20:19, 21. Listopad 2018

kultura...

Kultura 30. rujna 2018.

Objavljeno: 30.09.2018 u 01:34
Pregledano 59 puta

Autor: Icom, Hina
Kultura 30. rujna 2018.

ZAGREB, 30. rujna. kolovoza 2018. (Icom, Hina) - Pregled vijesti iz kulture:


Izložba i performans "Magda" Vlaste Delimar u Muzeju suvremene umjetnosti

ZAGREB - Konceptualna umjetnica Vlasta Delimar pripremila je za Međunarodni dan starijih osoba, 1. listopada, u prostoru Ekstenzije Muzeja suvremene umjetnosti (MSU) i dvorani Gorgona izložbu i performans "Magda".

Riječ je o nastavku prvog dijela njezina umjetničkog rada "Diptih Dolina… Magda" radnog naslova "Poezija genetskog ponašanja" održanog u svibnju u Galeriji SC i Teatru &TD.

Datum performansa odabran je s obzirom na njegovu temu. Naime, UN tim danom želi naglasiti važnost osiguravanja životne sredine prilagođene potrebama i sposobnostima osobama treće dobi, a Vlasta Delimar u svom radu na poetičan način ukazuje na naše gensko naslijeđe, želeći nas nagnati da promislimo o tome što smo dobili od predaka, a što proslijedili potomcima, najavljeno je iz MSU-a.

Kako se ističe, izložba "Magda" ambijentalna je i uz auru sakralnosti želi u posjetitelja pobuditi poštovanje prema ulasku u nečiji intimni, skriveni svijet.

Ozračje intime čini video rad "Magda ide na sladoled" te nekoliko intimnih predmeta iz Magdine svakodnevnice, svaki sa svojom pričom, pa kutija s fotografijama nije samo dokument o prošlom vremenu, nego i svjedočanstvo da ima još živih koji ih mogu promatrati.

Kip Srca Isusovog govori o kontinuitetu (prabaka, baka, mama), odnosno dobivenoj milosti koju želimo proslijediti dalje, dok zastori kojima je obložen cijeli prostor 'ušuškavaju' posjetitelja u tu intimu, odvajaju je od vanjskog svijeta i čuvaju od nemilih pogleda skrnavljenja.

Pritom se performans "Magda" najavljuje kao emotivna priča o jednom životu iz kojeg je proizašao drugi, pa treći. Magdin život se pomalo gasi i ona se suočava s tim, potomci su sada preci, a novi potomci suočavaju se s nedaćama starosti.

"Tada se postavlja moralno pitanje o prioritetima: što, koliko i kako možemo učiniti za one koji su nas donijeli na svijet?", napominje se.

U performansu, koji je posvećen i starijim osobama, posebno u Hrvatskoj gdje se za njih premalo skrbi, sudjeluju Anna Moor, Krešo Delimar, Milan Božić, Vlasta Delimar.


Kinolektira: "Žene na rubu živčanog sloma" Pedra Almodovara za početak programa

ZAGREB - Projekcijom filma "Žene na rubu živčanog sloma" Pedra Almodovara, prvim međunarodnim hitom slavnog španjolskog redatelja, u nedjelju zagrebačko kino Europa počinje novu sezonu svog programa "Kinolektira", posvećenog odabranim klasicima filmske umjetnosti.

Almodovarova komedija iz 1988. godine, svojedobno najgledaniji španjolski film u inozemstvu, popularnost duguje spoju komičnih nesporazuma i popularne farse, ekscentričnim i kompleksnim ženskim likovima te 'camp' vizualnom stilu, po kojima je Almodovar postao prepoznatljiv, ističe se u najavi projekcije.

U središtu proslavljene filmske priče je televizijska glumica Pepa (Carmen Maura) koja će, pokušavajući doći do bivšega ljubavnika, slatkorječivog zavodnika Ivana, (Fernando Guillen) izazvati lavinu komplikacija i događaja, a na kraju uvjeriti sebe i svoje živčane suparnice da ni jednoj od njih Ivan nije potreban.

Almodovar, koji u svom radu najčešće spaja komediju, melodramu i kriminalistički film, u "Ženama" je predstavio vlastiti tip emancipirane, ali frustrirane žene koja vodi bitku ne samo s muškarcima, nego i s drugim ženama, vlastitim željama i iluzijama.

Zahvaljujući tom filmu Almodovara prati atribut 'ženskog redatelja' čije uratke odlikuju "svjesna estetizacija kiča i žanrovski eklekticizam, te trajne tematske preokupacije polusvijetom, ženskim likovima, promjenjivim spolnim identitetima i nekonvencionalnim seksualnim opredjeljenjima".

Film je bio nominiran za Oscara za najbolji film na stranom jeziku i osvojio je pet nacionalnih filmskih nagrada Goya. Europska filmska akademija proglasila ju je 1988. najboljim mladim europskim filmom, a Carmen Mauru najboljom europskom glumicom.

U filmu se pojavljuje i Antonio Banderas (u ulozi Ivanova sina Carlosa), koji je upravo tim filmom privukao pozornost međunarodne filmske scene.

Uoči projekcije film će predstaviti filmolog Nikica Gilić.


Gostovanjem berlinskog teatra Schaubuhne završio 16. Festival svjetskog kazališta

ZAGREB - Gostovanje berlinskog teatra Schaubuhne s predstavom "Richard III." u režiji istaknutog njemačkog redatelja Thomasa Ostermeiera zatvorilo je u subotu u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu 16. festival svjetskog kazališta, koji je od 15. rujna prikazao ukupno tri reprezentativne predstave renomiranih europskih redateljskih imena.

Redatelja kojega dobro poznaje – Ostermeier se na festivalu od 2003. predstavio s čak četiri svoje režije – hrvatska je publika dočekala s oduševljenjem, pozdravivši njegovu produkciju Shakespearove drame velikim aplauzom i ovacijama, posebno upućenima glumcu Larsu Eidingeru, koji naslovnu ulogu kanonskoga zlikovca igra u kombinaciji rock zvijezde, stand-up komičara i šarmantnoga narcisa.

Dvoipolsatna predstava počinje grmljavinskim bubnjanjem i bučnom kakofonijom; kuća York obilježava svoju pobjedu na bojnome polju razuzdanom proslavom, dok se Richard, koji je u borbi uložio najviše kako bi ta pobjeda bila osigurana, drži po strani, poput sluge na vlastitoj obiteljskoj zabavi.

To je trenutak u kojemu je posijano sjeme iz kojega će proizaći sva njegova pomno smišljena zlodjela, u glini koja prekriva pozornicu gdje će se, kako Richard postupno bude preuzimao kontrolu i paralelno gubio razum, zajedno s ostacima slavljeničkih konfeta polako stopiti u mješavinu blata i krvi Eidingerove hipnotične izvedbe.

U predstavi uz Eidingera glume Moritz Gottwald, Eva Meckbach, Jenny König, Sebastian Schwarz / David Ruland, Robert Beyer, Thomas Bading, Christoph Gawenda i Laurenz Laufenberg. Na sceni je stalno prisutan i bubnjar Thomas Witte.

Prijevod potpisuje Marius von Mayenburg, dramaturgiju Florian Borchmeyer, scenografiju Jan Pappelbaum, kostime je osmislila Florence von Gerkan a glazbu Nils Ostendorf. Za video je zadužen Sébastien Dupouey, oblikovanje svjetla Erich Schneider, a lutke su osmislili i izradili Ingo Mewes i Karin Tiefensee.

"Richard III." je treća i posljednja izvedba ovogodišnjeg Festivala svjetskog kazališta. Festival je 15. rujna otvorio teatar Campo iz Genta s predstavom "Five Easy Pieces" švicarskog redatelja Mila Raua, u kojoj djeca-glumci u dobi od osam do 13 godina postavljaju na scenu priču o zloglasnom belgijskom ubojici djece Marcu Dutrouxu.

Predstava, koja je u programu Festivala bila i 16. rujna, oduševila je promišljenim pristupom temi kroz niz od pet inscenacija glumačkih vježbi fokusiranih na različite faze zločina u kojemu su 1996. živote izgubile četiri djevojčice, dok su dvije pronađene jedva živima. Kombinirajući filmske projekcije, live video i glumu, komorni komad "Pet lakih komada" sugestivno je oživljen u ulogama izvrsnih malih glumaca.

Poseban spektakl priredio je u HNK-u 21. rujna talijanski Teatro Sardegna iz Cagliarija s predstavom "Macbettu" redatelja Alessandra Serre, koji je osnovnu fabularnu nit Shakespeareove krvave tragedije iskoristio kao okosnicu za izvanrednu predstavu temeljenu na paganskim motivima sardinijske mitologije sačuvane u ritualima lokalnoga karnevala. Izvedbu koja tjelesni teatar smješta u kontekst izuzetno atmosferične klasične drame, zagrebačka je publika ispratila gromoglasnim aplauzom i ovacijama pune dvorane HNK Zagreb.


Vinkovci - premijerno izvedena "Staklena menažerija" T. Williamsa

VINKOVCI - Na sceni vinkovačkog Gradskog kazališta Joze Ivakića u subotu je premijerno izvedena drama "Staklena menažerija" Tenneeseea Williamsa u režiji Dražena Ferenčine, a zadovoljna publika u nekoliko je navrata glumce i redatelja pozvala na poklon.

"Staklena menažerija” građanska je drama smještena u 20. stoljeće u dom američke obitelji Wingfild. Praizvedena je 1944. godine nakon čega je postala jedan od nezaobilaznih kazališnih klasika. Na sceni vinkovačkog Gradskog kazališta, koje je prošle godine obilježilo 100. obljetnicu djelovanja, likove iz te, najpoznatije drame Tenneessea Williamsa utjelovili su domaći glumci Vladimir Amdrić i Matea Marušić te osječka glumica Areta Ćurković i požeški glumac Ivan Vukelić.

"Staklena menažerija" druga je ovosezonska premijera Kazališta "Joze Ivakića", koje je početkom rujna na scenu postavilo i komediju "Boenig, Boenig" Marca Camolettija u režiji Nine Kleflin.


IZ SVIJETA  (KULTURA - ZNANOST - ZANIMLJIVOSTI)

Sto i jedan način kako izgubiti Nobelovu nagradu

KOPENHAGEN - Nobelovu nagradu lakše je izgubiti nego osvojiti.

Otopljene u kiselini da ne dopadnu u ruke nacistima ili u tajnosti korištene kao sredstvo za osvajanje djevojaka, dragocjene Nobelove zlatne medalje nestajale su na lude, tragične ili spektakularne načine u više od sto godina povijesti nagrade.


Evo nekih primjera:

Otopljene

Kad su nacisti nahrupili u Dansku u travnju g. 1940., znanstvenici Instituta Nielsa Bohra za teorijsku fiziku zabrinuli su se što će biti s Nobelovim zlatnim medaljama za fiziku iz 1914. i 1925. koje su dvojica njemačkih laureata - Max von Laue i James Frank - ondje pohranili na čuvanje.

"Slanje zlata izvan zemlje u Hitlerovom je carstvu bio zločin zbog kojeg se mogla izgubiti glava. Da su okupacijske snage otkrile da je Laueovo ime ugravirano na medalju, to bi po njega imalo jako teške posljedice", napisao je 1962. mađarski kemičar George de Hevesy, koji je radio u Institutu.  

Nakon što su ga uvjerili da ne zakopa medalje, jer ono što se zakopa može se i otkopati, de Hevesy je odlučio dvije zlatne medalje od 23 karata otopiti u zlatotopki (carskoj vodici) - smjesi od triju dijelova koncentrirane solne kiseline i jednoga dijela koncentrirane dušične kiseline, u kojoj se otapaju zlato, platina i paladij.

Spremljenu visoko na polici njegova laboratorija, tekućinu narančaste boje nacisti nisu primijetili.

Po završetku rata de Hevesy - koji je i sam dobio Nobelovu nagradu 1943. - otopinu zlata pretvorio je u talog i dao ga Nobelovoj zakladi 1952. kako bi mogle biti prelivene u dvije medalje koje su zatim 'vraćene' dobitnicima.

Bilo je i manje trijumfalnih trenutaka, poput onoga kada je norveški pisac Knut Hamsun svoju Nobelovu medalju za književnost poklonio nacističkom ministru promidžbe Joesephu Goebbelsu 1943.

Hamsun je bio gorljivi pobornik nacista pa je osuđen za izdaju 1947.  te je proveo ostatak života u duševnoj ustanovi.

Nije poznato što se dogodilo s njegovom medaljom.


Prodane

Bilo je slučajeva kada su zbog humanitarnih razloga, sporova oko nasljedstva ili samo zato što život može donijeti čudne zaokrete, Nobelove medalje završile na dražbama.

Nobelova nagrada za mir koju je osvojio Francuz Aristide Briand 1926. za svoju ulogu u poslijeratnoj kratkoj pomirbi Francuske i Njemačke prodana je 2008. za samo 12.200 eura.

Šest godina kasnije američki znanstvenik James Watson, koji je osvojio nagradu 1962. za sudjelovanje u otkriću strukture DNK, ali i izazvao buru rasističkim izjavama o Afrikancima, prodao je svoju medalju za rekordnih 4,1 milijun dolara.

Super je to ispalo za američkog biologa, posebice nakon što mu je kupac, ruski milijarder Ališer Usmanov vratio medalju smatrajući da je znanstvenik itekako zaslužuje jer je "jedan od najvažnijih biologa svijeta i Nobelova nagrada za otkriće DNK pripada samo njemu".


Ukradene

Ponekad su medalje jednostavno nestale.

Kupac koji je onako jeftino kupio Briandovu medalju bio je francuski Etnografski muzej u Saint-Nazaireu. Ali ju je među izlošcima imao samo nekoliko godina. Ukradena je 2015. i još nije pronađena.

U Indiji su 2017. lopovi ukrali Nobelovu medalju za mir koju je tri godine prije osvojio Kailash Satyarthi. Odnosno, tako su mislili. Međutim, bila je to replika, prava je izložena u muzeju, ali i ona je brzo pronađena.

Takve sreće nije bilo s Nobelovom medaljom za književnost što ju je 1913. dobio Rabindranath Tagore. Ona je ukradena 2004. i nije pronađena.


Zaplijenjene

Iranska odvjetnica i aktivistica za ljudska prava Shirin Ebadi optužila je Teheran 2009. da joj zaplijenio imovinu zbog neplaćenog poreza.

Sef u banci u kojemu je pohranila Nobelovu medalju za mir iz 2003. i odličje Legije časti ispražnjen je i medalje su zaplijenjene kako bi se njima naplatilo 410.000 američkih dolara poreza, rekla je.

Iranske vlasti to su opovrgnule i nakon velikog međunarodnog pritiska vratile joj medalju.


Zamijenjene

Imena Nobelovih laureata ugravirana su na stražnjoj strani medalja, osim na nagradama za mir i ekonomiju, gdje su imena napisana na rubu.

Zato možda i nije tako čudno kad nastane zbrka. Dobitnici Nobelove nagrade za ekonomiju 1975. Leonid Kantorovič iz Rusije i Tjalling Koopmans iz Sjedinjenih Država vratili su se svojim kućama s medaljom onog drugog.

Nikakav problem, ako nije u jeku Hladni rat. Četiri godine diplomatskih napora bile su potrebne da se medalje vrate pravim vlasnicima.


Izgrižene

Panika je izbila u prosincu 1999. u apartmanu Grand Hotela u Oslu. Nobelova medalja, netom dodijeljena Liječnicima bez granica (MSF), nestala je.

Idućeg dana vraćena je gdje pripada. Muškarci iz francuskog izaslanstva MSF-a posudili su je kako bi zadivili djevojke u barovima u Oslu.

"Možete vidjeti tragove zuba svakoga tko je htio provjeriti je li medalja napravljena od čistog zlata", otkrio je član norveškog izaslanstva MSF-a u knjizi 2006.


Madonna se pridružila Brazilkama u kampanji protiv Bolsonara

RIO DE JANEIRO - Pop zvijezda Madonna u petak se pridružila Brazilkama u kampanji protiv desničarskoga predsjedničkog kandidata Jaira Bolsonara objavivši na Instagramu fotografiju na kojoj su joj usta zalijepljena trakom.

Uz poruku Madonna je dodala hashtag Ele Nao, "Ne njega" na portugalskome, koji je postao geslo Brazilki koje vode kampanju protiv 63-godišnjeg Bolsonara.

Facebook grupa pod imenom "Žene ujedinjene protiv Bolsanara" ima stotine tisuća pratitelja.

Aktivisti koje podržavaju lokalne slavne osobe planiraju nacionalni prosvjed protiv kandidata u subotu.

Bolsonaro, bivši vojni kapetan, vodi u anketama uoči izbora 7. listopada, s podrškom do 28 posto.

Veliku ogorčenost javnosti Bolsonaro je izazvao homofobnim, rasističkim i seksističkim izjavama.

Primjerice za svoju je kolegicu zastupnicu rekao da je previše ružna da bi je silovali te da muškarci i žene ne bi trebali dobiti jednaku plaću.

Prosvjedi žena mogli bi "odlučujuće" utjecati na izborne rezultate, rekao je politolog Mauricio Santoro.

Drugi kandidat je ljevičar Fernando Haddad, koji je zamijenio bivšeg predsjednika Luiza Inacia Lulu da Silvu nakon što je zatvoren zbog korupcije.


Svijet mode: Glamur skriva dužničko ropstvo

ZAGREB - Hodajući modnim pistama Parisa, New Yorka i Milana u najskupljoj odjeći koja se može kupiti, čini se kao da manekenke žive san. Ali iza tog svijeta glamura i putovanja skriva se činjenica da mnoge od njih zarađuju za "džeparac" i da su za agencije vezane dugovima.

"O tome je nemoguće govoriti jer u ovoj industriji ljudi žele raditi samo s 'uspješnim' djevojkama. To je najgore", otkriva 26-godišnja Clara koja se fotografirala za časopis Vogue i nosila revije za Pradu, Ricka Owensa i Comme des Garcons.

Ta manekenka s adresom u Londonu i u velikim dugovima prema svojim agencijama u New Yorku i Parisu, pristala je za agenciju France Presse govoriti o zamci u koju su upale ona i njezine kolegice samo ako joj se u tekstu promijeni ime, strahujući da više nikad ne bi dobila posao.

Drugi modeli su otkrili kako im se često plaća u odjeći i torbicama i da im fotografiranje za modne časopise "gotovo nikad nije plaćeno".

"Model Law", skupina za prava manekenki osnovana ove godine u Parisu, tvrdi kako su dugovi i veći tabu od seksualnog uznemiravanja koje je izašlo u javnost nakon nastanka pokreta #MeToo.


Godine zlostavljanja

Suosnivačica organizacije Jekaterina Ožiganova, manekenka s redovnim angažmanom na pariškim pistama, kaže kako je vrijeme da se stane na kraj "godinama zlostavljanja, sumnjivih praksi i kršenja zakona o radu".

Clara, koja se manekenstvom počela baviti još u školi, prepričava kako joj je tijekom svog prvog pariškog tjedna mode agencija na raspolaganje stavila automobil kako bi stizala na castinge. "Tek sam kasnije shvatila da za vozača plaćam 300 eura dnevno. Potpisala sam ugovor koji me do kraja tjedna doveo do tri tisuće eura duga", otkrila je.

"Nakon toga sam radila na njujorškom tjednu mode. Svaki model s druge strane oceana ondje stiže u dugovima jer je radna viza veoma skupa".

"Zatim boravite u 'stanu za modele' koji vam agencija naplaćuje 50 dolara dnevno, a sobu dijelite s još tri osobe. Kad su počele audicije baš sam se bila jako razboljela i propustila veliki dio njih, pa sam završila s osam tisuća dolara duga", rekla je Clara.

"Još uvijek dugujem svojim agencijama u Parisu i New Yorku iako sam u međuvremenu obavila mnoge poslove za njih. Primjerice, bila sam dio velike reviu koja se plaćala 1100 eura, od kojih sam dobila samo 400. A niti taj novac nisam vidjela jer mi je oduzet zbog duga".

Dodaje, međutim, kako "njezino stanje i nije posebno loše" u usporedbi s drugim manekenkama "koje imaju 16 godina, jedva pričaju engleski i dolaze iz siromašnih obitelji".


Svakoj pedesetoj ide dobro

Dvije iskusne američke manekenke također ističu kako su u dužničkom ropstvu i da im agencije često uzimaju velik dio zarade. Ali naglašavaju kako su najranjivije djevojke iz istočne Europe i Brazila koje trenutno vladaju castinzima.

Jedna 24-godišnja američka manekenka koja je nosila revije Diora, Isseya Miyakea, Balmaina i Off-Whitea kaže da je dugovanje obilježilo njezin privatni život. I zato je donijela "profesionalnu odluku da će izlaziti samo s muškarcima dovoljno bogatim da je uzdržavaju" iako je to "suprotno njezinu feminizmu".

Ožiganova (26) se nada kako bi Model Law mogao pomoći u otklanjanju straha od otkrivanja tajni o industriji "u kojoj brzo dobijete etiketu problematične osobe ako postavljate pitanja".

"Ljudi misle da modeli zarađuju velik novac, no to apsolutno nije istina. To uspijeva malom broju djevojaka, njih možda dva posto", a muški modeli su još lošije plaćeni, kaže manekenka.

Ožiganova ističe kako neplaćeni rad uništava živote manekenki.

"Samo rijetko se plaća za fotografiranje za časopise iako to oduzima sate rada".

"Okej, to je prestiž, ali kako njime platiti stanarinu?".


Tretirali ih kao stoku

Model Law koji je trenutno u pregovorima s francuskim sindikatima, već se sastao sa Synamom, tijelom koje zastupa francuske modne agencije.

Šefica te organizacije Isabelle Saint-Felix priznaje kako Model Law "ima opravdane zahtjeve", uključujući onaj da se ugovori i ponude prevedu na engleski jer većina modela koji rade u Parisu ne govore francuski.

No Saint-Felix propitkuje koliko je ta skupina mjerodavna. "Moraju točno navesti svoje zahtjeve, a ne ih poopćavati".

Odnos prema manekenkama postao je vruć krumpir za velike luksuzne brendove nakon što je njujorški modni agent James Scully prošle godine u javnost izašao s obavijestima o sadizmu modnih kuća, navevši primjer kako je najmanje 150 manekenki za casting revije Balenciaga bilo primorano čekati tri sata u mračnom, vrućem prostoru bez zraka. "Postupali su s njima kao sa stokom", rekao je.

Francuski modni divovi LVMH i Kering, vlasnici nekih od najvećih modnih brendova, zbog tog su slučaja udružili snage i stvorili povelju kojoj je cilj borba protiv maltretiranja.

Novim pravilima se zabranjuje zapošljavanje premršavih modela i onih mlađih od 16 godina.


← Povratak

Komentari

comments powered by Disqus