01:40, 14. Prosinac 2018

kultura...

Kultura, 4. prosinca 2018.

Objavljeno: 04.12.2018 u 00:31
Pregledano 52 puta

Autor: Icom, Hina
Kultura, 4. prosinca 2018.

ZAGREB, 4. prosinca 2018. (Icom, Hina) - Pregled vijesti iz kulture:

Tradicija kolendavanja duboko ukorijenjena u kulturni identitet Dubrovnika

DUBROVNIK - U dubrovačkom Kneževom dvoru, za koji se veže prvi spomen kolendavanja, u utorak navečer predavanje pod naslovom „Kolenda u Dubrovniku“  znanstvenica Jelena Obradović Mojaš.

Tradicija kolendavanja duboko je ukorijenjena u kulturni identitet Dubrovnika, a najstariji podatak o tom starom narodnom običaju dopire iz gradskog Statuta 1272. godine, Obradović Mojaš je objasnila kako su, prema navodima iz dubrovačkog Statuta, mornari na Badnju večer knezu donosili badnjak veseleći se, a knez im je davao dva perpera i piće.

„Ne možemo pouzdano znati je li se u 13. stoljeću pjevalo, ali znamo da se čestitalo. Izraz 'po starinskom običaju' znači da je taj običaj postojao i prije 1272. godine, a potom je preuzet u kodifikaciju. Gradski Statut je zrcalio život grada, a u taj se kontekst uklapa i odredba o kolendavanju“, rekla je Obradović Mojaš.

Kolenda kao optimističan i vedar medij komunikacije prepun dobrih želja i lijepih misli, naglasila je Obradović Mojaš, predstavlja lijep oblik kulturnog proizvoda suvremenog Dubrovnika, pronesenog iz dalekog srednjovjekovlja do danas. Ipak, nije sve uvijek bilo tako radosno.

„Ljudska zaigranost ima svoje gradacije pa se nekad i prekoračilo. Imamo odredbe o zabrani kolendavanja kao 'nepristojnog pjeva'. Vlast je taj ispuh noćnog veselja uvijek nastojala držati pod nadzorom. Vodilo se računa tko koga vrijeđa pa su se ujutro nakon kolendarskih sutona prijavljivale tužbe. Srećom da je bilo tako, jer danas u tim iskazima imamo uprizorene inscenacije kolendara“, izjavila je Obradović Mojaš.

Kolende su formulaični stihovi koji su se kroz stoljeća mijenjali, naglasila je Obradović Mojaš, a primjeri dobre prakse nalaze se u urbanoj matrici, ali i u izvangradskom području.

„Prvi spomen stihova kolende koje sam pronašla datira u 16. stoljeće. Tradicijske pučke kolende ostale su žive i danas, dok su se književne pojavile u 18. i odjavile u 19. stoljeću. Kolende kroz svoju povijest nisu samo nosile znak čestitarskih pjesama, već i kao sinonim ukrasa, osobno muško ime ili staroslavensko božanstvo. Ipak, najdublja nit jest ona čestitarska pjesma koja ima sve uvjete biti prepoznata kao zaštićena nematerijalna baština“, izjavila je Obradović Mojaš.

Napomenula je kako je kolenda danas reducirana na Badnji dan i Staru godinu, dok je u 19. stoljeću kolendarski povod imalo devetnaest blagdana, kad je kolenda u suton tih blagdana na ulice i poljane grada izvodila i puk i vlastelu.

Predavanje „Kolenda u Dubrovniku“ organizirali su Dubrovački muzeji u suradnji sa Zavodom za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku.    


Ministrica Nina Obuljen Koržinek otvorila izložbu "Tajni život baštine"

ZAGREB - Izložbu "Tajni život baštine - 70 godina sustavne konzervatorsko-restauratorske djelatnosti u Hrvatskoj" otvorila je izaslanica predsjednika hrvatske Vlade ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek u utorak navečer u Muzeju za umjetnost i obrt (MUO) u Zagrebu.

 Ministrica je istaknula kako baština ne oblikuje samo nacionalni identitet nego i svakodnevni život. Europski parlament, istaknula je Obuljen Koržinek, poručuje kako kulturnu baštinu  treba afirmirati kao temelj zajedničkoga europskog identiteta, a Hrvatski restauratorski zavod (HKZ) svojim dugogodišnjim i vrijednim radom pridonosi tim ciljevima.

 Posebno su vrijedni njegovi konzervatorsko-restauratorski radovi na nepokretnoj baštini, napomenula je podsjetivši kako je HKZ obnavljao graditeljsku i pokretnu baštinu stradalu u Domovinskom ratu. Zahvaljujući njihovu radu, naglasila je, imamo sačuvanu i obnovljenu hrvatsku baštinu.

 Ocijenila je kako izložba na poučan i interaktivan način uvodi posjetitelje u djelatnost i obilježja konzervatorsko-restauratorske službe.

 Izložba predstavlja dio hrvatske baštine u zajedničkoj europskoj kulturi, napomenula je dodavši kako nas baština povezuje s prošlošću i pokazuje put u budućnost.
 Na izložbi su osnovni pojmovi konzervatorsko-restauratorske djelatnosti razjašnjeni obiljem vizualnoga materijala. Osim usporednih slikovnih primjera pojmovi su utjelovljeni u fizičkom labirintu. Šetnjom kroz labirint otkrivaju se mogućnosti, izbori i stupice s kojima se u svakodnevnom radu susreću djelatnici HKZ.
 Istražena, konzervirana, restaurirana i prezentirana arheološka, nepokretna i pokretna kulturna baština te priča o njezinu životu prije i nakon radova ispričana je dokumentacijom interpretiranom na vizualan način.
 
 Prikazana baština nije se birala prema vrijednosnom kriteriju, nego prema jedinstvenosti – bilo da se radi o neuobičajenoj povijesti, radikalnim promjenama izgleda koje su slijedile ukus vremena, osobito velikim oštećenjima, ili o nesvakidašnjim tehnikama i tehnologijama.
 
 Predstavljeno je i nekoliko predmeta na kojima su konzervatorsko-restauratorski radovi bili vrlo zahtjevni.
 
 Pod pokroviteljstvom predsjednice Republike Kolinde Grabar Kitarović i Vlade Republike Hrvatske izložbu je organizirao Hrvatski restauratorski zavod u povodu 70 godina sustavne konzervatorsko-restauratorske djelatnosti.

 Hrvatski restauratorski zavod se ovom izložbom pridružuje obilježavanju Europske godine kulturne baštine s ciljem da potakne najširu javnost na veću uključenost u očuvanju kulturne baštine.

 Među mnoštvom projekata istraženih i prezentiranih arheoloških nalazišta, obnovljenih građevina te konzerviranih i restauriranih umjetnina, prema općoj kategorizaciji kulturnih dobara izdvajaju se radovi na obnovi Hrvatskoga Podunavlja , kako što je "Istraživanje, obnova i revitalizacija baštine Ilok – Vukovar – Vučedol", grada Dubrovnika, Tvrđe u Osijeku ili pak dobrima upisanima na UNESCO-ovu listu svjetske baštine, kao što su Stari grad Dubrovnik, Dioklecijanova palača u Splitu, katedrale u Trogiru, Šibeniku i Poreču, stećci, šibenska tvrđava sv. Nikole kao dio obrambenog sustava Republike Venecije 16. i 17. stoljeća, čipke te odore i oružje sinjskih alkara.
 
 Ističu se i rezultati arheoloških istraživanja kao što su nalazi izničke keramike iz podmorja otoka Mljeta ili pak nove spoznaje proizašle iz istraživanja nalazišta Bojna – Brekinjova kosa, koje će u bitnome promijeniti tumačenja ranosrednjovjekovne povijesti kontinentalne Hrvatske.
 
 Tu su i djela istaknutih domaćih  i europskih majstora skulpture - majstorski opusi Ivana Duknovića, Jurja Dalmatinca, Ivana Komersteinera, obitelji Straub ili Ivana Meštrovića, i slikarstva - od Julija Klovića, Lovre Dobričevića i Nikole Božidarevića, preko Tiziana Vecellija, Tintoretta do Ivana Krstitelja Rangera, Vlahe Bukovca i drugih velikana hrvatskoga slikarstva 19. i 20. stoljeća.


Gosti iz Maroka i Tunisa nastavili u Zagrebu 14. Reviju malih književnosti

ZAGREB - Književni festival 14. revija malih književnosti nastavio se u utorak gostovanjem u Zagrebu marokanskog književnika Mohammeda Berrade i tuniskog lingvista i pisca Chokrija Mabkhouta, koji su u susretu s hrvatskom čitateljskom publikom u Kinu Europi kroz razgovor o svojoj književnosti govorili o literarnim i kulturnim raznolikostima književnosti Magreba.

Na početku druge večeri festivala književnog kluba Bookse, koji se održava do 7. prosinca u Zagrebu, Rijeci i Dubrovniku, goste je uvodno u Dvorani Mueller pozdravila koordinatorica programa Miljenka Buljević. Istaknula je kako je riječ o dvojici istaknutih književnih glasova iz zemalja Magreba, kojima je posvećen program ovogodišnjeg festivalskog izdanja.

Govoreći o tome što je to 'književnost Magreba', koje su njezine specifičnosti te i postoji li uopće, Mabkhout je kazao kako je na to pitanje teško odgovoriti jer "postoje krugovi": svaka arapska zemlja ima svoju književnost, "a zatim postoji i ona koju mi nazivamo književnošću Magreba".

"Mislim da je teško odrediti neke posebne karakteristike onoga što mi s geopolitičkog stajališta nazivamo književnošću Magreba. Čak ni u tuniskoj književnosti ja osobno teško mogu točno odrediti na objektivan i racionalan način koje bi bile specifičnosti te književnosti", objasnio je.

Moguće je govoriti o trendovima, ali kad govorimo o specifičnostima, uspoređujući ono što postoji u Tunisu, Maroku, Libiji, Libanonu ili Egiptu, moglo bi se reći da postoji ista konfiguracija, "dok u stvarnosti postoji ipak jedan drugi ritam, jedno drugo odzvanjanje u svakoj od tih književnosti", a povezano je s utjecajem dijalekata na standardni arapski jezik. "Ja bih to ovako rekao: To je jedna arapska rijeka s pritokama", rekao je pisac.

Chokri Mabkhout (1962.) lingvist je i pisac, autor dva romana: "Talijan" (2014.), za koji je dobio najprestižniju međunarodnu nagradu za arapsku književnost Arab Booker, i "Baganda" (2016.), te zbirke priča "Gospođa predsjednik" (2015.). Dobitnik je niza nagrada. Godinama je predavao književnost na Sveučilištu u Manoubi, čiji je bio i rektor. Osnivač je časopisa Akademia posvećenog akademskim temama, te kulturnog časopisa Al Fikr al Jadid (Nova misao). Osim brojnih akademskih članaka, objavio je knjige o autobiografiji i klasičnoj arapskoj poeziji, da bi zatim svoje istraživanje usredotočio na pragmatičnu lingvistiku, osobito teoriju govornih činova.

Osvrćući se na temu ovogodišnje Revije, "Pobunjena želja", Mabkhout je rekao da je sloboda za njega "sloboda tijela", "koje je u arapskome svijetu uvijek političko, zamrljano, ispunjeno arhaičnim vjerskim pratipovima".

Tijelo arapskoga građanina, a osobito žena, mora se osloboditi tog tkiva politike, smatra. U svim raspravama o slobodama u Tunisu, razgovor se uvijek vraća upravo na pitanje slobode tijela, pojasnio je. "Ja sam jedan angažirani pisac jer mi to nameće moj povijesni i društveni kontekst. Umjetnost pisanja u našim društvima je čin oslobađanja i traženja slobode, to je posao liberalizacije jednoga društva kojemu je potrebno da se otarasi svih arhaičnih prikaza koji usporavaju naš hod kroz povijest", istaknuo je Mabkhout.

Berrada je napomenuo kako on pripada naraštaju "koji je živio i živi između razdoblja prije i nakon neovisnosti", te je doživio brojne i brze društvene preobrazbe, a u svojim djelima pokušava upozoriti da želja, "kad je spriječena i odbijena, kad joj se ne dozvoljava da postoji, traži druge putove i načine izražavanja".

"Ne pišem kako bih prenio svoje proživljeno iskustvo, ne bavim se autobiografijom, jer vjerujem da je fikcionalni element nužan. Pri tome mislim na fikciju koja postoji uz stvarnost, jer ne možete pisati bez stvarnosti, ali ne opisujete samo nju, već koristite fikciju – koja predstavlja preobrazbu, promjenu stvarnosti - kako biste preslagali ovaj svijet na način da nam on može nešto ispričati", rekao je.

Pisac, kritičar i prevoditelj Mohammed Berrada (1938.) jedan je od najvažnijih marokanskih književnika. Objavio je sedam romana, posljednji od kojih je "Različite smrti", nagrađen nagradom Katara za najbolji arapski roman 2017. Romani su mu prevedeni na francuski, engleski, španjolski, portugalski i norveški. Doktorirao je na pariškoj Sorbonni, te je do 1999. predavao na sveučilištu Mohamed V u Rabatu. Trenutno živi na relaciji između Maroka, Libanona i Francuske.

Govoreći o svojoj "izmještenosti", o pogledu na arapsko društvo s europske distance, pisac je kazao kako ga zanimaju sve promjene koje doživljava njegovo društvo, pri čemu je njegovo životno načelo "dinamični vid stvari".

"Promatrajući arapsko društvo, rekao bih da je ono uokvireno nekim diskursima – službenom politikom, vjerskim diskursom, sociološkim, povijesnim, ali literarni diskurs je onaj koji je u srži moderne književnosti jer upravo je taj diskurs jedini mogao u arapskom svijetu izbjeći cenzuru. Svi mi smatramo da je otpor koji postoji u arapskom svijetu zapravo književnost", rekao je Berrada.

Većina arapskih pisaca nastoji ne upasti u "izravan govor", napomenuo je, već se odlučuje za "dijalog više glasova": "Pisac se ne može pretvoriti u suca; mi potičemo same čitatelje da kroz književnost sami pronađu odgovore. Zato je književnost važna".

Nakon susreta s autorima, upriličena je projekcija filma "Adios Carmen" redatelja Mohameda Amina Benamraouija.

Reviju malih književnosti organizira Udruga Kulturtreger zagrebačkog književnog kluba Bookse, ove godine u suradnji s Human Rights Film Festivalom (HRFF). Do 7. prosinca, u Zagrebu, Rijeci i Dubrovniku predstavit će se ukupno šestero književnika iz Alžira, Maroka i Tunisa. U sklopu Revije Booksa je objavila antologiju suvremene književnosti Magreba naslova "Ovo tijelo nije kuća", koja obuhvaća prijevode isječaka iz djela ukupno dvanaestero književnika Magreba.


HMI: Otvorena izložba nadahnuta hrvatskom tradicijskom kulturom

ZAGREB - Multimedijalna izložba na kojoj su predstavljeni pobjednički radovi međunarodnog projekta "Igračka u srcu" nadahnutog hrvatskom tradicijskom kulturom, otvorena je u utorak u zgradi Hrvatske matice iseljenika (HMI).

Riječ je o završnom dijelu projekta kojeg je Hrvatska matica iseljenika, pokrenula u suradnji s Hrvatskom školom Boston (SAD) i Zakladom hrvatskih studija Sydney (Australija).

Projekt "Igračka u srcu" je ostvaren u suradnji s hrvatskim školama, katoličkim misijama, društvima i udrugama te drugim relevantnim institucijama izvan Hrvatske.

Cilj mu je bio potaknuti kreativnost djece i mladih uz učenje i promociju hrvatske tradicijske kulture, njegovanja hrvatskoga jezika, međusobnog povezivanja i umrežavanja te povezivanja s domovinom.

Natječaj, koji se provodio od ožujka do rujna, okupio je više od dvije stotine djece i četrdesetak mentora iz Australije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Italije, SAD-a, Srbije, Švedske i Njemačke.

"Glavna ideja izložbe bila je predstaviti najbolje radove s natječaja u četiri kategorije - likovnoj, fotografiji, multimediji i literarnoj", rekla je Snježana Jurišić, koja je oblikovala izložbu, dodavši kako  iza tih radova stoji golema priča koja povezuje naraštaje.

Ravnatelj HMI Mijo Marić rekao je kako se na temelju izloženih radova može reći da se baština povjerava u sigurne ruke naraštaja koji će ju zasigurno znati čuvati.

Izaslanica hrvatske predsjednice Renata Margaretić Urlić pohvalila je djecu što su, unatoč svim izazovima modernih igara, izabrala hrvatsku tradicijsku baštinu, igračke, nošnje i pjesme.

Namjera projekta je bila da učitelji ili voditelji u hrvatskim školama izvan Hrvatske, kao i roditelji, bake i djedovi,  poticajno i kreativno približe najmlađima bogatu hrvatsku tradicijsku baštinu, sami se prisjete svoga djetinjstva i starih hrvatskih običaja svoga zavičajnog kraja.

Uz pobjedničke radove - prva tri mjesta, na izložbi su predstavljene i fotografije autentičnih drvenih igračaka iz Etnografskoga muzeja u Zagrebu, kao i radovi studenata sa Studija dizajna pri Arhitektonskome fakultetu u Zagrebu, čime je prikazan krug stvaranja nadahnutom baštinom, od tradicije, preko današnje interpretacije djece do dizajnerskog pogleda.

Projekt je osobito polučio interes među Hrvatima u iseljeništvu, manjinama i BiH, povezavši nekoliko naraštaja i umreživši hrvatske sredine diljem svijeta kako bi se očuvao nacionalni identitet.

U kategoriji likovnog rada prvo mjesto kao pojedinačni rad dobila je "Tamburica" Hrvatske škole dr. Ante Starčević Beverly Hills iz Australije, a kao skupni "Đir po Hrvatskoj" Hrvatske nastave u Crnoj Gori, Kotor i Tivat.

Najbolji u kategoriji fotografije je rad "Didina i moja bicigla" Osnovne škole "Matija Gubec“, Tavankut, Vojvodina,  u kategoriji multimedije "Nekadašnje igre i zabave naših djedova i baka - GANGA" Osnovne škole fra Stipana Vrljića Sovići iz Gruda, a u literarnoj "Igračka moje bake" Srednje škole dr. fra Slavka Barbarića iz Čitluka.

Među nagradama su sudjelovanje u Maloj školi hrvatskoga jezika i kulture, rokovnici Igračka u srcu, majica s logom projekta, gel olovke Ethno Croatia s motivom inspiriranim tradicijskim rukotvorinama i narodnim vezovima, udžbenici s CD-ovima s hrvatskom tradicijskom kulturom, Crocards kutija sa 100 ilustriranih karata za početno učenje hrvatskoga jezika.

Na otvorenje izložbe došla su djeca, među ostalim, iz Bačkog Monoštora (Vojvodina), Hercegovine, Bregane, Škabrnje te iz zagrebačkih škola, a neka od njih predstavila su se glazbenim i scenskim nastupima.


Retrospektivna izložba Vladimira Becića u Klovićevim dvorima

ZAGREB - Retrospektivna izložba jednog od najznačajnijih predstavnika hrvatske moderne umjetnosti Vladimira Becića, koja se otvara u četvrtak, 6. prosinca u Galeriji Klovićevi dvori, donosi 150 djela proslavljenog umjetnika, među kojima se neka izlažu prvi put u proteklih skoro stotinu godina.

Autori izložbene koncepcije, Zvonko Maković i kustosica Iva Sudec Andreis, djela su predstavili u kronološkom slijedu, od akademskih godina tijekom studija na akademiji u Muenchenu, preko ratnih godina sa zanimljivim opusom nastalom na bojištu Srbije i južnog Balkana do kraja četrdesetih.

Posljednja Becićeva retrospektiva održala se prije 35 godina, pa će se na ovoj izložbi, s obzirom na novopronađena djela i arhivsku građu, njegov opus prikazati i interpretirati na novi način.

"Izložbu smo htjeli napraviti logičnom, jednostavnom i lako čitljivom, izoštrenih kriterija. Izabrali mali broj radova, iako ih je dosta, ali i opus je vrlo velik, no mahom smo se držali kronološkog reda s time da smo napravili i neke pomake kako bi tematski ukazali na neke srodnosti među djelima", rekao je Maković u utorak, provevši novinare kroz postav.

Maković kaže kako su tom retrospektivom pokušali ukazati na aspekte koji nisu prije bili toliko razmatrani. "Našao sam mnogo novih djela koja dosad nisu bila izlagana, od naslovne stranice kataloga, plakata i pozivnice izložbe, remek-djela iz 1920. na kojoj je Becićeva supruga sa svoja dva brata, a koja u jesen te godine samo jednom pokazana u Zagrebu", dodao je.

Slika je prodana u Ženevu, otad joj se gubi trag, a prije dvije godine otkupljena je na aukciji u Parisu.

Po Makovićevim riječima, ta je slika važna jer pokazuje da postoji i drugačija opcija u vrijeme dok kroz Proljetni salon u Hrvatskoj dominira ekspresionizam jer on, prije svega iz francuskog slikarstva, izvlači stanoviti supstrat koji u ostalom dijelu hrvatskog slikarstva nije bio toliko naglašen.

"Becić je priznata veličina, njega se ne otkriva na ovoj izložbi, već samo segmenti koji dosad nisu bili u fokusu, a nova djela će učiniti neke pomake u istraživanju njegova rada i na drugačiji način rasvijetliti vrijeme u kojem su nastala", ustvrdio je.

Kustosica Iva Sudec kaže kako bi bilo pogrešno tvrditi da je Becić nepoznat ili marginaliziran autor, prisutan je s najpoznatijim slikama u svim pregledima, puno je literature o njemu, no posljednja velika retrospektiva ipak je bila prije 35 godina.

"Imali smo sreću da su se otkrila djela koja nisu prikazana gotovo stotinu godina od kada nastala, primjerice sliku 'Sestra i dva brata' čak i Becićeva obitelj, kćer i unuci nikada nisu vidjeli", napomenula je, dodavši da su djela posuđena iz više od  20 muzejskih, galerijskih i drugih institucija, a više od toga i od privatnih vlasnika.

Uz sažimanje pojedinih motiva poput mrtvih priroda, portreta ili aktova u tematske blokove, izložba ima i osobnu notu, ne samo zbog motiva, njegove obitelji i doma u Blažuju, nego i zbog dokumentarnog materijala, fotografija i osobnih predmeti iz privatnog života.

Na izložbi je dosad najbolje obrađen Becićev ratni opus kada je kao reporter, ilustrator i fotograf za pariški časopis L'Ilustration izvještavao o ratnim događanjima na Balkanu.

Becić se rodio u Slavonskom Brodu 1886. kao najmlađe od petero djece u obitelji suca. U rodnom gradu je počeo školovanje, kasnije je boravio u internatu u Pešti, a školovanje nastavio u Osijeku na realnoj gimnaziji. Još kao gimnazijalac uredio si je atelier, no nakon toga, vjerojatno na nagovor oca, upisuje Pravni fakultet.

Ipak s vremenom upisuje akademiju u Muenchenu, te ga se povezuje s Josipom Račićem, Miroslavom Kraljevićem i Oskarom Hermanom, generacijom hrvatskih studenata koji su ondje studirali.

Izložba u Klovićevim dvorima će biti otvorena do 10. ožujka.


Izložba i predstava za razdoblje Adventa

Ravnatelj Galerije Klovićevi dvori Antonio Picukarić rekao je da mu je drago što se izložba održava u doba Adventa, kada njihove izložbe projekte posjeti veći broj nego inače, uz ostala događanja koja Klovićevi dvori organiziraju u to vrijeme.

Najavio je da će se 16. prosinca premijerno izvesti predstava "Čudesno vodstvo Julija Klovića", koja će djeci približiti sam muzej i rad u muzeju te ih podučiti osnovnim elementima likovnog djela i poznatim umjetnicima koji su ovdje izlagali.

Predstava je nastala u režiji Arije Rizvić, prema tekstu Nikoline Rafaj, a za vizualni identitet bio je zadužen Zdenko Bašić, čije će se ilustracije  ilustracija za slikovicu "Zlatarovo zlato", tijekom Adventa moći razgledati u foyeru Galerije.

HRFF: Filmski program uz izložbu Želimira Žilnika

ZAGREB - U suradnji s Human Rights Film Festivalom (HRFF) u utorak se u zagrebačkoj Galeriji Nova održava prateći tematski filmski program, uz izložbu redatelja Želimira Žilnika "Građani iz sjene".

Program "Stalni stanovnik" prikazuje filmove "Housing Problems" Edgara Ansteya & Arthura Eltona,iz 1935., "Splitting" (1974) Gordona Matta-Clarka, Žilnikovi "Inventur - Metzstrasse 11" (1975) i "Kenedi se vraća kući" (2005.) i "R-15" Kevina Jeromea Eversona iz 2017. godine.

Njime se promišlja koncept doma ili boravišta u materijalnom i ideološkom smislu, s njegovim popratnim društveno-političkim posljedicama, ističe se u najavi programa koji će uvodno predstaviti kustos Greg de Cuir Jr., dodajući da "kroz različite oblike intervencija, akcija i dokumentacije umjetnici predstavljeni u programu nude implicitne argumente o svetosti i prioritetnosti boravišta kao objekta i kao stanja bivanja".

U srijedu će se na HRFF-u u Kinu Europa premijerno prikazati Žilnikov novi film "Najljepša zemlja na svijetu", a u okviru izložbe, koja će biti otvorena do 2. veljače, u Galeriji Nova će se u četvrtak održati program projekcija "Odjeci Žilnika".

Program govori o utjecaju Žilnikovih filmova, njih više od 50 nastalih od šezdesetih do danas, na druge autore, a kao primjeri prikazat će se "Živan Pujić Jimmy" (2009.) Ognjena Glavonića, "1973" Stefana Ivančića iz 2014. i "Susret" (2009.) Igora Bezinovića.

"Mnogi Žilnikovi filmovi svojim su temama i pristupima proročki nagovještavali događaje kao što su raspad Jugoslavije, prijelaz iz socijalizma u neoliberalni poredak, gaženje prava radnika, kao i širu društvenu eroziju koja je pokrenula nove procese migracija", napominju iz Galerije Nova.

"Filmove mu prožima hrabar amaterizam koncepta i metode, koje izložba razrađuje s interesom za potencijal građana iz sjene kao doprinos emancipatorskoj politici i angažiranoj umjetničkoj produkciji", ističu.


Kinoteka: Tjedan posvećen filmovima Terryja Gilliama

ZAGREB - Filmom "Avanture Baruna Münchausena" u utorak u zagrebačkoj Kinoteci počinje program posvećen kultnom redatelju fantastike i avanturističinih filmova prepoznatljive estetike Terryju Gilliamu, koji donosi odabrane filmove iz njegovog opusa.

Gilliam se proslavio kao član britanske skupine komičara Monty Python i autor ekstravagantnih animacija za njihovu kultnu TV seriju "Leteći cirkus Monthyja Pytona", nakon čega se afirmirao i kao redatelj, snimivši djela koja danas imaju kultni status među filmofilima.

Uz "Avanture Baruna Münchhausena", u Kinoteci će se prikazati filmovi "Nulti teorem", "Brazil", "Kralj ribara" i "Čovjek koji je ubio Don Quijotea".

Iako komercijalno neuspješan film koji otvara program, snimljen 1988. godine, Gilliamovi obožavatelji svrstavaju u jedno od njegovih najboljih ostvarenja. Smješten u grad pod okupacijom, film prati putujuću družinu glumaca koja izvodi predstavu o legendarnom Barunu Münchhausenu, sve dok se ne pojavi čovjek koji se predstavlja kao pravi Barun Münchausun.

U srijedu se prikazuje "Nulti teorem" (2013.), smješten u budućnost u Londonu, u čijem je fokusu ekscentrični i povučeni kompjutorski genij Qohen Leth, kojeg muči egzistencijalna tjeskoba. Živi u izolaciji napuštene kapelice, čekajući telefonski poziv koji će mu navodno donijeti dugo tražene odgovore te radi na misterioznom projektu s ciljem otkrivanja smisla sveopćeg postojanja – ili nedostatka istog. U glavnoj ulozi dvostruki je oskarovac Christoph Waltz.

Slijedi jedan od autorovih najnagrađivanijih filmova je znanstveno-fantastični "Brazil" (1985.) o činovniku jednog ministarstva totalitarističke države kojom hara skupina takozvanih terorista koji se uporno bore protiv tiranske vlasti. Život mu se mijenja nakon što se zbog birokratske pogreške smakne nedužnog čovjeka.

U petak je na programu još jedna Gilliamova uspješnica "Kralj ribara "(1991.), o radijskom voditelju koji se nakon što je slučajnim komentarom ponukao slušatelja-psihopata da ubije nekoliko ljudi, odaje alkoholu i povlači iz javnosti. Od skupine sitnih lopova spasi ga beskućnik i bivši profesor, kad počinje njihovo neobično prijateljstvo. U glavnim ulogama su Jeff Bridges, Robin Williams i Amanda Plummer.

Kinoteka donosi i njegov najnoviji film "Čovjek koji je ubio Don Quijotea", koji će se prikazati u subotu, 8. prosinca. Priča se zbiva u današnjoj Španjolskoj, a junak filma je redatelj Toby koji u Manchi snima reklamu i tamo se nađe zarobljen u divljim iluzijama starog španjolskog proizvođača cipela koji vjeruje da je Don Quijote.


Gavelline večeri: "Kroćenje goropadnice" i "Govori glasnije" u konkurenciji za festivalske nagrade

ZAGREB - Festival najboljih domaćih i regionalnih kazališnih ostvarenja protekle godine 33. Gavelline večeri, koji se održava u Zagrebu od 1. do 14. prosinca, ugostit će u utorak na pozornici zagrebačkog Gradskog dramskog kazališta Gavelle Hrvatsko narodno kazalište iz Splita s predstavom "Kroćenje goropadnice" redatelja Ivana Plazibata, dok će u srijedu, 5. prosinca, na pozornici Satiričkog kazališta Kerempuh za festivalsku publiku igrati "Govori glasnije" Bobe Jelčića.

Komad "Kroćenje goropadnice", napisan početkom 1590-ih, jedna je od Shakespeareovih najranijih i najkontroverznijih drama, u čijem se nasilnom muškom svijetu u okruženju prosaca i proračunatoga oca nalaze dvije sestre, goropadnica Katarina i slatkica Bianca.

 

Shakespeare u ritmu splitskih ulica

U režiji Ivana Plazibata i dramaturgiji i adaptaciji Mile Pavičević, Shakespeare splitskog HNK-a dobio je ritam splitskih ulica i ludila turističke sezone - njegova suvremena adaptacija govori o slobodi kao o neukroćenim predjelima divljine, ulice, grada. Prostor je to svakodnevice, gdje se Shakespeare samo pojavljuje kao draga i daleka uspomena koja gledatelja nasmijava, rastužuje i otvara brojna pitanja.

Igraju Filip Radoš, Katarina Romac, Goran Marković, Marjan Nejašmić Banić, Ana Marija Veselčić, Nenad Srdelić, Pere Eranović, Stipe Radoja, Nikša Arčanin i Luka Čerjan. Predstava se igra u prijevodu Milana Bogdanovića, scenograf je Ozren Bakotić, kostimografkinja Ana Marin, autor glazbe Damir Šimunović. Svjetlo je oblikovao Srđan Barbarić, a ton Marko Mandić.

Kao još jedna od predstava u konkurenciji za festivalske nagrade u srijedu, 5. prosinca, bit će prikazana predstava "Govori glasnije", autorski projekt Bobe Jelčića u produkciji Satiričkog kazališta Kerempuh, gdje i igra.

Riječ je o autorskom poigravanju s motivima stvarnosti i fikcije koje teatar pretvara u mjesto konfrontacije - unutarnjeg i vanjskog, osobnog i zajedničkog, našeg i njihovog, moralnog i nemoralnog, stvarnog i izmišljenog.

Predstava je koncipirana kao poligon za polemično promišljanje stanja u kojemu se nalazi suvremeno društvo, povezivanjem sadašnjega trenutka, trenutka moralne degradacije gospodarski i politički devastiranog postratnog krajobraza, s trenutkom podjednako ideološki korumpiranog početka rata koji je taj krajobraz proizveo.

Država o kojoj je u predstavi riječ današnja je Bosna i Hercegovina, čije je stanovništvo trajni talac statusa quo socijalnih slabosti društva razdiranog nacionalnim i inim ideologizacijama. Bezizlaznost tog začaranog kruga stradanja maloga čovjeka potencirana je smještanjem radnje u Hrvatsku.

U kontekstualnim preklapanjima krije se kritika indiferentnosti društva općenito i poziv na preispitivanje lakonske nezainteresiranosti za sudbine svih koji nisu "ja".

Polazište za to preispitivanje je sudbina Branke, 56-godišnje Srpkinje koja, bježeći pred ratom, dolazi prijateljima u Hrvatsku pokušati stvoriti okolnosti za bolji život. Privremeno se useljava u dječju sobu, gdje se osjeća "kao uljez i lijevo smetalo". Prijatelji ju prihvaćaju s toplinom i željom da joj budu od pomoći, ali su nesposobni istinski se zainteresirati za njezin jad.


Esencijalna kriza ljudskosti

U tom srazu prijateljskog prihvaćanja osobe u nevolji i stvarne odsutnosti interesa za tu istu osobu, nalazi se prostor polarizacije i esencijalne krize ljudskosti.

Dok tako promišljaju što bi jeli, s kim bi spavali i jesu li predebeli, protagonisti komada čitavo se vrijeme klackaju između osjećaja distancirane odgovornosti prema osobi u nevolji, kontrapunktiranog s osjećajem odbojnosti prema nametnutim pitanjima savjesti.

Branku igra Jadranka Đokić, Vilim Matula je student-aktivist privremeno deložiran iz svoje sobe, što mu teško pada jer nema privatnosti sa svojom djevojkom, Ninom Erak-Svrtan. Njegovi otac i majka su Nikša Butijer i Petra Svrtan, Marko Makovičić je susjed, a Damir Poljičak prijatelj koji se dobro snašao u strukturama vlasti i kojega se zove kad treba "nešto negdje pogurati". Jelčić je odabrao i glazbu, kostimografkinja je Ana Paulić, a scenograf Miljenko Sekulić.

33. Gavelline večeri otvorila je u subotu drama-komedija "Slikari rudari" zagrebačkog Gradskog dramskog kazališta Gavelle u režiji slovenskog redatelja Same M. Streleca.

Do 14. prosinca u teatru u Frankopanskoj bit će prikazano ukupno 11 ponajboljih kazališnih ostvarenja iz Splita, Rijeke, Ljubljane, Beograda, Zadra i Zagreba u konkurenciji za festivalske nagrade, dok će izvan konkurencije biti prikazana predstava "Povratak Filipa Latinovitza" Miroslava Krleže u produkciji Hrvatskog kazališta Pečuh iz Mađarske i u režiji Nine Kleflin.


Javier Cercas u nedjelju u Filozofskom teatru

ZAGREB - Filozofski teatar Hrvatskog narodnog kazališta Zagreb ugostit će u nedjelju, 9. prosinca, španjolskog književnika Javiera Cercasa, jednog od najcjenjenijih suvremenih španjolskih pisaca.

Romanopisac, publicist i pisac kratkih priča, Cercas je svjetsku slavu stekao romanom "Salaminski vojnici" (2001.), u kojemu piščev alter ego rekonstruira jedan legendarni trenutak na samome kraju Španjolskoga građanskog rata.

Roman je prodan u više od milijun primjeraka, preveden je na 15-ak jezika, dobio je osam međunarodnih književnih nagrada, a po njemu je David Trueba snimio istoimeni film.

Objavio je i zbirku pripovjedaka "Relatos reales" (Istinite priče, 2000.) te dva hvaljena romana, "El móvil" (Motiv, 1987.) i "El vientre de la ballena" (Kitov trbuh, 1997.). Godine 2005. dijelom potaknut ratom u Iraku, Cercas objavljuje "Brzinu svjetlosti", roman o prijateljstvu, užasu rata, krivnji i nemogućnosti iskupljenja.

Njegov roman "Anatomija jedne pobune" (2009.) nadahnut je ključnim trenutkom svršetka Francove diktature - pokušajem državnog udara u španjolskom parlamentu 1981. Objavio je još i romane "Zakoni granice" (2012.), "Prevarant" (2014.) i "El monarca de las sombras" (2017.).

Na Sveučilištu u Geroni predaje španjolsku književnost i stalni je suradnik katalonskog izdanja El Páisa.

Formiran u ambijentu Francova radikalno konzervativnog integralizma, u doba kada su se u gotovo svakoj obitelji još neposredno osjećale posljedice surovih podjela, Cercas je opsjednut suočavanjem s prošlošću i potragom za univerzalnom istinom kroz montažu moguće stvarnosti ispreplitanjem različitih narativa.

Cercas će u Zagreb doputovati nakon gostovanja na pulskom Sa(n)jmu knjige u Istri, gdje će predstaviti svoj roman nedavno objavljen na hrvatskom, "Zakoni granice" (Fraktura, Silvana Roglić).


HRFF: Pussy Riot izveli performans "Riot Days"

ZAGREB - Ruski umjetnički kolektiv Pussy Riot gostovao je u ponedjeljak u Zagrebu, gdje je u sklopu programa 16. Human Rights Film Festivala (HRFF) u Kinu Tuškanac izveo multimedijalni performans "Riot Days", mješavinu glazbe, dokumentarističkog materijala i političkih komentara uobličenu u energijom nabijen umjetnički prosvjed protiv Rusije Vladimira Putina.

Temeljen na istoimenoj knjizi Marije Maše Aljohine, članice skupine koja je postala slavna nakon što je 2012. godine sudjelovala u maskiranoj "punk molitvi" u moskovskoj katedrali Krista Spasitelja, "Riot Days" je adrenalinska kombinacija muzičkog teatra, jazz-punk recitala i video projekcija puna šokantnih anti-putinovskih ispovijedi kojima članovi najpoznatijeg ruskog aktivističkog kolektiva pozivaju svijet da osvijesti potrebu za "revolucijom na velikom ekranu".

 

Uhićene zbog "punk molitve"

To je ujedno i jedan od slogana njihova nastupa, koji kronološki prati "slučaj Pussy Riot", u kojemu su tri članice grupe uhićene, a dvije - Maša Aljohina i Nadežda Tolokonikova, osuđene na dvogodišnje zatvorske kazne, nakon što su se u veljači 2012. popele na oltar glavnog hrama Ruske pravoslavne crkve nekoliko stotina metara jugozapadno od Kremlja, i maskirane izvele glazbenu punk molitvu pod nazivom "Marijo, majko Božja, otjeraj Putina".

Miješajući transkripte svjedočanstava koja su pridonijela zatvorskoj kazni, dijelove policijskih zapisnika, Mašinih razmišljanja i reminiscencija za vrijeme utamničenja, te političke parole, upotpunjene video projekcijama raznih akcija Pussy Riota i live-nastupom članova skupine, "Riot Days" pravi je aktivistički manifest koji bez ikakvih umjetničkih pretenzija iznosi zastrašujuću priču o temeljnim neslobodama i svakodnevnim nepravdama Putinove Rusije, s naglaskom na represivni policijski, sudski i zatvorski aparat.

Priča obuhvaća razdoblje od nešto prije samog prosvjednog "koncerta" u katedrali, objašnjavajući njegovu ideološku osnovu u protivljenju sprezi crkve i vlasti, preko ideje do realizacije, pa bijega, uhićenja, suđenja, odsluženja zatvorske kazne, te konačnog puštanja na slobodu.

Praćeni zvucima electro-punka i saksofona, u izvedbi autora glazbe Maxa i Nastje, koji također nastupaju, članovi skupine Kot, Saša, Maša i Kiril velikom brzinom uzvikuju svaki detalj svih okolnosti, s ključnom porukom: moramo pokazati slobodu građanskoga bijesa, razotkriti priče o sretnom životu koje se ne podudaraju sa stvarnošću, i prizvati sveobuhvatnu revoluciju "za našu i vašu slobodu", a protiv "cenzure snova", s najvažnijom porukom: "Nećemo nestati, jer to bi značilo da naša povijest nije naša povijest, da naša država nije naša država".

Pričajući priču o sebi, Pussy Riot oslikavaju sliku tragedije jednoga naroda, naučenog na pokoravanje autoritarnom moćnom vođi, na prihvaćanje nečinjenja kao načina života, gdje se javno izražavanje protivljenja režimu smatra kriminalnim djelom, a legitimne su policijske metode fizičkoga mučenja, zatvorske izolacije i psihičkoga zlostavljanja.

Maša i Nadežda izdržale su svoje kazne te su dočekane na moskovskom željezničkom kolodvoru s buketima bijelih ruža i blicevima stotina fotoaparata no, kao što je Aljohina objasnila nakon izvedbe, time priča zapravo ne završava - ruski se zatvori nastavljaju puniti ljudima čiji je jedini zločin da su se usudili kroz svoju umjetnost, ili primjerice na svojem Facebook profilu, izraziti neslaganje s vladajućim režimom.

 

"Mučenjem ne ćete ubiti naše ideje"

Nakon performansa, koji je završio glazbenom punk-točkom, članovi skupine prodavali su memorabilije - majice s natpisom "Mučenjem nećete ubiti naše ideje" i primjerke Aljohinine knjige, a prihod od prodaje namijenjen je pomoći obiteljima mladih ljudi uhićenih u Rusiji u sklopu slučaja "Mreža" (The Network), optuženih za komplotiranje sa ciljem destabilizacije zemlje.

"To su doista mladi ljudi, mlađi nego što smo mi bile kad smo uhićene. Ovo možda nije osobito pozitivan završetak, ali doista se nadam da ćemo se ponovno vidjeti", poručila je Aljohina zagrebačkoj publici.

Gostovanje Pussy Riota u Zagrebu izazvalo je golem interes publike, pa je nakon rasprodane prve izvedbe uveden i dodatni termin kasnije isti dan.


Dubrovnik - otvorena izložba „Gradine, gomile i špilje, zapadno dubrovačko područje“

DUBROVNIK - Izložba “Gradine, gomile i špilje, zapadno dubrovačko područje” otvorena je u ponedjeljak navečer u dubrovačkom etnološkom muzeju “Rupe”, a donosi rezultat desetgodišnjeg terenskog istraživanja arheologa Dubrovačkih muzeja Domagoja Perkića na arheološkom pregledu terena i traženju lokaliteta od Rijeke dubrovačke na istoku do Imotice i Bistrine na zapadu, odnosno Elafita na jugu do granice Bosne i Hercegovine.

Autor izložbe Perkić istaknuo je kako vremenski okvir obuhvaća uglavnom razdoblje od kasnog eneolitika do kraja željeznog doba, a rijetki izleti u mlađa razdoblja odnose se na pojedine nalaze s gradina i špilja, a riječ je o antičkim, srednjovjekovnim i novovjekovnim razdobljima.

„Obično se naseljavanje gradinskih položaja i pokopavanja pod gomilama vežemo uz Ilire, ali ovdje imamo barem 1500 godina starije nalaze. Ne znamo tko su u to vrijeme bili etnički nositelji, a tek znamo da ih možemo povezati s dolaskom indoeuropskih naroda na ovaj prostor kroz više valova“, objasnio je Perkić.

Ti su narodi, dodao je Perkić, donijeli bakar kao prvi metal, nove običaje ukrašavanja keramike, ali i naseljavanje gradina i pokopavanje pod gomilama.

„Obilazak i otkrivanje tog nepoznatog terena bio je poseban osjećaj. Dosad nam je bilo poznato tek nekoliko desetaka gradina i gomila. Sad već imamo 760 lokaliteta, a to nije konačan broj. Utvrdili smo 49 gradina, 706 gomila i 14 špilja. To je pravo bogatstvo i nova stručna spoznaja“, rekao je Perkić.

Ravnateljica Dubrovačkih muzeja Pavica Vilać najavila je posebnu izložbu o istraživanju Viline špilje.

„Arheološka istraživanja su financijski uvijek zahtjevna, a očekujemo u 2019. godini arheološko istraživanje utvrđenih nalazišta, kao i istraživanje Kukove peći“, rekla je Vilać.

Povjesničar umjetnosti Vinicije Lupis naglasio je kako je istraživanjem kompletirano gotovo prazno ozemlje u znanstvenoj literaturi.

„Na našem području imali smo tek par lokaliteta, a sad imamo sustavan obuhvat temeljem kojeg će budući istraživači moći dalje nastaviti pružati cjelovitiju sliku tog povijesnog razdoblja“, rekao je Lupis.

Gradine su prapovijesni arheološki lokaliteti, stalnog ili povremenog naseobinskog, fortifikacijskog ili mješovitog karaktera i obično su smještene na povišenim, strateški povoljnim i lako branjivim položajima, uz prirodne komunikacijske smjerove, često u blizini obradivih površina i izvora vode. Kamene gomile najčešće predstavljaju prapovijesna groblja za jednog ili više pokojnika, a katkad i dijelove fortifikacijskog sustava bedemima utvrđenih naselja, ritualne prostore i granične oznake. U ranijim, prapovijesnim razdobljima značaj špilja bio je znatno veći pa su i nalazišta u špiljama glavni izvor spoznaja o čovjeku tog vremena.

Izložba je otvorena do 15. ožujka 2019. godine.

 

Književnici iz Alžira otvorili 14. Reviju malih književnosti

ZAGREB - Istaknuti alžirski književnici Samira Negrouche i Bachir Mefti otvorili su u ponedjeljak u zagrebačkom Kinu Europi 14. reviju malih književnosti, koja se ove godine do 7. prosinca održava u Zagrebu, Rijeci i Dubrovniku s fokusom na suvremenu književnost Magreba, čiju će raznolikost, tematske preokupacije i spisateljske senzibilitete predstaviti šestero pisaca iz Alžira, Maroka, Tunisa i Libije.

Reviju organizira Udruga Kulturtreger zagrebačkog književnog kluba Bookse u suradnji s Human Rights Film Festivalom (HRFF). Njihov zajednički program "Pobunjena želja" predstavlja umjetničke glasove koji se, kako navode, odbijaju podvrgnuti naletu novog konzervativnog pogleda koji pripovijeda odricanje kao ideal te se odlučuju za "nužnu pobunu želje" – oslobađanje mašte, "ishodišta i provokatora svih ljudskih postignuća" iz okova tabua i cenzure, paralizirajućih formalizama i umrtvljujućih kanona, pokazujući da je moguć i drugačiji svijet od onog demagoški moralističkog.

Prvi festivalski književni program ugostio je u dvorani Mueller Kina Europe pjesnikinju Samiru Negrouche, smatranu jednim od najvažnijih pjesničkih glasova u Alžiru, te književnika i novinara Bachira Meftija, uvrštenog u uži izbor za najprestižniju književnu nagradu arapskog svijeta Arab Booker 2012.

Goste je uvodno pozdravila koordinatorica festivala Miljenka Buljević, koja je istaknula kako se Booksina "Revija", nakon 13 godina i 16 europskih zemalja, od prošle godine posvetila suvremenoj književnosti arapskog Mediterana.

"Ove godine od 3. do 7. prosinca, ponovo u suradnji s Human Rights Film Festivalom, nakon što smo prošle godine kroz festivalski program i antologiju predstavili autore Levanta, okrećemo se suvremenoj književnosti Magreba i predstavljamo književnike iz Maroka, Alžira, Tunisa i Libije", rekla je Buljević.

Provodna niz između Revije i HRFF-a je "pobunjena želja", napomenula je, "kao naslov programa koji propituje granice želje, granice tijela i sve unutar toga".

U sklopu Revije Booksa je objavila antologiju suvremene književnosti Magreba naslova "Ovo tijelo nije kuća", a u tekstovima zastupljenih autora primjetan je "moment bavljenja tijelom unutar nekog društva koje je u sukobu između tradicije i modernosti, sekularizma i religije", dodala je Buljević.

U tekstovima odabranih književnika i književnica rezonira političko; među njima ima frankofonih glasova i onih anglofonih, generacijski su raznoliki i raznih pristupa žanrovima i formama. Njihovi su radovi odavno prešli granice vlastitih zemalja i artikuliraju različite suvremene senzibilitete.

"Ono što je zanimljivo za ovu regiju je to da je dvojezična, da autori pišu na arapskom i francuskom, pa je pitanje jezika također za njih pitanje nekakvog političkog stava i identiteta ali i odnosa naspram prošlosti", rekla je Buljević.

Neki od njih žive u svojim zemljama, dok su neki izmješteni, što je još jedna tema Revije – tema egzila i kulturnoga nasljeđa, a najvažnije je to "da je riječ o vrlo suvremenim autorima i autoricama, važnim književnim glasovima kako u svojim zemljama tako i u regiji arapskog govornog područja".

 

Vjerski ekstremizam nema veze s vjerom

Susret s autorima počeo je čitanjem njihovih djela. Bashir Mefti (1969.) čitao je isječak iz svojeg najpoznatijeg romana "Igračka vatre", koji je bio u užem izboru za nagradu Arab Booker 2012.

Pisac je istaknuo kako je nadahnuće za taj roman dobio 1990-ih godina, kada je Alžir doživio strašan građanski rat, između islamističkih fanatika s jedne strane i autoritarne vojne vlasti s druge. "To je bilo stvarno crno doba, crne godine s oko 250 tisuća ubijenih i nastradalih. Do sada još nisam izašao iz tog doba. Napisao sam mnogo romana ali uvijek nastojim govoriti o Alžircima koji su nastradali, poginuli, nastojim objasniti čemu takvo nasilje", rekao je.

"Smatram da odgovor uvijek počiva na dva čimbenika: autoritarnoj vlasti i religiji. Alžirsko društvo, koje je zapravo mirno, izašlo je iz kolonijalnog doba koje je predugo trajalo i 1962. steklo neovisnost, da bi nakon 30 godina upalo u građanski rat. Dakle, dva su elementa – vjerski fanatizam, koji je nagazio naše društvo, nasuprot čega se nalazila patrijarhalna autoritarna vlast koja nije željela pristati na diobu vlasti, dok su Alžirci zapravo trebali dobiti demokraciju. Sve to dovelo je do rata", pojasnio je Mefti.

Objavio je još tri romana, a tekstovi su mu objavljeni u raznim zbornicima. Piše na arapskom i radi kao novinar i producent kulturnog programa na alžirskoj nacionalnoj televiziji.

"U svakome od svojih romana nastojim shvatiti zašto smo stigli tamo gdje smo stigli. U mojim romanima nalazi se i jedna filozofska nit da je rat zlo. Pitam se: Zašto je čovječanstvo sposobno za takvo zlo? Zašto dobro ne može pobijediti, nego uvijek zlo pobjeđuje? Nasilje me također navodi na filozofsko razmišljanje o ljubavi i životu jer ljubav u doba rata nije ista kao ljubav u doba mira - ljubavne priče u mojim romanima zapravo su nemoguće ljubavi", dodao je autor.

Negrouche je istaknula kako se, budući da je nešto mlađa, uopće ne sjeća Alžira izvan vremena nemira. "Imam neko sretno sjećanje iz djetinjstva, ali posve nejasno, i to su bili posljednji sretni trenuci, kad sam imala nekih pet godina", rekla je autorica.

Rasla je u okruženju vjerskog ekstremizma, rekla je, a on nema nikakve veze sa samom vjerom jer "vjernik može biti konzervativan, ali to ne mora značiti da je opasan; opasan je onaj koji nosi političku ideologiju i koji želi drugima nametnuti neki oblik života", kazala je Negrouche. S druge strane, u njezinoj se obitelji neprekidno postavljalo pitanje "zašto?".

Iako je završila medicinu, Negrouche (1980.) se odlučila za književnost i postala jedan od najvažnijih pjesničkih glasova u Alžiru. Piše na francuskom, a njezina je poezija prevedena na preko 20 jezika svijeta. Objavila je šest zbirki poezije. Često surađuje s vizualnim umjetnicima i glazbenicima. Negrouche je i književna prevoditeljica.

Program 14. revije malih književnosti paralelno se odvija i u Rijeci te u Dubrovniku. Zagrebački se program do srijede 5. rujna odvija u Kinu Europi, nakon čega seli u Medijateku Francuskog instituta i Klub Booksu, a Buljević je posebno izdvojila program u četvrtak 6. prosinca, na Dan Svetog Nikole, kada će autori Revije održati radionicu pričanja priča s azilantima i izbjeglicama u Centru za integraciju izbjeglica Dubrava u Zagrebu.

Reviju su financijski podržali EU program Kreativna Europa, Ministarstvo kulture RH, Grad Zagreb, Grad Dubrovnik i Ured za udruge Vlade RH.


"Elling" Simona Benta 16. prosinca premijerno u Kerempuhu

ZAGREB - Zagrebačko Satiričko kazalište Kerempuh kao svoju novu premijeru najavljuje predstavu "Elling" britanskog dramskog pisca Simona Benta u režiji Hrvoja Korbara, najavljenu kao duhovita, pomaknuta i topla priča o tandemu društvenih autsajdera.

"Elling" Simona Benta dramska je adaptacija istoimenih poznatih romana, tetralogije norveškoga pisca Ingvara Ambjørnsena, prema čijim je djelima snimljen film 2001. godine, nominiran za Oscara za najbolji strani film.

"Promatrajući vanjski svijet iz začudne perspektive hipersenzibilnog, anksioznog i pronicljivog Ellinga, koji se uz podršku svog dobroćudnog i seksom opterećenog prijatelja Kjella nakon izlaska iz mentalne institucije pokušava suočiti s izazovima svakodnevice, gledatelje se podsjeća na sve marginalce, neprilagođene i drugačije – ne samo u naizgled idiličnoj skandinavskoj zemlji, nego i ovdje, sada, u nama samima", stoji u najavi.

U novoj scenskoj prilagodbi poznatoga komada za Kerempuh, uz glumačke improvizacije, crnohumornu notu, diskretne elemente komedije zablude i gotovo apsurdnu pogubljenost dvojca na potezu od mentalne institucije do, uvjetno rečeno, "normalnoga života", u režiji "mladog i perspektivnog" Hrvoja Korbara, nastaje predstava o (ne)snalaženju pojedinca zasutog tragikom svakodnevice, ali i humana priča o prijateljstvu i nadilaženju barijera.

U predstavi igraju Marko Makovičić (Elling), Filip Detelić (Kjell), Csilla Barath Bastaić (sestra Gunn, Johanne, Reidun), Luka Petrušić (Frank) i Velimir Čokljat (Alfons).

Adaptaciju potpisu Hrvoje Korbar i Dina Vukelić, glazbu Stanislav Kovačić, kostimografiju Barbara Bourek, scenografiju Liberta Mišan, oblikovanje svjetla Ivan Lušičić Liik, a asistentica redatelja je Nikolina Medak.

Hrvoje Korbar (1995.) student je druge godine diplomskog studija Kazališne i radijske režije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Na Dubrovačkim ljetnim igrama 2018. debitirao je režijom u triptihu "Odbrojavanje - na piru s Držićem i Nalješkovićem", s kolegicama Leom Anastazijom Fleger i Marinom Pejnović.

"Elling" je njegova prva samostalna režija, što iz Kerempuha najavljuju kao dio nastojanja toga kazališta usmjerenih na otvaranje prijeko potrebnog stvaralačkog prostora mladim, nadolazećim generacijama hrvatskih umjetnika.


"Baš ti baš tu" premijerno u srijedu u Studiju Exit

ZAGREB - U novom kazališnom prostoru zagrebačkog Teatra Exit, Studiju Exit u Gundulićevoj ulici, u srijedu 5. prosinca premijerno će biti izvedena predstava "Baš ti baš tu", kazališna adaptacija zbirke pripovjetki provoktivne američke spisateljice Mirande July u izvedbi glumice Vanje Matujec i režiji Brune Bebić.

Miranda July međunarodno je priznata multimedijalna umjetnica, performerica, književnica i filmska autorica. Filmsku publiku osvojila je redateljskim debijem "Ti i ja i svi koje poznajemo" za koji je nagrađena Zlatnom kamerom na međunarodnom filmskom festivalu u Cannesu 2005. godine te posebnom nagradom žirija na Sundanceu. Njezini multimedijalni radovi našli su svoje mjesto na Bienallu u Veneciji, kao i u newyorškom Muzeju moderne umjetnosti (MoMA).

Predstava "Baš ti baš tu" temelji se na njezinoj debitantskoj zbirci pripovijedaka "No one belongs here more than you" (2007.), kojom je osvojila prestižne međunarodne nagrade za kratku prozu, ali i zahtjevnu čitateljsku publiku u brojnim zemljama u kojima je prevedena.

Junakinja njezine drame prisjeća se naizgled bizarnih i nevažnih situacija nastalih u njezinom stalnom nastojanju da prevlada usamljenost i odvojenost od svijeta. Često se osjeća kao statist u vlastitom životu, pa iznalazi sve zakučaste načine kako da se uklopi odlazeći na tečaj romantike, držeći satove plivanja u svojoj kuhinji ili koketirajući sa ženskim prijateljstvom.

Pokušavajući uspostaviti odmak i razumjeti, počesto nespretno, naizgled ljupko, ali bez uvijanja i začudno direktno, njezina propitivanja su britka i duhovita.

"Fantazija je vitalna priroda svih lica i likova Mirande July. U pozadini njezinih pitanja stoji dilema: radi li se ovdje i sada o privremenom životu na putu prema stvarnome životu koji nas čeka negdje u budućnosti. Glavna junakinja njezina života uspješno pretapa humor i patos, progovara o svim velikim pitanjima duhovito, pronalazeći ipak radost i mjesto u svijetu koje je Baš za nju, baš tu", stoji u najavi.

Dramatizaciju potpisuje Vanja Matujec, a prijevod Mima Simić. Scenografiju i kostime osmišljava Zdravka Ivandija Kirigin, dizajn svjetla Saša Mondecar, a glazbu Max Juričić.


Srećko Šestan novi intendant HNK Split

SPLIT - Kazališno vijeće Hrvatskog narodnog kazališta Split na sjednici u ponedjeljak za intendanta Hrvatskog narodnog kazališta (HNK) Split izabralo Srećka Šestana za kojeg je u obrazloženju navedeno da ima "impresivnu upravljačku kazališnu karijeru."

Odluku o izboru Šestana za novog intendanta splitskog HNK sedmeročlano Kazališno vijeće je donijelo jednoglasno nakon razgovara s kandidatima, priopćilo je Kazališno vijeće.

Podsjeća se kako se na natječaj za intendanta splitskog HNK-a javilo četvero kandidata, a jedna je prijava bila nepotpuna te nije uzeta u obzir.

"Iz priložene natječajne dokumentacije razvidno je kako Srećko Šestan ima impresivnu upravljačku kazališnu karijeru", navodi se u obrazloženju odluke Kazališnog vijeća.

Kako se dodaje, u Šestanovu dugogodišnjem umjetničko-upravljačkom djelovanju spajaju se poznavanje kazališta iznutra i snalaženje unutar nacionalnih kulturnih politika u čijim kreiranjima je dugo vremena i sam sudjelovao, a aktivno sudjeluje i danas.

"S tim kvalifikacijama poznavanja svih segmenata kazališnog života na lokalnoj i nacionalnoj razini, smatramo da u sinergiji sa svim dionicima, ne samo kazališnog već i općenito kulturnoga života grada Splita, a posebno s osnivačem splitskog HNK, Gradom Splitom, odnosno Gradskim vijećem i Upravom Grada Splita, može osigurati u budućnosti organizacijsku preobrazbu i umjetnički polet i razvoj HNK Split", stoji u obrazloženju odluke. Dodaje se kako je njegovo je iznimno iskustvo jamstvo da će znati upravljati ljudskim resursima i unaprijediti kulturu marketinškog poslovanja uz zadržavanje u zadanim financijskim okvirima.

Šestan je rođen 1960. godine u Šibeniku. U siječnja 2004. imenovan pomoćnikom ministra kulture. U razdoblju od 1999. do 2003. bio je intendant HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci. u dva je navrata - od 1992. do 1999. i od 2003. do 2004. bio ravnatelj Gradskog kazališta lutaka u Rijeci.

U razdoblju od 1976. do 1992. Šestan je radio glumac Kazališta lutaka u Zadru, a od 1986. do 1992. i kao gost predavač na Filozofskom fakultetu u Zadru. Od 1994. do 1999. bio je gost predavač na Pedagoškom fakultetu u Rijeci.

Šestan je nositelj Spomenica Domovinskog rata 1991./1992. Odlikovanja Red Danice Hrvatske s likom Marka Marulića dobio je 1996., a nagradu Grada Rijeke dobio 1998.godine.


Predstavljena knjiga odvjetnika Nobila o 'slučaju Perković'

ZAGREB - Knjiga odvjetnika Ante Nobila "Obrana hrvatskog kontraobavještajca Josipa Perkovića na njemačkom sudu'' u kojoj piše o obrani obavještajca optuženog i osuđenog u Njemačkoj za sudjelovanje u ubojstvu hrvatskog disidenta Stjepana Đurekovića, predstavljena je u ponedjeljak navečer u Novinarskom domu u Zagrebu.

Nobilovu knjigu u kojoj iznosi niz problema, zapreka pa i primjera subverzivnog djelovanja politike, medija, pojedinih ideološki ostrašćenih, zainteresiranih svjedoka i dijela pravosuđa protiv njegova klijenta, s kojima je bio suočen i kojima je morao parirati tijekom postupka izručenja u Hrvatskoj te tijekom suđenja u Njemačkoj, predstavili su povjesničar Hrvoje Klasić, odvjetnik Čedo Prodanović te medijski izdavač Ninoslav Pavić.

Govoreći o povijesnom kontekstu, Klasić je istaknuo kako autor kroz niz izjava, svjedočanstava i dokumenata kroz 'slučaj Perković' govori o bivšoj zajedničkoj državi, socijalizmu, ključnim osobama tog doba, ali i o položaju Hrvatske u Jugoslaviji te o Hrvatskoj nakon osamostaljenja.

''Knjiga zorno ukazuje kako se hrvatsko društvo ne suočava s vlastitom prošlošću, ali i kako se i neke druge države kojima po mnogo čemu težimo, također, ne suočavaju s prošlim razdobljima'' ustanovio je Klasić, dodavši kako je Nobilova knjiga ''potrebna knjiga u šumi današnjeg sveprisutnih dezinformacija i revizionizma''.

Pojašnjavajući ulogu hrvatskih medija u praćenju 'slučaja Perković', medijski izdavač Ninoslav Pavić je rekao da je odvjetnikova knjiga ''doprinos demistifikaciji predrasuda koje su prisutne u domaćoj javnosti'' te kako ona može poslužiti kao ''svojevrsni udžbenik opravdane sumnje kojeg, pored javnosti, trebaju čitati studenti prava, odvjetnici, tužitelji, suci, a posebice medijski djelatnici koji znaju podilaziti strastima publike''.

''Braneći Perkovića, Anto Nobilo morao se sukobiti s dva politička, obavještajna i pravosudna sustava. Našim, već dobro mu znanim, a i njemačkim, s obzirom na to da je pravosudni sustav RH potpuno zakazao. Autor u knjizi iznosi niz problema, zapreka pa i primjera subverzivnog djelovanja politike, medija, pojedinih ideološki ostrašćenih, zainteresiranih svjedoka i dijela pravosuđa protiv njegovog klijenta, s kojima je bio suočen i kojima je morao parirati. Kako tijekom postupka izručenja u Hrvatskoj, tako i tijekom suđenja u Njemačkoj. Pritom Nobilo nije upao u vrlo čestu zamku da se potpuno identificira sa svojim klijentom, a još manje da se pritom služi neetičkim metodama. Stoga je ova knjiga na određeni način i posveta časnoj profesiji odvjetništva.”, ocijenio je povodom predstavljanja knjige odvjetnik Čedo Prodanović.

Govoreći o percepciji javnosti o samom slučaju, autor Anto Nobilo je glavnog lika svoje knjige opisao kao ''kontraobavještajca, prije svega'' te je podsjetio na Perkovićeve zasluge tijekom Domovinskog rata, navodeći kako je ''osigurao i proveo tranziciju te organizirao 136 konvoja oružja'' tijekom embarga na oružje.

Nobilo ocjenjuje kako je suđenje Perkoviću i Zdravku Mustaču ''posljednja zaostala bitka Hladnog rata'', zaključivši na kraju kako ''niti jedna ozbiljna država ne izručuje svoje obavještajce''. Knjigu je objavila zagrebačka izdavačka kuća "VBZ".

 

IZ SVIJETA - (KULTURA - ZNANOST - ZANIMLJIVOSTI)

Mostar film festival: Mašković dobio nagradu za ulogu u "Osmom povjereniku"

MOSTAR - Hrvatski glumac Frano Mašković proglašen je najboljim za ulogu u filmu "Osmi povjerenik" i dobio je nagradu "Stablo ljubavi", dok je njegova slovenska kolegica Irena Kovačević ocjenjena najboljom u ženskoj konkurenciji na završetku Mostar film festivala - festivala filmske glume, koji se proteklih tjedan dana održavao u tome gradu.

Jednoglasnom odlukom žirija nagrada "Stablo ljubavi" pripala je Maškoviću za ulogu u filmu "Osmi povjerenik" redatelja Ivana Salaja.

Mašković se zahvalio na nagradi putem videolinka rekavši kako mu je žao da ne može biti u Mostaru i primiti nagradu za njemu iznimno važnu i dragu ulogu.

Najboljom glumicom proglašena je Irena Kovačević za ulogu u slovenskom filmu "Družinice".

Nagrada za najbolju sporednu mušku ulogu dodijeljena je Srđanu - Žiki Todoroviću za nastup u filmu "Južni vetar", a za žensku sporednu ulogu nagrađena je hrvatska glumica Nadia Cvitanović za glumu u filmu "Osmi povjerenik".

Za doprinos filmskoj kinematografiji nagrada je posthumno dodijeljena srbijanskom glumcu Nebojši Glogovcu.

Na MOFF-u je publika posljednjih sedam dana mogla pogledati 13 filmova u natjecateljskom dijelu programa, te filmove u dokumentarnom programu "Docuspectre", dječji "Obiteljski vikend", studentski program i retrospektivu.


Najbogatiji youtuberi: sedmogodišnjak zarađuje 22 milijuna dolara

ZAGREB - Sedmogodišnji dječak koji ocijenjuje dječje igračke zaradio je 2018. na Youtubeu 22 milijuna dolara, najviše od svih youtubera, piše u ponedjeljak BBC.

Časopis Forbes objavio je da je mali Ryan s kanala "Ryan Toys Review" premašio Jakea Paula za 500.000 dolara.

Video snimke objavljuje gotovo svaki dan, a ona u kojoj reklamira veliko plavo jaje sa svojim licem od nedjelje je imala više od milijun pregleda.

Na trećem je mjestu kanal The Dude Perfect sa zaradom od 20 milijuna dolara, prenosi Forbes.

Ryanovi prihodi udvostručili se u odnosu na prethodnu godinu.

Kada ga je novinar ABC-a upitao zašto djeca vole njegove snimke, Ryan je odgovorio: "Jer sam zabavan i smješan!":

Otkako su kanal u ožujku 2015. otvorili njegovi roditelji, Ryanove video snimke pregledane su gotovo 26 milijuna puta, a prati ga 17.3 milijuna ljudi.

U Forbesu kažu da samo jedan od 22 milijuna dolara dolazi od oglasa koji se prikazuju prije videa, dok su ostali zarađeni od sponzoriranih postova.

Walmart je u kolovozu počeo prodavati liniju ekskluzivnih igračaka i odjeće "Ryanov svijet", pa bi ti prihodi trebali iduće godine značajno povećati dječakovu zaradu.

Budući da je još maloljetno dijete, 15 posto njegovih prihoda ide na bankovni račun kojim će raspolagati kada postane punoljetan.

Njegova sestra blizanka također se pojavljuje u nekim videima na povezanom Youtube kanalu "Ryan's Family Review".

Daniel Middleton, igrač videoigre Minecraft koji je predvodio listu 2017. sa 16.5 milijuna dplara, pao je na 4. mjesto.

Dok je Jake Paul skočio sa šestog na drugo mjesto, njegov brat Logan Paul pao je na Forbesovoj listi na 10. poziciju s 14.5 milijuna dolara, ipak 3 milijuna više nego 2017.


SpaceX lansirao raketu s rekordna 64 satelita

ZAGREB - Tvrtka Elona Muska SpaceX lansirala je u ponedjeljak raketu sa 64 mala satelita, najviše u jednoj misiji ikada.

Misija SSO-A treći je let jedne te iste rakete Falcon 9 u svemir, što je još jedan rekord te privatne svemirske tvrtke.

Raketa je poletjela iz zračne baze Vandenberg u Kaliforniji u 10:34 sati po lokalnom vremenu noseći satelite za 34 različite kompanije, vladine agencije i sveučilišta.

Misija je uslijedila nekoliko dana nakon što je Indija na jednoj raketi prevezla 34 satelita.

Nakon lansiranja, Falcon 9 se vratila na Zemlju, sletjevši na brod uz obalu južne Kalifornije.

SpaceX, koji je utemeljio osnivač tvrtke Tesla Inc Elon Musk, za 7. siječnja sljedeće godine priprema prvo lansiranje rakete koja bi trebala prevoziti astronaute do Međunarodne svemirske stanice ISS.

 

← Povratak

Komentari

comments powered by Disqus