00:13, 18. Studeni 2018

kultura...

Kultura 7. studenoga 2018.

Objavljeno: 07.11.2018 u 13:08
Pregledano 56 puta

Autor: Icom, Hina
 Kultura 7. studenoga 2018.

ZAGREB, 7. studenoga 2018. (Icom, Hina) - Pregled vijesti iz kulture:


Riječki Balet priprema četverodijelnu predstavu "4 bolera"

RIJEKA - Balet HNK Ivana pl. Zajca premijerno će u petak, 9. studenoga, izvesti balet "4 bolera", sastavljen od četiri dijela koje je koreografiralo četvero autora na glazbu Višeslava Laboša, Frederica Chopina, Camillea Saint-Saënsa i Mauricea Ravela, najavila je na konfererenciji za novinstvo u srijedu ravnateljica riječkoga Baleta Maša Kolar.

U prvom dijelu je Maša Kolar osmislila koreografiju na Ravelov Bolero, kojeg je elektroakustično obradio Višeslav Laboš. U ovom dijelu nastupaju gotovo svi članovi ansambla riječkoga Baleta. U drugom dijelu, nazvanom "Zid tišine" autor koreografije je finsko-britanski koreograf plesač Kristian Lever. Glazbena podloga ovog baleta u kojem nastupaju plesači  Hugo Rodrigues, Svebor Zgurić, Shota Inoue, Ksenija Krutova, Marta Kanazir i Maria del Mar Hernandez  je Bolero u c-duru Frederica Chopina. Pijanist solist koji će Chopinovu glazbu izvoditi uživo je Juraj Marko Žerovnik.

 Japanski plesač Shota Inoue koreografirao je bolero nazvan "1/3" na "El desdichado" Camilea Saint-Säensa a plešu Michele Pastorini. Koreograf posljednjeg dijela je jedan od danas vodećih europskih koreografa Andonis Foniadakis. Na izvornu i integralnu inačnicu Ravelova Bolera plesat će Nika Lilek, Emanuel Amuchastegui, Ali Tabouch, Michele Pastorini i Laura Orlić.

 Specifičnost Fonidakisove koreografije je u tome što plesači plešu na trampolinima. Andonis Foniadakis je objasnio da je želio oslikati borbu i žestinu koja proizlazi iz Ravelove glazbe te repetitivni ritam poskakujućim ljudskim pokretima. Plesači su prinuđeni stalno se kretati i okomitom smjeru u ograničenom prostoru, kazao je.

 Andonis Foniadakis, rodom Grk, školovao se na državnoj plesnoj školi u Ateni, potom u školi Maurice Bejart Rudra u Laussanei. Kao plesač je surađivao s Bejart Ballet, Lyon Balletom, Saburom Teshigawarom i u projektima vlastite trupe Apostome.

 Kao koreograf je surađivao s kraljevskim baletom Novog Zelanda, plesnom kompanijom Marthe Graham, Baletom iz Berna, Geneve, Lorainnea, Luzerna, plesnom kompanijom Gauthier, Baletom Jazz de Montreal, National Dance Company of Walles, Helsinki Dance Company i brojnim drugima u Europi i drugim dijelovima svijeta. Koreografirao je i tri opere a bio je i suradnik za pokret u filmu "Noah" Darrena Aronofskog. Dobitnik je nagrade Danza i Danza kao najbolji koreograf 2012. Bavi se i pedagoškim radom.  


Hrvatski filmovi na filmskom festivalu u Cottbusu

ZAGREB - Festival istočnoeuropskog filma u Cottbusu, koji se održava od 6. do 11. studenog, u svom ovogodišnjem programu prikazuje i tri hrvatska naslova - "F 20" Arsena Antona Ostojića, "Teret" Ognjena Glavonića i "Dišući u mramor" Giedre Beinoriute, izvijestio je Hrvatski audiovizualni centar.

Manjinska hrvatska koprodukcija, "Teret" Ognjena Glavonića uvršten je u natjecateljsku sekciju dugometražnog filma, a "F20" Arsena Antona Ostojića i "Dišući u mramor" Giedre Beinoriute uvršteni u sekciju 'Spectrum' koja spaja uratke različitih žanrova.

Glavonićev "Teret", nastao u koprodukciji Srbije, Francuske, Hrvatske, Irana i Katara, igrana je drama o čovjeku koji radi kao vozač kamiona i za vrijeme NATO-ova bombardiranja Srbije 1999. godine dobije zadatak da od Kosova do Beograda preveze tajanstven teret. Kad obavi posao, treba se vratiti kući i suočiti s posljedicama svojih djela.

Hrvatski film "F20" Arsena A. Ostojića, psihološki je triler o mladiću i djevojci čija avantura odlaska na more,  na popularno Zrće, krene u neočekivanom smjeru.

Manjinska koprodukcija "Dišući u mramor" nastao je u litavsko-latvijsko-hrvatskoj koprodukciji. To je priča o bračnom paru čiji sin pati od epilepsije, a jedan dan odluče posvojiti šestogodišnjeg dječaka koji im uvelike promijeni živote.

Festival istočnoeuropskog filma u Cottbusu smatra se jednim od najvažnijih festivala istočnoeuropskog filma na svijetu, a ove godine održava se njegovo 28. izdanje, u okviru kojega će se dodijeliti 18 nagrada.

 
Ivica Šimić dobitnik godišnje nagrade kineskog Grada Xi’ana

ZAGREB - Ivica Šimić, jedan od osnivača i dugogodišnji umjetnički ravnatelj zagrebačkog kazališta Male scene, dobitnik je prestižne nagrade Xi’an Friendship Exellent Foreign Expert Award za 2018. godinu kineskog grada Xi'ana, priopćilo je to kazalište.

Nagradu dodjeljuje Xi’an, glavni grad kineske provincije Shaanxi, stranim stručnjacima, koji trajno žive i rade u njemu, za ustrajan rad i velik prinos njegovom ekonomskom i društvenom razvoju. Među deset odabranih stranih stručnjaka, Šimić je nagradu dobio kao jedini koji dolazi iz područja umjetnosti, kulture i obrazovanja, i to za svoj umjetnički i širi društveni rad u kazalištu za djecu Meriton, u kojem je u sezoni 2016./2017. režirao pet predstava za djecu i mlade, te za rad na sveučilištu Eurasia, gdje predaje Povijest umjetnosti, Dramu i Kazalište.

Nagradu je Šimiću na svečanosti u gradskoj vijećnici uručio gradonačelnik Xi'ana.

Ivica Šimić, glumac i redatelj, tijekom svog bogatog umjetničkog rada režirao je više od 80 naslova u Hrvatskoj, SAD-u, Rusiji, Kini, Azerbajdžanu, Rumunjskoj, Njemačkoj, Taiwanu, Hong Kongu, Meksiku, Koreji i Japanu, a njegove su se predstave izvodile na svim kontinentima i to na najprestižnijim pozornicama svijeta kao što su Sydney Opera House, Kennedy Center u Washingtonu, Barbican Center u Londonu, Koenji Theatre u Tokyu te Nacionalnom kazalištu u Seulu, Koreja.

Tijekom dva mandata Šimić je bio glavni tajnik centra Assitej International, najvećeg saveza kazališta za djecu na svijetu koji okuplja više od 80 zemalja članica. Tijekom njegovih mandata (2008.-2014.) svjetski centar kazališta za djecu bio je Zagreb.

Dobitnik je brojnih domaćih međunarodnih nagrada i priznanja, a za osobite zasluge u kulturi odlikovan je Redom Danice s likom Marka Marulića 1996. Od 2016.  živi i radi u Xi'anu, u Kini, navodi se u priopćenju kazališta Mala scena.


Dražen Katunarić laureat Nagrade "Dragutin Tadijanović" Zaklade HAZU

ZAGREB - Pjesnik, prozaik, esejist i urednik Dražen Katunarić laureat je ovogodišnje Nagrade "Dragutin Tadijanović" koju dodjeljuje Zaklada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), a nagradu je i primio u srijedu na svečanosti u Slavonskome Brodu u sklopu tradicionalne manifestacije "Sjećanje na Dragutina Tadijanovića".

Svečanost dodjele nagrade održana je u Slavonskome Brodu u sklopu tradicionalne manifestacije "Sjećanje na Dragutina Tadijanovića" priređene u povodu 113. rođendana tog istaknutog hrvatskoga pjesnika, a laureatu ju je uručio predsjednik Upravnog odbora Zaklade HAZU akademik Velimir Neidhardt.

Na svečanosti, održanoj u Spomen-domu Dragutina Tadijanovića, bili su i ravnateljica Zaklade HAZU Marina Štancl te akademik Dubravko Jelčić uime Odbora za dodjelu Nagrade, priopćio je Ured za odnose s javnošću i medije HAZU.

Akademik Dragutin Tadijanović (1905. – 2007.) bio je jedan od donatora Zaklade HAZU i prema njegovoj želji svake godine od 2008. iz posebnoga fonda dodjeljuje se jedna pjesnička nagrada te stipendije najboljim studentima književnosti iz Brodsko-posavske i Ličko-senjske županije.

Dražen Katunarić rođen je 1954. u Zagrebu. Pjesnik je, prozaik, esejist i urednik. Studij filozofije završio je 1978. godine na Sveučilištu humanističkih znanosti u Strasbourgu. Uređivao je više književnih publikacija, Lettre internationale, Most/The Bridge, pokrenuo časopis Relations, a trenutačno je glavni urednik časopisa Europski glasnik u izdanju Hrvatskoga društva pisaca (HDP).

Pjesme su mu prevedene na francuski, engleski, njemački, španjolski, talijanski, mađarski, bugarski, rumunjski slovenski, korzički albanski kao i samostalne zbirke. Uvrštene su u hrvatske i strane antologije, panorame, izbore. Katunarić sudjeluje na mnogim festivalima književnosti.

Dražen Katunarić dobio je Brankovu nagrade za najbolju prvu knjigu poezije u Jugoslaviji (1984.), Nagradu Tin Ujević za najbolju pjesničku knjigu (1994.), Nagradu Matice hrvatske za knjigu godine (1998.), Nagradu Europski krug (1998.), Međunarodnu nagradu Menada za specifičnu vrijednost poezije (Makedonija 2003.), austrijsku nagradu Steirmaerkische Sparkasse za roman Prosjakinja/ Die Bettlerin (2009.) te nagradu Balcanica Rumunjskoga društva pisaca (2015.)

Dodijeljen mu je i red Viteza umjetnosti i književnosti francuskoga Ministarstva kulture (1998.).


Otvaranje izložbe "Moja umjetnost je moja stvarnost" u petak u MMSU Rijeka

RIJEKA - Međunarodna kolektivna izložba "Moja umjetnost je moja stvarnost", dio projekta koji su pokrenuli njemački Goethe Institut i Francuski institut u Hrvatskoj, uz podršku njemačko-francuskog fonda za kulturu Elysee, usmjeren ispitivanju i revalorizaciji pitanja memorije nasilne prošlosti i pomirenja kroz izgradnju zajedničke budućnosti u Europi, otvorit će se u petak, 9. studenoga u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti Rijeka (MMSU), najavljeno je u srijedu na konferenciji za novinare.

Koordinatorica izložbe u ime MMSU Marina Tkalčić istaknula je da se projekt financira iz fonda Elysee, koji promovira njemačko-francusku kultrunu suradnju. Kao pripremna aktivnost za ovu izložbu, u lipnju ove godine su organizirane radionice za Rome u MMSU i Brodu na Kupi u suradnji s partnerskom organizacijom Propuh iz Zagreba, kazala je.

Kustosica Sanja Kojić Mladenov rekla je da se cijeli projekt bavi obilježavanjem stogodišnjice kraja Prvoga svjetskog rata i idejom pomirenja u Europi, a u njemu sudjeluje mnogo pojedinaca i ustanova te udruga iz Europe.

Izložba predstavlja dekonstrukciju povijesti, arhiva i povijesnih zbirki te dekonstrukciju načina na koji se stvaraju vladajući stavovi u društvu i vladajući stereotipi. To se ostvaruje kroz različite umjetničke radove, uglavnom kroz osobni pristup temama, kao što je osobni identitet u odnosu na kolektivni identitet poput religijskog ili rodnog ili seksualnog, rekla je kustosica.

U fokusu je propitivanje zaboravljenih povijesti i pozicije marginalnih grupa, naročito romske manjine. Izložba "Moja umjetnost je moja stvarnost" ima namjeru propitivati vidljivost i položaj umjetničke prakse Roma kao integralnog i ravnopravnog segmenta europskog kulturnog prostora.

Zastupljene medijske prakse vrlo su različite, od fotografija, video radova do instalacija u prostoru ili video igara i web aplikacija.

Sudjeluju umjetnici Andeja Kulunčić s kolektivom ISTE, Robert Jankuloski, Herlinde Koelbl, Stevan Kojić, Siniša Labrović, Valérie Leray, Monika Moteska, Branislav Nikolić, Vessna Perunovich, André Jenö Raatzsch, Emília Rigová, Selma Selman, Selman Trtovac i Moritz Pankok.
 

Retrospektivna izložba "Nikola Reiser - Senzibilni poeta slikarstva" prigoda za valorizaciju Reiserova stvaralaštva

ZAGREB - Restrospektivna izložba "Nikola Reiser - Senzibilni poeta slikarstva" bit će otvorena u četvrtak navečer u Galeriji Klovićevi dvori i bit će prigoda da se na novi način valorizira i prihvati taj istaknuti hrvatski slikar kroz odabrane radove iz široka raspona njegova stvaralaštva, a pokazat će i koliko je Resier bio sjajan umjetnik u smislu zanata i tehnike.

Izložba posvećena stotoj obljetnici rođenja Nikole Reisera postavljena je na drugome katu te gornjogradske galerije, a novinari su u srijedu uoči njezina otvorenja imali prigodu razgledati izložbu kroz koju su ih provele kustosica izložbe Danijela Marković i povjesničarka umjetnosti Iva Körbler.

Ovom izložbom Galerija Klovićevi dvori i u ovoj godini nastavlja svoj ciklus retrospektiva posvećenih velikim hrvatskim umjetnicima čije opuse vrijedi iznova promotriti, revalorizirati te smjestiti njihov značaj u kontekst domaće, ali i europske povijesti umjetnosti. Ciklus je počeo izložbama posvećenima Nives Kavurić Kurtović, Dimitriju Popoviću i Vasku Lipovcu.


Na izložbi sve faze umjetnikova stvaralaštva

Retrospektiva će obuhvatiti sve faze umjetnikova stvaralaštva - od najranijih dana prije formalnog obrazovanja na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu, radova iz vremena provedenoga u Drugome svjetskom ratu, djela iz šezdesetih godina u kojima eksperimentira s kolažima i kompozicijama, do povratka portretistici, krajolicima i mrtvim prirodama, poglavito cvijeću koje je kontinuirano slikao do kraja života.

Bit će izloženo oko 200 umjetnina - slika, crteža, grafičkih mapa iz brojnih muzejskih institucija (Moderne galerije Zagreb, Muzeja suvremene umjetnosti, Muzeja moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, Kabineta grafike HAZU, Hrvatskoga povijesnog muzeja, Gradskih muzeja u Karlovcu i Samoboru) te iz privatnih zbirki.

Kustosica Marković podsjetila je kako su Reisera znali pitati šalje li neku poruku time što kontinuirano slika cvijeće, a umjetnik je odgovarao kako u tome nema poruke već ga u u njegovu cvijeću zanima sam slikarski čin, kako doći do toga što vidi u nekoj svjetlosnoj reakciji te da tako boju prikazuje kao mrlju svjetlosti.

Tako ga je, objasnila je Körbler, kritika 70-tih i 80-tih godina prošloga stoljeća povezivala s tradicijom "čistoga slikarstva". Dodala je kako se mnogo mladih hrvatskih slikara u posljednjih pet do deset godina vratilo se motivu cvijeća, mrtve prirode, cvijeća u vazi, biljaka u interijeru koji su potpuno neopterećeni ideološkim aspektima motiva i tema. Time su, smatra Körbler, zapravo završili s poviješću i u tome kontekstu sviđa joj se ideja kraja povijesti u slikarstvu i zato vjeruje da je ova izložba sjajno koncipirana.


U velikoj sobi najreprezentativniji dio

Kustosica je istaknula kako je u velikoj sobi na drugome katu galerije predstavljen najreprezentativniji dio Reiserova opusa. Marković je podsjetila da se često u vezi Reiserova stvaralaštva postavlja pitanje - je li bio anakron slikar, a njezino osobno stajalište je da je Reiser bio univerzalan slikar koji može pripadati bilo kojemu vremenu - bila to renesansa ili 20. stoljeće. Odnosno, istaknula je, Reiser je slikar koji svojim motivima naprosto "dobro leži" u svakome vremenu jer su mrtva priroda, pejzaž, portret i ženska figura teme koje će vječno ostati, a slikarima su bile inspiracija od antičkih vremena pa do danas.      

Reiser je, objasnila je Marković, volio brzo slikati i nikada nije radio skice jer, kako je rekao, "već se iživi na skici pa mu do slike ponestane daha". Crtež je tako, dodala je, prvotni element iz kojega nastaje njegovo stvaralaštvo.

Körbler pak smatra da je sada došao trenutak da na novi način vrjednujemo i prihvatimo stvaralaštvo Nikole Reisera.


Maroević: Reiserovo geslo - "Junačkome vremenu u prkos"

Akademik Tonko Maroević jedan je od autora tekstova u katalogu što će pratiti izložbu. U tekstu naslovljenu "Gipke crte, skladne mrlje - skica likovnog univerzuma Nikole Reisera", Maroević je, među ostalim, napisao kako se slikarsko djelovanje Nikole Reisera proteže kroz više od šest desetljeća, a intenzivno pokriva poulstoljetno razdoblje druge polovice dvadesetoga vijeka.

"Pridodamo li da upravo u vrijeme njegova formiranja izbija Drugi svjetski rat, a da i rano poratno doba nije bilo baš sklono nesmetanoj razradi stvaralačke problematike, odredit ćemo osnovne koordinate u kojima je slikar stasao i u kojima je potom sustavno i uvjerljivo izgradio svoj iznimno koherentni likovni univerzum izrazitog intimističkoga predznaka i neosporne lirske osjetljivosti", objasnio je u tekstu Maroević.

Nikola Reiser morao je zbog rata prekinuti studij slikarstva na pragu stjecanja diplome i ovladavanja vlastitim rukopisom ali, istaknuo je Maroević, to nije utjecalo na karakter njegovih opcija, i nije se okrenuo nikojem radikalizmu.

"Ni to što je bio nasilno mobiliziran i pritom pretrpio ozbiljne opasnosti također nije ostavilo većega traga. Opredjeljenje o pristupanju oslobodilačkoj borbi imalo je nedvojbenu ljudsku dimenziju no bez većih posljedica po umjetnička traženja. Kad je slikar, po završetku rata, demobiliziran, vratio se odmah učenju na Akademiji i zapravo nastavio ondje gdje je, prije četiri godine, stao", dodao je.

Maroević je podsjetio da je Reiser svojom prvom izložbom, povijesne 1948., pred publiku izašao u društvu s Edom Murtićem i Zlatkom Pricom, već proslavljenim suautorima ilustracija Goranove "Jame".

"I dok je taj moćni duo njegovih bliskih prijatelja plodno nastavio na brazdi neoromantične i moćno verističke (da ne kažemo: socrealističke) evokacije epskih zbivanja partizanskog ratovanja, Reiser je, uz svega pokoju koncesiju, ustrajao na lirskosti i humanizmu svojih viđenja. Nije, naravno, bio izričit ni programatičan, još manje drzak i izazovan, ali njegov bismo start ipak mogli odrediti parafrazom - odnosno inverzijom - jednoga gesla što u povijesti hrvatske umjetnosti ima snažan odjek, ali koji bi u imanentnoj Reiserovoj verziji glasio - Junačkome vremenu u prkos", istaknuo je Maroević.

Maroević smatra da su, zato što Reiserov opus ni u jednoj fazi nema baš predvodničku ili prevratničku ulogu, opravdani pokušaji da ga se komparativno dovede u vezu s kreativnim individualcima što su djelovali mimo matične struje linearnoga morfološkog progresa, nezavisno od proklamiranih "izama", s onu stranu žestokoga radikalizma.


Otvorena izložba "Beketinci – Bentež, naselja iz eneolitika, ranoga i kasnoga srednjeg vijeka"

ZAGREB - Gostujuća izložba "Beketinci – Bentež, naselja iz eneolitika, ranoga i kasnoga srednjeg vijeka" u sklopu izložbenoga projekta "Povratak u prošlost – bakreno doba u sjevernoj Hrvatskoj" iz Arheološkog muzeja Osijek otvorena je u srijedu u zagrebačkom Arheološkom muzeju.

Na nalazištu Beketinci-Bentež, kako je rekla voditeljica istraživačkoga projekta Kornelija Minichreiter, istraženi su ostatci triju naselja: prapovijesnog naselja lasinjske kulture datiranog oko 4000 godine prije Krista, ranosrednjovjekovnog naselja datiranog od 9. do 11. stoljeća i kasnosrednjovjekovnog naselja datiranog od 14. do početka 16. stoljeća.

Naglasila je kako je prema provedenim arheološkim istraživanjima u prapovijesnom naselju lasinjske kulture vidljiva podjela na zapadni dio na kojem su pronađeni isključivo objekti radnog karaktera koji govore o obrtničkim aktivnostima i istočni dio na kojem su pronađeni stambeni objekti, nadzemne kuće i zemunice.

Na izložbi su prikazane rekonstrukcije lasinjskih stambenih objekata koje nam ukazuju na njihov mogući izgled, tlocrt i unutrašnju podjelu prostorija.

Suator postava Zvonko Bojčić napomenuo je kako je jedan od pronađenih stambenih objekata ukupne površine od čak 360 kvadratnih metara za sada je najveća poznata eneolitička kuća na ovim prostorima.

Od pokretnih nalaza, kako je rekao, dominiraju keramički, kao što su gruba i fina keramika, posuđe, žlice, tavice, pršljenovi, zatim keramički model sjekire, utezi za tkalački stan. Pronađena je i sjekira s rupom za nasad drvene drške i raznovrsna litika, dodao je.

Po Bojčićevim riječima ranosrednjovjekovno naselje dokumentirano je nalazom triju jama s keramičkim nalazima. Uglavnom su tonaglasio je, kuhinjski lonci različite fakture i oblika.

Smatra kako je riječ o važnom nalazu zbog novog prinosa spoznajama o razdoblju od 9. do 11. stoljeća kod nas, koje je izuzetno malo istraženo.

Kasnosrednjovjekovno naselje ističe se otkrićem čak 35 kuća, što je najveći broj istraženih objekata u srednjovjekovnim naseljima u Slavoniji, napomenuo je.

Uz kuće su pronađeni i raznovrsni gospodarski i radionički kompleksi, jame za čuvanje hrane i bunari, rekao je Bojčić dodavši kako objekti ukazuju na razvijene zanatske vještine u naselju ali i na način života i privređivanja ovih zajednica, a idealnom rekonstrukcijom objekata stječe se uvid u njihov moguć izgled.

Iz njihova položaja, tvrdi, može se iščitati i planska namjena prostora, što je dokaz prvog urbanizma u ruralnim naseljima od 14. do 16. stoljeća na ovom prostoru.

Među predstavljenom građom, ističe se  jedinstven nalaz dijela pečata pape Grgura XI. i figura janjeta od kamena - Agnus Dei , što je, napomenuo je, prva nađena kamena profilacija u srednjovjekovnom naselju.

Autori postava su Zvonka Bojčić i Dragana Rajković, a tekstova izložbe Kornelija Minichreiter, Zorko Marković, Zvonko Bojčić, Dragana Rajković te rekonstrukcije naselja u 3D projekciji: Marin Mađerić

U sklopu izložbenog projekta Povratak u prošlost – bakreno doba u sjevernoj Hrvatskoj održat će se 17. studenoga kreativne i umjetničke radionice "Šetnja kroz bakreno doba" namijenjene djeci i mladima od 10 do 15 godina.

Polaznici radionice naučit će o tehnikama ukrašavanja keramičkih posuda te na koji način se počeo koristiti i obrađivati metal uz edukativnu publikaciju "Šetnja kroz Bakreno doba".

Izložba je otvorena od 7. do 25. studenoga.

U Varaždinu obilježen Dan neovisnih kina

VARAŽDIN - Varaždinsko kino Gaj, član Hrvatske mreže nezavisnih kinoprikazivača, obilježava Dan neovisnih kina besplatnim projekcijama, uz najavu pokretanja Filmskog ureda, kojim će se Varaždin promovirati kao "film friendly grad" te Filmskog kluba kina Gaj.

Lana Velimirović Vukalović, ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta Varaždin koje upravlja kinom, najavila je na konferenciji za novinare pokretanje Filmskoga ureda kroz koji će se "poticati grad Varaždin kao 'film friendly' grad, što znači da ćemo promovirati kulise našega grada za snimanje svih vrsta filmova". Time se, dodala je, "može uvelike doprinijeti i turističkoj ponudi grada Varaždina".

U svrhu promocije Varaždina kao idealnog mjesta za snimanje filmova napravljena je i web stranica koja trenutno sadržava katalog lokacija za moguća snimanja na području grada Varaždina, a u budućnosti će postojati baza kontakata i smještaja, informacija o prijevozu i najmu opreme te bazu ljudi spremnih sudjelovati u produkcijama kao statisti ili pomoćni radnici.

Pokreće se i Filmski klub kina Gaj, koji je predstavio Goran Plantak iz varaždinskog Pučkog otvorenog učilišta i najavio prvu projekciju u petak, 9. studenoga - klasik Stanleyja Kubricka "Isijavanje".

"I do sada je kino Gaj prikazivalo kultne filmove, klasike, ali sada želimo definirati termin, da ljudi znaju da svaka dva tjedna mogu doći pogledati takve filmove", rekao je Plantak dodavši da će se i gledateljima pružiti mogućnost da biraju koje kultne filmove žele pogledati.

Prema riječima ravnateljice Pučkog otvorenog učilišta, kroz varaždinsko kino Gaj u prošloj je godini prošlo 15 tisuća ljubitelja filma čime su ispunjeni kriteriji za samostalno prijavljivanje na Europa Cinema, europsku mrežu nezavisnih kinoprikazivača. "Rezultate očekujemo do kraja godine, a možemo dobiti jedan euro po gledatelju bespovratnih sredstava“, dodala je Vukalović Velimirović.

Najavila je daljnja ulaganja u uređenja kinodvorane kao i želju da se obogati varaždinski kino program, primjerice dovođenjem dijela programa ZagrebDoxa, međunarodnog festivala dokumentarnog filma.

Kino Gaj dan osnutka Kino mreže 7. studenoga obilježava besplatnim projekcijama filmova "Karate Kid" i "Ponoćni Ekspres".


Drama "Emet" nova premijera osječkog HNK-a

OSIJEK - Nova premijera osječkog Hrvatskog narodnog kazališta, drama "Emet", koju po djelu osječke književnice Ivane Šojat režira slovenski redatelj Samo Strelec, bit će izvedena u subotu, 10. studenoga, najavljeno je na konferenciji za novinare u HNK-u.

Intendant Božidar Šnajder rekao je kako je Kazališnom vijeću najprije predložio da se na repertoar postavi drama Ivane Šojat "Agregatna stanja", ali su naknadno odlučili da je predstava "Emet" primjerenija za uprizorenje te da na bolji način predstavlja autoricu.

Ne znam hoće li predstava biti antologijska, ali će biti apsolutno gledana i siguran sam da će privući pozornost publike i kritike, ocijenio je Šnajder.

Autorica Ivana Šojat ističe kako je u pitanju "prilično mračna priča, ali istodobno i priča u kojoj će se apsolutno svi prepoznati, u kojoj će ljudi prepoznavati obiteljske tradicije i odnose".

"Emet" je poruka ljudima da trebaju razmotriti svoje rane i traume, suočiti se s njima, jer putujući kroz život s ranama ne škodimo samo sebi, nego i drugima, jer ih projiciramo na druge", rekla je Šojat.

Smatra kako je ovo predstava koja se temelji na redatelju i njegovoj viziji, ali isto tako i na glumcima, njihovu daru i talentu.

Redatelj Strelec istaknuo je kako je u pitanju humano, potpuno apolitično i intimističko djelo, koje se tiče svakoga čovjeka, jer propituje pitanja života i smrti te pokazuje koliko je teško i problematično biti čovjek, već na initmnoj razini, izvan društvenog, političkog ili nekog drugog konteksta.

U predstavi o slikarici Luciji i njezinim anđelima i pokojnicima koji joj iz onostranog šalju istine o tajnama njezine obitelji, uz ostale nastupaju Matea Grabić-Ćaćić, Ljiljana Krička-Mitrović, Anita Schmidt, Ivana Gudelj-Tešija, Aleksandar Bodanović i Davor Panić.

Scenografiju za predstavu osmislio je redatelj Strelec, autorica dramatizacije je Maja Gregl, kostimograf Krešimir Tomac, oblikovatelj svjetla Tomislav Kobia, a glazbeni suradnik Igor Valeri.


Lipicanac motiv poštanske serije „Zaštićene pasmine konja“

ZAGREB - Hrvatska pošta pustit će u srijedu u optjecaj prigodni poštanski blok iz serije „Zaštićene pasmine konja“, s motivom lipicanca, izvijestili su iz Hrvatske pošte (HP).

 Prigodni blok čini marka nominalne vrijednosti 15 kuna, a otisnut je u ukupnoj nakladi od 30.000 primjeraka. Autor je zagrebački dizajner Vladimir Buzolić-Stegu, a marka je napravljena prema fotografiji Domagoja Topića.

 Motiv marke je lipicanac te je ovo izdanje realizirano u suradnji s Državnom ergelom Đakovo i Lipik. Hrvatska pošta ovom prigodom izdaje i omotnicu prvoga dana (FDC). Sve prigodne poštanske marke mogu se kupiti u internetskoj trgovini Hrvatske pošte, www.epostshop.hr.

Žig prvoga dana bit će u uporabi 7. i 8. studenoga u Poštanskom uredu 10101 Zagreb, Jurišićeva 13, navode iz Ureda za korporativne komunikacije Hrvatske pošte d.d.

 
Lipicanac - barokni ljepotan, skladne građe, ponosna držanja i lakoga koraka

 Nastanak lipicanskoga konja počinje 1580. godine u Ergeli Lipica u Sloveniji, koja je tada bila austrijska dvorska ergela. Lipicanac je otporan i izdržljiv konj, prikladan za jahanje i vožnju, pretežno visine do 160 cm, kojeg odlikuje dobar temperament.  Hod lipicanca je graciozan i visok.

 Većinom su bijele boje dlake (sivci), a rjeđe smeđe (dorati) i crne (vranci). Zanimljivo je da se lipicanci nikada ne rađaju bijeli, nego je ždrebad uvijek tamna, a bijelu boju dobiva kako stari.

 Od samog početka uzgoj lipicanaca posložen je kroz linije pastuha i rodove kobila. Danas je u svijetu priznato osam linija pastuha i 65 rodova kobila. Linije pastuha su Conversano, Favory, Maestoso, Neapolitano, Pluto, Siglavy, Tulipan i Incitato.

 Današnji uzgoj lipicanca u Republici Hrvatskoj veže se za Državne ergele Đakovo i Lipik, koje čine jezgru uzgoja, uzgojno-selekcijskog rada i očuvanja pasmine, te najvećim dijelom za Slavoniju gdje je privatni „zemaljski“ uzgoj prožet sa životom sela i narodnim običajima na cijelom nizu manifestacija, ali i sportskih natjecanja u vožnji i jahanju.

 Upravo zbog te prožetosti života ljudi i lipicanaca odlukom Ministarstva kulture Republike Hrvatske iz 2017. godine tradicija uzgoja lipicanaca u Slavoniji, Baranji i Srijemu ima status nematerijalnoga kulturnog dobra i upisana je u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske – Listu zaštićenih kulturnih dobara.

 
Dvije oproštajne izložbe u Studentskom centru

ZAGREB - Studentski centar u srijedu otvara dvije izložbe čija je kustosica Marta Kiš - u Galeriji SC,  Damir Žižić izlaže seriju fotografiju "Arhiv promjene", dok će u Francuskom paviljonu svoje najnovije radove predstaviti umjetnici Ana Hušman, Marko Tadić i Ištvan Huzjan.

Iz Kulture promjene kažu kako su te izložbe oproštajne i predstavljaju njihov izložbeni rezime te podsjećaju kako se  u tri godine istraživanja Francuskog paviljona, taj prostor izdigao i stvorio svoj kulturni identitet.

"Izložba Hušman/Huzjan/Tadić, na žalost, posljednja je u nizu. Trenutačni kontekst amaterizacije i administracije koje preuzimaju kuriranje čitavoga prostora Studentskog centra, vrlo vjerojatno, u budućnosti dovodi do stvaranje jednog od nemjesta, prostora tranzicije, anonimnosti, bez dubokih veza i dovoljno značaja da bi ga se moglo smatrati mjestom", istaknula je u najavi izložbi njihova kustosica Marta Kiš.

Izložene fotografije Damira Žižića ujedno predstavljaju vrijedan arhiv svega što se u Kulturi Studentskog centra zbivalo unazad dvanaest godina, a što je ljetos prilično nasilno prekinuto, ističe se u najavi.

Žižićeva  suradnja s Kulturom promjene SC-a započela je 2006. na &TD-ovoj predstavi "Grmače", kada je još kao student u tom prostoru vidio mogućnost za rad i učenje. Nakon angažmana u kazalištu, radio je i za tamošnje festivale, izložbe, razgovore, predavanja, radionice, koncerte.

"Prenoseći informaciju te su se fotografije koristile kao materijali za medije, za vizuale za najave i promicanje predstava, kao dokument otvorenja, ali one koje nisu odabrane za tu svrhu nose informacije o onim 'nevidljivim' trenucima, momentima iza scene, brojnim ljudima koji su dio programa iako ne u prvom planu ili čestoj publici koja i sama stvar kontekst", dodaje se.

Po riječima kustosice Marte Kiš, nakon obnove prostor Francuskog paviljona zadržao je svoju izložbenu funkciju, no kontekst u kojem se nalazi potpuno se promijenio - njegova veličina, neklasična akustika, promjenjiva rasvjeta, a ponajprije nedodirljivost zaštićenoga spomenika nametnuli su izazovne uvjete koji su preokrenuti u istraživačke izazove.

"U ovo posljednje istraživanje, Marko Tadić pozvao je Anu Hušman i Ištvana Huzjana. Svojom interakcijom, radovima koji se susreću, oni prazan prostor pretvaraju u mjesto", napomenula je Kiš, dodavši da osim što umjetnici svojim intervencijama prostor Paviljona čine mjestom stvarajući njegovu izložbenu povijest, tvoreći njegov identitet, pojmovi prostora i mjesta dio su njihovih individualnih istraživanja te ih, iako s različitim umjetničkim rezultatima, povezuju.

Marko Tadić unutar te izložbe gradi parcijalne prostore za izlaganje radova koji služe kao potpora radovima triju autora, Ana Hušman u nizu suptilnih zvukovnih, vizualnih i dijaloških zapisa ukazuje, kroz elemente koje nalazimo u kuhinji, na položaj žene u društvu, dok se skulpturalna instalacija Nanosi Ištvana Huzjana sastoji od pet zasebnih cjelina koje povezuje metoda kojom ih razvija.

Izložba "Arhiv promjene" bit će otvorena do 22. studenog, a izložbu Hušman/ Tadić/ Huzjan do 17. studenog.


Splitski salon - Nagradu "Emanuel Vidović" dobila "Košulja od lišća" Borisa Šituma

SPLIT - Dobitnik glavne nagrade "Emanuel Vidović" 40. Splitskog salona je Boris Šitum za "Košulju od lišća", idejno rješenje za instalaciju na praznom mjestu u drvoredu u blizini mjesta stanovanja umjetnika.

Odluku je jednoglasno donio žiri u kojem su bili Božo Kesić, Željko Marović i Ive Šimat Banov, a za nagradu su konkurirali radovi Josipa Bosnića, Kažimira Hraste, Denisa Kraškovića, Borisa Šituma i Manuele Pauk.

"Košulja od lišća" je, kažu u Hrvatskoj udruzi likovnih umjetnika (HULU), instalacija namijenjena dopuni stabla čempresa u drvoredu u blizini autorovog mjesta stanovanja.  "Prazno mjesto u drvoredu za autora predstavlja blagu, ali kontinuiranu iritaciju oka i razuma, mjesto potencijalne intervencije i mogućnosti ostvarenja predviđenog sklada. Materijaliziranje obrisa čempresa je slikovita priča o potrebi za djelovanjem, za budnošću i vrlinom interakcije sa svijetom što nas okružuje. Košulja od lišća je umjetnost niotkuda, pitoma i dobrodošla pojava u životu kojeg živimo, a nismo ga ni svjesni. Košulja od lišća je znak i podsjetnik", navode u HULU- u.

Žiri je prepoznao i angažman ostalih sudionika i finalista, pa će neke od njih preporučiti za izvedbu u javnom prostoru Hrvatske, dok će HULU pokrenuti inicijativu da se dobitno rješenje realizira u javnom prostoru.

Dobitnik nagrade Emanuel Vidović proglašen je u utorak navečer u Dioklecijanovim podrumima na zatvaranju izložbe Mjesto za umjetnost. Mjesto za umjetnost izložba je idejnih rješenja spomeničke i javne skulpture. Predstavljeno je 45 idejnih rješenja javnih spomeničkih plastika za grad Split, a žiri je uz odabir petero autora za završni krug odlučio pohvaliti umjetnike Gorana Balića, Dragana Duževića, Nikolu Džaja, Tihomira Matijevića, te Ivanu Puljić.

Nagradu Emanuel Vidović  ove godine sponzorira Croatia osiguranje.
 

Otvorena izložba „Hrvatska glagoljica"

ZAGREB - Izložbu "Hrvatska glagoljica", postavljenu u predvorju Nacionalne i sveučilišne knjižnice(NSK) u Zagrebu, svečano je u utorak navečer otvorila predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović, naglasivši kako je potrebna intenzivnija promocija glagoljice kao čuvarice hrvatskoga identiteta.

 "Treba postati dijelom ne samo našega brenda nego i naše svakodnevice. U glagoljici se zrcali burna prošlost naše domovine", rekla je predsjednica dodavši kako je hrvatska kultura obogatila europsku i svjetsku baštinu.

 Istaknula je kako je Hrvatska od svoje najranije povijesti mjesto susreta različitih kultura i tromeđa gdje su se sudarale velike sile - Turska, Mletci i Habsburška Monarhija.

 Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek istaknula je kako djela hrvatske kulture treba učiniti što dostupnijima širokoj javnosti. Glagoljica je vrijednost po kojoj smo drukčiji od drugih, ona je dio našega identiteta, rekla je.

 NSK je organizirala izložbu u sklopu programa Europske godine kulturne baštine pod sloganom "Slovimo glagoljicom".
 
 Izložba pruža prikaz glagoljice kroz prizmu njezina povijesnog razvoja, tipografije, kulturološkoga utjecaja i suvremene primjene.

Najstariji hrvatski epigrafski spomenici i tisuće stranica najvrjednijih knjiga i dokumenata ispisanih glagoljicom svjedoče o dugovječnosti i neprekidnu razvoju hrvatske kulture, koja je to pismo ne samo prigrlila već ga i od 13. stoljeća oblikovala u novi, vlastiti sustav poznat kao uglata ili hrvatska glagoljica.
 Taj je novi i za hrvatsku kulturu specifičan tip glagoljskoga pisma tijekom stoljeća postao jednim od središnjih simbola našega kulturnog identiteta. Put je do takva statusa uglate glagoljice vodio preko vrijednih ruku klesara, umornih očiju pisara, gorljivosti popova glagoljaša, vještine naših najstarijih majstora tiska, predanosti znanstvenika te kreativnosti i viđenja pojedinaca u kulturnim industrijama, ističe se u opisu izložbe.

 Preezentacijskim tehnikama građa je predstavljena u nekoliko tematskih cjelina – od teorija o postanku glagoljice, područja njezine geografske pojavnosti, preko glagoljskih pisara, glagoljaškoga pjevanja i glagoljskih spomenika, sve do izbora najvrjednijih rukopisnih i tiskanih djela na glagoljici, kao i suvremene primjene glagoljice u komunikaciji, gospodarstvu, kulturi i javnome životu.

Izložba Hrvatska glagoljica predstavlja završnicu u ciklusu aktivnosti posvećenome promicanju najstarijeg hrvatskog pisma u sklopu Europske godine kulturne baštine koji je započeo poticajem za proglašenje 22. veljače, ujedno i Dana NSK.

 Izložba se održava pod pokroviteljstvom predsjednice Republike Kolinde Grabar-Kitarović, Vlade, Hrvatskoga sabora i Grada Zagreba te uz potporu Ministarstva kulture, Zaklade Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Zaklade Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu i Zaklade Adris.

 Izložba je za posjetitelje  otvorena do 15. prosinca.


IZ SVIJETA  (KULTURA - ZNANOST - ZANIMLJIVOSTI)

Goncourtova nagrada Nicolasu Mathieuu za roman "Leurs enfants après eux"

PARIS - Francuski književnik Nicolas Mathieu primio je u srijedu nagradu Goncourt, najprestižniju književnu nagradu francuskoga govornog područja, za roman "Leurs enfants après eux", politički i društveni prikaz odrastanja u mjestu bez budućnosti.

Nagradu Renaudot dobila je Valérie Manteau za "Le sillon", knjigu o turskom novinaru i piscu armenskoga podrijetla Hrantu Dinku, ubijenom 2007. godine. Žiri nagrade Renaudot dodijelio je i posebnu nagradu Philippeu Lançonu za "Le lambeau", knjigu koja je već osvojila nagradu Femina.

"Osamnaest mjeseci bio sam sam, zatvoren u sobi, a sad se osjećam kao zec pred automobilskim svjetlima", rekao je Nicolas Mathieu našavši se pred mikrofonima u restoranu Drouant gdje su proglašeni dobitnici nagrada.

"Ova će mi nagrada sigurno promijeniti život. U ovakvim slučajevima okrećemo se temeljima, razmišljam o obitelji, roditeljima, rodnom gradu (Epinalu), ljudima o kojima sam pisao u knjizi", rekao je četrdesetogodišnji pisac.

"Leurs enfants après eux" (I djeca njihova za njima), druga Mathieuova knjiga, govori o životu četrnaestogodišnjaka u Heillangeu, gradu koji je izmišljen, ali ipak sličan brojnim gradovima zahvaćenim globalizacijom, s ugaslim tvorničkim visokim pećima i dosadom kao jedinom budućnošću.

"Roman o odrastanju je roman o razočaranju", rekao je nedavno pisac govoreći o svojoj knjizi.

Mathieuov roman slijedi skupinu adolescenata tijekom četiri ljeta (1992., 1994., 1996. i 1998.) koji sanjaju o bijegu i pokušavaju ubiti dosadu, nadajući se da će se nešto dogoditi. Ni odraslima nije bolje. Anthonyjev otac, bivši metalurški radnik, životari održavajući vrtove i utapa se u alkoholu i mržnji.

Naslov knjige temelji se na biblijskom citatu (Knjiga Sirahova): "A drugima opet nema spomena, iščezoše kao da nikad nisu niti postojali; sada su kao da ih nikad nije bilo, tako i djeca njihova za njima".

Unatoč snovima, adolescenti su osuđeni na život svojih roditelja, a njihove želje ostaju neostvarene.

"Želio sam ispričati priču o svijetu iz kojega dolazim. Ovo je književni i politički pokušaj. Čim progovaramo o ljudima, o načinu na koji žive i kako se vole, to je politički  čin. U ovome, naravno, ima i ponešto mene. Pokušao sam rekonstruirati sadašnjost, shvatiti kako se odvijaju naši životi", dodao je Nicolas Mathieu.



← Povratak

Komentari

comments powered by Disqus