18:02, 19. Ožujak 2019

Mišljenja

I spomenike mrze, zar ne?

Objavljeno: 20.12.2018 u 09:41
Pregledano 199 puta

Autor: Josip Jović

Po našem starom lošem običaju rasprave o nekim projektima i planovima rasplamsaju se tek nakon što se oni realiziraju, kada je već kasno. Onda su svi kao generali poslije bitke pametni i pozvani iznijeti svoj stav.

Tako je i s upravo postavljenim spomenikom Franji Tuđmanu u Ulici Hrvatske bratske zajednice u Zagrebu, tamo u blizini Većeslava Holjevca, tvorca Novog Zagreba, i na mjestu gdje je stajala masonska piramida za koju malo tko zna zbog čega se i otkuda tu našla.

Može se, naravno, raspravljati o tome je li taj četverometarski spomenik pregolem, je li mu bilo primjerenije mjesto u parku koji nosi Tuđmanovo ime, je li umjetnička kreacija Kuzme Kovačića pogođena, jesu li ti spomenici prvom hrvatskom predsjedniku po našim selima i gradovima također stanovito pretjerivanje, koje na koncu šteti onome kome se spomenik podiže? No, sva su ta estetsko-arhitektonska pitanja pala u drugi plan u odnosu na političke motive.

Neizbježno je pitanje je li podizanje spomenika izraz stvarnog poštovanja, ili je riječ o kupovanju unosnih dionica u političkom nadmetanju?

Rasprava o spomeniku, nadalje, začas se pretvorila u raspravu o samom čovjeku. Dio je komentatora i političara s neskrivenom odbojnošću popratio podizanje spomenika riječima: jezivo, užasno, odvratno i tome slično. List koji se pretvorio u sustavnu antihrvatsku propagandu i koji mazohistički financira sama Vlada veli da je od svih spomenika Tuđmanu najbolji onaj trenutak kada zagrebački spomenik s omčom oko vrata visi o dizalici prije nego što će biti spušten na postolje.

Mladi splitski SDP-ovci preslikali su naslovnicu Ferala na kojemu su Milošević i Tuđman u zagrljaju. Prividno je to jednak odmak od dvojice bivših predsjednika, a zapravo se jednome zamjera to što nije uspio, a drugome to što je uspio.

Rada Borić, prekomjerno eksploatirana aktivistica i vijećnica Gradske skupštine Zagreba tvrdi da je spomenik Tuđmanu spomenik Hrvatske kakvu je stvorio, a sa sličnim porukama na istaknutim transparentima nastupila je i skupina malobrojnih aktivista. A u toj je Hrvatskoj sve crno, nema slobode, nema demokracije, propada ekonomija, plamti mržnja, itd. Takva ocjena, koja nije nipošto usamljena, nije objektivna i plod je lošeg raspoloženja i filozofije što gore to bolje.

Da nema, na primjer, slobode, ne bi izjava Rade Borić bila emitirana desetak puta tijekom dana. Dakako, nije sve kako bismo željeli i kako bismo mogli, puno je loših pojava u ovom društvu, ali skoro će dva desetljeća od Tuđmanova odlaska na drugi svijet.

I zar je baš on, koji nije bio bezgrešan, kriv za sve? Zaista je kriv samo za osamostaljenje Hrvatske i u tom grmu negiranja, omalovažavanja i mržnje leži uznemireni zec.


← Povratak

Komentari

comments powered by Disqus