastveno jurišaju protiv doma, imaju jednako pravo na domoljublje. Čini vam se odveć nategnuto? Ni govora! Cinični bi um Petera Sloterdijka tu stvar još više zaoštrio: Nego što, domoljublje je jednako neotuđivo ljudsko pravo i suverenista i globalista! Pročitavši tu mudrost, bistri se Tomislav Krasnec iz „Bruseljskoga bunkera“ čestito izrigao na ogavne suvereniste lažnim navodom:  „To su oni koje je Zola u “Jadnicima” opisao kao fakine koji uvijek žele dvije stvari (premda ih rijetko kad postižu): da obore vladu i da zakrpaju hlače.“

Krasno! Iva i Tomislav već žive kao  odlični proizvodi obrazovne reforme Blaženke Divjak i Ivana Vrdoljaka.

Predsjednik Vlade Andrej Plenković nije bio filozofičan kao gospođa Puljić Šego i gospodin Krasnec. On je drugim putom došao do istog rezultata. Jednostavno je vjerovao svojim osjetilima, a „iz aviona“ je vidio Zlatka Hasanbegovića, političkog tajnika stranke Neovisni za Hrvatsku, kako „suverenistički“ švrlja po Vukovaru.

Usuprot tim poukama i porukama neke su braniteljske udruge ipak poduprle Penavinu inicijativu. Na tu ludost svojih suboraca nije samo stranački stegovno, nego i politički mudro reagirao predsjednik Hvidre Josip Đakić. On je Hvidrine športske igre najavljene za 12. – 14. listopada u Vukovaru odgodio do neznana nadnevka u neznanu mjestu i tako „samoproglašenim suverenistima“ oteo barem tisuću prosvjednika.

Negdašnji „Tuđmanov jastreb“ Vladimir Šeks pokušao je „historijskim“ argumentom ubiti Penavin prosvjed. Taj povjesničar kalibra Dušana Bilandžića na sjednici je Središnjega odbora HDZ-a u baranjskomu Karancu za nekažnjavanje agresorskih ratnih zločina okrivio mrtvoga prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana i živoga – sebe, Vladimira Šeksa. On je, veli, osobno, kao potpredsjednik Hrvatskoga državnog sabora, prije mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja god. 1998. po Tuđmanovu nalogu sveo broj kaznenih prijava zbog ratnih zločina u Vukovaru i u Slavoniji s 1.500 na – 25.

„Tuđmanovu jastrebu“ moja neznatnost ne vjeruje. Ni kada se brani ni kada se optužuje. Da mu u ovom slučaju i povjerujem, u mojim bi očima to čime se on „historijski“ hvasta bilo teško kazneno djelo, neusporedivo teže od svih onih postojećih i nepostojećih kaznenih djela što ih u svezi s vukovarskim prosvjedom, sramoteći svoju službu, danas  istražuju hrvatski organi kaznenoga progona.

Izmišljene policijsko-medijske priče o krivotvoriteljima i dojavljivačima, kumovima i vozačima trebale bi u pravno uređenoj demokratskoj državi, osobito ako služe prikrivanju kaznenih djela i osobnim ili skupnim obračunima s neistomišljenicima u političkim strankama ili izvan političkih stranaka, biti strogo kažnjive. Trebale bi, ali tko će i kako kazniti svu tu priglupu pripovjedačku maglu što ju je oko Penavina prosvjeda pustila Plenkovićeva bolesna potreba da se – sada je to posve jasno – u stranci riješi svoga zamjenika Milijana Brkića, a u savezu na vlasti sačuva svoga srpskog kneza Milorada?  

Tko će? Nitko. Ljudi naime, znali ili ne znali za Hobbesa, znali ili ne znali latinski jezik, u dnu duše ćute istinitost Hobbesove izreke: Auctoritas non veritas facit legem (vlast, a ne istina, čini zakon). Vjerojatno se stoga ni na vukovarskom prosvjedu nitko ne će usuditi jasno i glasno reći: Dok nam ne pokažete što je krivotvorio, kriminalistički istražitelj Nikola Kajkić nije krivotvoritelj! Kajkić je žrtva vrhovnoga krivotvoritelja Andreja Plenkovića i njegove vrhovne krivotvorbe – današnje Vlade Republike Hrvatske. Nitko to ne će reći. A svi znamo da je Plenković svoju Vladu sastavio drsko krivotvoreći političku volju HDZ-ovih birača.

Što dakle? Ništa veliko, ništa junačko. Treba samo otići u Vukovar. I u gradu mučeniku iskoračiti iz kruga straha.







← Povratak

Komentari

comments powered by Disqus