02:11, 14. Prosinac 2018

kultura...

Kultura 28. studenoga 2018.

Objavljeno: 28.11.2018 u 05:41
Pregledano 70 puta

Autor: Icom, Hina
  Kultura 28. studenoga 2018.

ZAGREB, 28. studenoga 2018. (Icom, Hina) - Pregled vijesti iz kulture:

Hrvatski glazbeni zavod skupštinom okončao paralizu rada

ZAGREB -
Hrvatski glazbeni zavod održao je u srijedu navečer u Zagrebu izvanrednu i izbornu skupštinu kojom je okončao polugodišnju paralizu rada jedne od najstarijih kulturnih ustanova u Hrvatskoj.

Skupština je razriješila članove svih tijela i izabrala nove što su u HGZ-u do sada radili samo djelomično kako bi održali kontinuitet rada.

Skupština je zbog izvanrednosti imala samo po jednu listu kandidata za glavna tijela: ravnateljstvo, nadzorni odbor i časni sud, za koju je od nazočnih 133 člana glasovala velika većina. Samo pet do šest članova je glasovalo protiv prijedloga ili bilo suzdržano.

Nakon skupštine održan je sastanak ravnateljstva na kojem je za novu predsjednicu izabrana Romana Matanovac Vučković, za potpredsjednike Tamara Jurkić Sviben i akademik Zoran Juranić, a za tajnicu Vesna Šepat Kutnar.

Sukob većine ravnateljstva i bivšeg predsjednika Nike Đurića paralizirao je rad HGZ. Ignorirajući i zloupotrebljavajući Statut HGZ-a, Đurić je obezvrijedio i blokirao rad ravnateljstva, nadzornog odbora i časnog suda, čak prekinuo tok informacija članstvu ukidanjem biltena HaGeZe, rečeno je.

Ni nakon opomene nadzornog odbora nije u zakonskom roku, do 29. studenoga, sazvao Skupštinu HGZ-a. Stoga je to prema Statutu HGZ-a učinio Nadzorni odbor HGZ-a.

Skupština HGZ-a održana je u prostorima Muzičke akademije jer Đurić nije dopustio njezino održavanje u prostorijama HGZ.

Ravnateljica Hrvatskog baroknog ansambla Laura Vadjon rekla je tijekom rasprave da je skupštine 'vatrogasna mjera' koja samo formalno prekida probleme HGZ-a, te da HGZ treba s mladim ljudima, uz pomoć stručnjaka, pokrenuti novi način rada.


Otvorena izložba Zorana Filipovića "Od Theresienstadta do Terezína; 1918.-2018."

ZAGREB - 
Izložba hrvatskoga fotografa i pisca Zorana Filipovića pod nazivom "Od Theresienstadta do Terezína; 1918.-2018.", otvorena u srijedu u Muzeju Mimari, predstavlja 40 crno bijelih fotografija na temu utvrde Terezín u Češkoj koje, kako je rečeno, tu utvrdu predstavljaju na drugi i do sada nepoznat način.
 
Izložba je dio globalnoga projekta obilježavanja 100. godišnjice završetka Prvoga svjetskog rata, a plod je suradnje Ministarstva kulture, Grada Zagreba, Turističke zajednice Grada Zagreba, Hrvatskoga državnog arhiva (HDA), Hrvatskoga povijesnog muzeja i Hrvatsko-češkoga društva.


Terezín - Od obrambene tvrđave do zatvora i koncentracijskoga logora

Tvrđava Theresienstadt sagrađena je krajem 18. stoljeća kao dio obrambenoga sustava Habsburške Monarhije, podigao ju je tadašnji car Josip II., ime je dobila po njegovoj majci carici Mariji Tereziji - Theresienstadt, a Česi su kasnije to zdanje prozvali Terezín, podsjetio je zamjenik češkoga veleposlanika Slavomir Goga. Od početka 20. stoljeća tvrđava je služila kao zatvor za političke zatvorenike Monarhije, a za nacističke Njemačke 1939. bila je jedan od koncentracijskih logora.

Koliko je Terezín povezan s Prvim svjetskim ratom, koji se naziva i 'veliki rat', govori i činjenica da je u tamničkoj ćeliji s brojčanom oznakon "1" 28. travnja 1918. od tuberkuloze umro Gavrilo Princip, čovjek koji je atentatom na prijestolonasljednika Franju Ferdinada počeo Prvi svjetski rat.

Nacisti su 1939. okupirali cijelu Češku, a dvije godine kasnije, istaknuo je Goga, počeli su dovoditi Židove u glavnu tvrđavu i Terezín pretvorili u logor za Židove, a javnost su obmanjivali da je zapravo riječ o toplicama u koje Židovi odlaze na liječenje. U logoru je bilo oko 150 tisuća Židova, a među njima i mnoge ugledne osobe - umjetnici, političari i poduzetnici. Tako je, podsjetio je Goga, u logoru umro i Emil Kolben, suosnivač i vlasnik firme ČKD (Českomoravská Kolben-Daněk), jedne od najvećih inženjerskih kompanija u bivšoj Čehoslovačkoj čiji su tramvaji  još i danas dio voznoga parka zagrebačkoga ZET-a.

Povijest Terezína pratila je i njegova različita interpretacija, dodao je Goga i objasnio kako je, primjerice, Gavrilo Princip bio zatočen kao ubojica, za vrijeme Čehoslovačke smatrali su ga herojem, a sada se atentat koji je počinio u nekim udžbenicima u Češkoj opisuje kao akt terorizma.


Ematijski pristup koji zadržava trag zatočenika Terezína

Po riječima akademika Tonka Maroevića, Filipovićeve crno-bijele fotografije svjedočanstvo su autorova empatijskoga pristupa i dostojanstvena odnosa prema prošlosti kojim zadržava trag tamo zatočenih ljudi i sigurno nas vodi putem koji se uživljavamo u sudbinu tih ljudi koji su prošli strahote Terezína.  

Upravo sedimentiranost prošlosti toga mjesta čini Filipovića, istaknuo je Maroević, na nekim suzdržanim i onda kada je, primjerice, u jednoj od ćelija na improviziranoj gruboj vješalici pisalo na hrvatskome jeziku "sluga Gradišar".

S tim u vezi je pak autor u katalogu napisao kako je "na tome strašnom mjestu gdje su svi, ali baš svi, znali da ih, prije ili poslije, čeka smrt, i u čemu su svi oni bili isti, ovaj je naš jadni Hrvat bio još i manje od svih njih - bio je budući mrtvi sluga svim ostalim budućim mrtvacima. O tome je ova izložba".

Filipović je zahvalio svima koji su pomogli da se izložba ostvari i napomenuo kako je njegova prvotna ideja bila da se izložba postavi u tunelu Grič. Rekavši da se prije dva dana vratio s puta po Azerbajdžanu i Gruziji, gdje je razmišljao i o tome kako se na suprotnoj obali Crnoga mora nalazi pitoreskni ukrajinski grad Odessa u kojemu je, po nekim izvorima, od 1914. do 1918. pogubljeno, osakačeno i bačeno u more deset tisuća Hrvata samo zato što, kako je rekao, "nisu bili nasilni i nisu ispunili misiju vojnika". Dodao je kako je u isto vrijeme u Terezínu tamnovao Gavrilo Princip.

Podsjetio je da je izložba nastala na poticaj pokojnoga češkog predsjednika Vaclava Havela, koji je pročitao nekoliko njegovih članaka o teškoj tragediji hrvatskoga naroda na kraju 20. stoljeća, pa je smatrao da bi mogao pridonijeti i istini o Terezínu.

Zoran Filipović rođen je 27. travnja 1959. u Brčkom u Bosni i Hercegovini (BiH). Profesionalni je fotograf i pisac, a posljednjih se godina sve više bavi grafičkim i produkt dizajnom.
Profesionalnu karijeru počeo u zagrebačkom magazinu "Start" i tjedniku "Danas".

Objavio je više autorskih knjiga u zemlji i inozemstvu u kojima često kombinira svoje fotografsko i književno umijeće. Za svoj je fotografski i književni rad više puta nagrađivan, uglavnom u inozemstvu, a izlagao je u u najuglednijim svjetskim galerijama i muzejima.

Izložba će biti otvorena do kraja prosinca ove godine.

 
Međimurska popevka i Umijeće suhozidne gradnje upisani u UNESCO-ov popis nematerijalne baštine

ZAGREB -
Odlukom UNESCO-ova Međuvladina odbora za nematerijalnu kulturnu baštinu, na sjednici u srijedu 28. studenog u Port Louisu u Mauricijusu, tradicijski napjev Međimurja Međimurska popevka kao samostalna nominacija, te Umijeće suhozidne gradnje kao višenacionalna nominacija (Hrvatska, Cipar, Francuska, Grčka, Italija, Slovenija, Španjolska i Švicarska), uvršteni su na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne baštine čovječanstva.

Na zasjedanju Međuvladina odbora za nematerijalnu kulturnu baštinu kao predstavnici RH sudjeluju pomoćnik ministrice kulture Davor Trupković kao voditelj delegacije, te voditeljica Službe za UNESCO i glavna tajnica Hrvatskog povjerenstva za UNESCO Rut Carek.

Kao neizostavan dio današnje tradicijske kulture Međimurske županije te omiljen i prepoznatljiv glazbeno-tradicijski znak hrvatskog identiteta, Međimurska popevka upisana je u Registar kulturnih dobara RH 2013. godine. Na inicijativu nositelja, stručnu preporuku Povjerenstva za nematerijalnu kulturnu baštinu i odlukom Ministarstva kulture, 2016. godine započelo se s pripremama za izradu nominacije za upis na Reprezentativni popis nematerijalne baštine čovječanstva.

Nominacija je pripremljena u suradnji sa stručnjacima, dr. sc. Lidijom Bajuk, dr. sc. Nailom Ceribašić i dr. sc. Tvrtkom Zebecom te uz podršku lokalne zajednice i većeg broja ustanova s područja Međimurske županije.

Umijeće suhozidne gradnje, gradnje "u suho" konstrukcija od kamena bez upotrebe vezivnog materijala, upisano je u Registar kulturnih dobara RH 2013. godine. Krajem 2015. i početkom 2016. započela je međunarodna inicijativa za izradu nominacije prema UNESCO-u kako bi umijeće suhozidne gradnje bilo upisano na Reprezentativni popis nematerijalne baštine čovječanstva.

RH je aktivna na očuvanju nematerijalne kulturne baštine od početka 2000-ih. Do kraja 2018. godine u Registar kulturnih dobara RH upisano je više od 160 nematerijalnih kulturnih dobara, a na UNESCO-ove popise, s ova dva novoupisana elementa, njih ukupno 17.

"Takav izniman uspjeh ostvaren je dugogodišnjom suradnjom Ministarstva kulture, Hrvatskog povjerenstva za UNESCO i hrvatskih stručnjaka iz različitih znanstvenih i stručnih institucija te lokalne zajednice", priopćilo je Ministarstvo kulture.
 

Svečani koncert povodom kolaudacije obnovljenih orgulja akademske crkve sv. Katarine Aleksandrijske u Zagrebu

ZAGREB -
Svjetska orguljaška zvijezda Thomas Ospital gostovat će u petak 30. studenoga u Zagrebu, gdje će koncertom na kojemu će svirati djela Johanna Sebastiana Bacha, Felixa Mendelssohn-Bartholdyja, Roberta Schumanna i Franza Liszta svečano kolaudirati obnovljene orgulje akademske crkve sv. Katarine Aleksandrijske na Gornjem Gradu.

Svečana kolaudacija dio je obilježavanja Europske godine kulturne baštine u Hrvatskoj a riječ je, po riječima ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek, o iznimno važnom trenutku "pohvale" tom majstorskom glazbalu jer doprinosi očuvanju povijesnih vrijednosti hrvatskoga orguljskog fundusa i njegove kontinuirane zaštite.

"Opsežna i cjelovita obnova i sama je značajan doprinos razvoju suvremene stvaralačke dinamike i uopće izvedbenih umjetnosti. Velikim zalaganjem Ministarstva kulture zaštita orgulja, poput ovih u crkvi sv. Katarine Aleksandrijske, na osobit način pridružuje Republiku Hrvatsku europskim orguljaškim središtima", istaknula je u predgovoru programskoj knjižici ministrica, koja će također nazočiti kolaudaciji.

Orgulje u akademskoj crkvi sv. Katarine Aleksandrijske na Gornjem gradu u Zagrebu originalno datiraju iz 1830. godine, a djelo su slovenskog graditelja Petera Rumpla iz Kamnika koje je uspješno preradio Ferdinand Heferer 1891., dok se za kućište orgulja pretpostavlja da je nastalo sredinom 18. stoljeća, vjerojatno oko 1760. godine.

Tijekom posljednjih gotovo 200 godina doživjele su velike modifikacije, a mnoge su od njih bile izvedene prilično nestručno tako da su neke svirale skraćivane, izrezane i, nažalost, zauvijek uništene. Zub vremena također je učinio svoje.

Budući da se radi o vrijednom instrumentu unutar bisera hrvatske barokne arhitekture u nekadašnjoj isusovačkoj crkvi sv. Katarine Aleksandrijske, odlučeno je nakon brojnih konzultacija da se pristupi kompletnoj obnovi i proširenju orgulja.

Obnova je djelo majstroske radionice Škrabl, a instrument je obnovljen u cijelosti, od svirne i registarske trakture, mijeha i zračnih kanala, obnovljene su ili zamijenjene uništene svirale, a nakon provedenih sondaža vraćena mu je izvorna boja kućišta (ebanovina) koja korespondira s bojom oltara u crkvi. Obnovljena je i cijela pozlata. Time je instrument napokon postao kompaktnom cjelinom na kojoj se može svirati glazba baroka i rane romantike.
 

"Jacques ili pokornost" nova premijera Kazališta slijepih i slabovidnih Novi Život u subotu u Vidri

ZAGREB -
Kazalište slijepih i slabovidnih Novi život obilježit će 70. obljetnicu svojeg postojanja u subotu 1. prosinca premijerom predstave "Jacques ili pokornost" na zagrebačkoj Sceni Vidra, apsurdnom dramom Eugènea Ionescoa o Jacquesu i njegovoj obitelji u kojoj se svi zovu Jacques, čiju režiju potpisuje Ana Prolić.

Jacques, sin tate i mame Jacques, unuk djeda Jacquesa, ujedno i Jacquelinin brat, naslovni lik istoimena komada Eugenea Ionescoa napisanog 1950. i premijerno izvedenog 1955. godine u pariškom Theatre de la Huchette - ne pristaje, stoji u najavi.

Jacques ne pristaje na ispraznost, apsurdnost, grotesknost i repetitivnost malograđanskog života koji je autor komada pronalazio na svakom koraku. Jacques ne pristaje na nekritičko ponavljanje obrazaca predaka, na nemogućnost izbora, na predodređenost, ni na grah s kobasicom. Ne pristaje na šešir koji će "zatovoriti dimnjak" i ukinuti mogućnost da "krene na više".

Pun prezira spram puke egzistencije svedene na konzumaciju i reprodukciju, Jaqcues odlučno i sigurno odbija ono na što ga se navodi kao jedino ispravno i moguće.

"Nehomogena obitelj i isto takvo društvo, ujedinit će se u nakani da – svim sredstvima - postignu svoj cilj i pokore Jacquesa kako bi opravdali vlastite pristanke, no, siguran u svoje pravo da bude 'takav kakav', on će se odupirati emocionalnim ucjenama, neće popustiti pred bučnim i dramatičnim gestama, niti pokleknuti pred obećanjima boljeg sutra".

No, neće se uspjeti oduprijeti otvorenom nasilju smisleno ispražnjenog svijeta koji će, korak, po korak, zatvoriti sve izlaze i obezvrijediti ono istinski živo, autentično, pulsirajuće, sveto: ljubav, strast i poeziju.

"Jacques će, poput Jacquesa prije sebe, pokleknuti, kapitulirati, staviti šešir na glavu i prionuti na grah s kobasicom. Ostaje nam tek zraka nade da će, za razliku od svojih predaka, svojim potomcima ostaviti otvorena vrata, prozore i dimnjak", ističe redateljica Prolić u najavi.

Igraju Igor Kučević, Suzana Bliznac, Anita Matković, Vojin Perić, Zeko Milenko, Ružica Domić, Mario Glibo i Dajana Biondić.

Predstava se igra u prijevodu Milovana Danojlića, adaptaciju teksta i režiju potpisuje Ana Prolić, scenografiju i kostimografiju osmišljava Petra Dančević - Pavičić, autor glazbe je Damir Šimunović, dok svjetlo oblikuju Alen Marin i Nenad Lalović.

"Kao što je apsurdno da smo nakon 70 godina još uvijek udruga, tako je apsurdna predstava koju igramo, čime je naravno logičan vaš odabir da nam se pridružite i priuštite si sat vremena čistog užitka", poručuju iz Kazališta Novi život.


Teatar Komedija iz Skopja u petak u Komediji s predstavom "Moja žena se zove Boris"

ZAGREB -
Zagrebačko Gradsko kazalište Komedija ugostit će u petak 30. studenoga Teatar Komedija iz Skopja s predstavom "Moja žena se zove Boris" francuskog komediografa Raffyja Sharta, farsičnom komedijom zabune o bezvremenskim problemima koji muče običnoga čovjeka - preljubu, laži, intrigama, libidu i osjećajima.

Kako se ističe u najavi, Shart je jedan od najpoznatijih suvremenih francuskih komediografa čiji su tekstovi doživjeli nevjerojatan uspjeh na kazališnim scenama diljem svijeta.

"Poznat po svojim preciznim zapletima, jedan je od legitimnih nasljednika Georgesa Feydeaua. Njegova provokativna licentia poetica s lakoćom dopire do publike, a njegovi su likovi poput zrcala za živote koje živimo", stoji u najavi.

"Moja žena se zove Boris" moderna je farsa, hit predstava s mnoštvom zapleta i zamjena identiteta, te mnoštvom ludih situacija koje se odvijaju nevjerojatnom brzinom. Praizvedena je 1997., nakon čega je postavljena u tridesetak zemalja širom svijeta.

"To suvremeno djelo revidira moralne kodekse ponašanja u jednom od naših lokaliziranih prostora i mentaliteta. Osnovne teme te komedije - problemi običnoga čovjeka, osjećaji, preljub, laži, intrige, libido… - bezvremenske su", napominju iz Komedije.

Riječ je o komediji punoj duhovitih dijaloga i komičnih situacija u kojoj agent nekretninama Georges Audefey vara svoju ženu Marion s mladom i strastvenom Catherine, koja se želi udati za njega, no on nema ni najmanju namjeru rastati se od svoje bogate supruge. Catherine odluči sve otkriti Marion, no ne uspijeva, jer Georges nagovori Mauricea Lappina iz karitativne organizacije da glumi njegovu suprugu. Sve postaje još kompliciranije kad u igru ulazi i ljubomorni suprug ljubavnice gospodina Georgesa i slučajni kupci nekretnina.

U produkciji skopskoga kazališta likovi te drame postaju Boris, Alec, Kristina, Nenad, Maria, Jovan i Sonja, a glume ih Sašo Ristovski, Robert Ristov, Mirjana Popovska Ristov, Aleksandar Mihajlovski, Žaklina Petrovska, Stole Micov i Eva Skenderovska.

Režiju potpisuje Siniša Evtimov, senografiju Orhan Kamilov, a kostimografiju Aleksandar Nošpal. Predstava se izvodi na mekedonskom jeziku.


Vinkovci: Predstavljen projekt "Virtualna stvarnost u Bibliobusu"


VINKOVCI - Projekt  "Virtualna stvarnost u Bibliobusu", sufinanciran zajedničkim sredstvima Ministarstva kulture i Vukovarsko-srijemske županije u ukupnom iznosu od 122.450 kuna, predstavljen je u srijedu u Bibliobusu Gradske knjiženice i čitaonice Vinkovci uz napomenu kako je riječ o inovativnom iskoraku usmjerenom prema korisnicima Bibliobusa u ruralnim sredinama županije.

"VR tehnologija u ovom projektu simulira na inovativan i zanimljiv način zavičajne sadržaje Vukovarsko-srijemske županije. Kroz projekt je osigurano 20 mobilnih uređaja s aplikacijama i virtualnim naočalama. Vjerujemo da će djeci biti zanimljivo učiti o povijesti i zanimljivostima naše županije na virtualni način", kazala je pročelnica Upravnog odjela za kulturu i turizam Vukovarsko-srijemske županije Marija Budimir.

Po riječima vukovarsko-srijemskog župana Bože Galića riječ je o još jednom vrijednom i kvalitetnom projektu u Vukovarsko-srijemskoj županiji koji je ponajprije okrenut prema ruralnim sredinama koje nemaju knjižnice te im je Bibliobus primarni izvor susreta s knjigama.

Voditeljica Matične službe za narodne i školske knjižnice Vukovarsko-srijemske županije Iva Grković pojasnila je kako je u sklopu projekta "Virtualna stvarnost u Bibliobusu" predstavljeno 14 scena sa sadržajima prilagođenima učenicima osnovnih škola. Riječ je o najprepoznatljivijim kulturno-povijesnim spomenicima, arheološkim nalazima i osobama koje su obilježile prostor Vukovarsko-srijemske županije. Na virtualan način predstavljeni su Vučedolska golubica, najstariji indoeuropski kalendar Orion, rimski carevi rođeni u Cibalama, hrast lužnjak, prva nogometna lopta i tenis u  Županji, Suvara iz Otoka, Josip Runjanin, Antun Gustav Matoš, Lavoslav Ružička, stara gradska jezgra Iloka, željeznička pruga, rijeka Dunav, manifestacija Vinkovačke jeseni i vukovarski Vodotoranj.

"Kada uđete u virtualnu sobu i zagledate se primjerice u nogometnu loptu pojavite se odjednom na gradskom trgu u Županji gdje vam jedan nogometaš priča o prvoj nogometnoj lopti u Županji, a potom mlada tenisačica priča o počecima igranja tenisa u Županji", pojasnila je Iva Grković.

Bibliobus je putujuća knjižnica Gradske knjiženice i čitaonice Vinkovci ii u funkciji je od 2006. godine, u njemu se nalazi oko 4500 knjiga koje su svakodnevno dostupne korisnicima na 58 stajališta u Vukovarsko-srijemskoj županiji.


Mladi umjetnik Lav Paripović s "Totalkom" u Galeriji SC

ZAGREB - U sklopu projekta Oni dolaze…, u srijedu se u Galeriji SC predstavlja umjetnik Lav Paripović s izložbom "Totalka", na kojoj u četiri videa o procesu nastajanja murala obrađuje katastrofe koje su prouzročili ljudi, ostavlajući na čovječanstvo i Zemlju trajne posljedice.

U tehnici stop-animacije projicirana su četiri kratka videa koji bilježe proces oslikavanja murala, a osim uništenja babilonske kule, bezvremenskog primjera Božjega gnjeva i kazne ljudske oholosti,  prikazuju još tri recentne katastrofe koje su odjeknule u medijima te čije okolišne, kulturne i političko-gospodarske posljedice osjećamo i danas, najavljeno je iz Galerije SC.

Kao primjer industrijskog zagađenja okoliša prikazana je sovjetska eksplozija nuklearnog reaktora u Černobilu 1986. godine koja je utjecala na živote i zdravlje ukupno nekoliko milijuna ljudi, a napravljena je  i nepovratna šteta prirodnom okolišu.

Treća projekcija prikazuje rušenje nebodera Svjetskoga trgovačkog centra (WTC) u New Yorku, čije su se posljedice osjetile na gospodarskoj, socijalnoj i političkoj razini, rezultirajući strogim protokolima kontrole građanstva i međunarodnim ratnim sukobima, koji i dalje traju.

Ta se tri rada ciklično naizmjenično prikazuju, dok se četvrta, manja projekcija prikazuje kontinuirano kao "tihi podsjetnik" izgubljeno kulturno nasljeđe koje je uništila Islamska država u Sirijskome građanskom ratu 2015.

"Svaki je rad popraćen zvukovima koji odgovaraju prikazu gradnje, eksplozije, rušenja ili prirodnih pojava, a na kraju projekcija pojavljuju se piktogrami koji s primjesom humora i ironije predočuju kratki vizualni sažetak prikazanog video rada", ustvrdila je u predgovoru izložbe Sara Mikelić.

Po njezinim riječima, dok se termin totalka kolokvijalno rabi za teško oštećenje vozila,  autor se u ovom slučaju tim pojmom koristi s komičnim predznakom u kontekstu katastrofa uzrokovanih ljudskom rukom koje su premašile ekonomsku isplativost popravka i napravile nepovratnu štetu.

"Ušli smo u doba kada trošimo više prirodnih resursa i proizvodimo više otpada nego što se Zemlja može regenerirati i apsorbirati, a na nama je da odlučimo hoće li čovječanstvo proglasiti totalku jer Zemlju možemo samo promijeniti, a uništiti možemo svoj prirodni okoliš i, sukladno tomu – sami sebe", naglasila je.

Lav Paripović (1989.) diplomirao je slikarstvo u klasi  Zoltana Novaka na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2015. godine. Bio je na stručnom usavršavanju u slikarni HNK u Zagrebu 2017. Član je HDLU-a. Dosad je imao pet samostalnih i desetak skupnih izložbi

Njegova izložba u Galeriji SC bit će otvorena do 5. prosinca.

 
Predstavljena knjiga "Hitlerova čudovišta", Erica Kurlandera

ZAGREB - Knjiga američkog povjesničara Erica Kurlandera "Hitlerova čudovišta" u kojoj prikazuje cjelovitu povijest nadnaravnoga u nacističkoj Njemačkoj, predstavljena je u utorak navečer u zagrebačkoj knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića.

Kurlanderovu obimnu knjigu (600 str.), u kojoj istražuje okultne ideje, ezoteričnu znanost i poganske religije koje je u službi održavanja vlasti propagirao Treći Reich predstavili su recenzenti Hrvoje Klasić i Nadežda Čačinović.

Ističući kako je autor proveo višegodišnja istraživanja u brojnim arhivima i bibliotekama, Klasić je rekao kako će čitatelji u njoj moći saznati sve i okultnoj i nadnaravnoj sceni, ne samo za vrijeme Trećeg Reicha, nego i prije njegova nastanka.

Pozitivnim smatra što Kurlander, za razliku od drugih autora koji se bave tom temom, u knjizi naglašava da je nadnaravno samo jedan u nizu elemenata kojeg treba imati u vidu kada se objašnjava nacizam.

Tako se, istaknuo je Klasić, niti holokaust ne može razumjeti bez "oduševljenosti okultnim i nadnaravnim" u nacističkoj Njemačkoj, jer nacisti Židove nisu ni smatrali ljudima već su oni za njih bili "demoni" i "vampiri", a sve kako bi kroz propagandu opravdali njihovo ubijanje.

Navodi i da je "Magija – povijest, teorija i praksa" Ernsta Schertela bila omiljena Hitlerova knjiga u kojoj je podcrtavao rečenice u kojima piše da magičar, za što se i sam Hitler smatrao, ne traži potporu naroda i ne služi narodu – već on mora steći vlast.

Također, i Hitlerov zapovjednik SS-a Heinrich Himmler bavio se "rubnoznanstvenim doktrinama" potičući istraživanja svetoga grala, čarobnjaštva i srednjovjekovnog štovanja vraga.

Uz to, Hitler i Himmler podupirali su i doktrinu pod nazivom "ledena kozmologija" prema kojoj je povijest, znanost i religiju moguće objasniti ledenim mjesecima koji su u Zemlju udarali u pretpovijesno doba.

Za naciste, rekao je Klasić, vukodlaci i vještice bili su "dobra čudovišta", a "zločesta čudovišta" bili su vampiri, Slaveni i jugoslavenski partizani.    

I Čačinović je kazala da je autor u knjizi pokazao duboku ukorijenjenost antisemitizma u nacističkoj Njemačkoj što je bio rezultat neprihvaćanja moderniteta i građanskog društva. Navela je kako je antisemitizam bio tako dubok da je išao i na štetu uspjeha u ratu. "Oni su koristili resurse i transporte i kad više nisu ničeg imali da bi uništili što više Židova", istaknula je.

Knjigu je objavila zagrebačka izdavačka kuća "Ljevak".


Ivana Šojat u Zagrebu predstavila roman "Ezan"

ZAGREB - Nagrađivana osječka književnica Ivana Šojat boravila je u utorak u Zagrebu, gdje je na tribini 'Razotkrivanje' svojeg nakladnika Frakture predstavila novu knjigu "Ezan", povijesni roman o 16. stoljeću koji je istodobno i rekonstrukcija jednoga vremena, i lirska intimna ispovijed o nepobjedivoj vjeri u ljude.

Razgovor s autoricom vodio je u Dvorani Mueller Kina Europe glavni urednik Frakture Seid Serdarević, koji je kazao kako je riječ o kompleksnom novom proznom djelu jedne od najvažnijih hrvatskih suvremenih spisateljica, koje obiluje punokrvnim likovima i atipičnim situacijama, ispisano bogatim jezikom majstorice pripovijedanja.

"Nakon dva suvremena romana, 'Jom kipur' i 'Ničiji sinovi', Šojat se ponovo odlučila na povijesni roman, no ovaj se put vratila duboko u prošlost, u 16. stoljeće i doba Sulejmana Veličanstvenog", rekao je Serdarević.

Njezina knjiga donosi priču o dječaku Luki kojemu je sudbina dodijelila da oko 1530. godine iz rodne bosanske Jablanice bude odveden kao turski danak u krvi i, preuzevši islamsku vjeru, postane Ibrahim, nemilosrdan ratnik Turskoga Carstva.

Šojat je istaknula kako joj cilj nikako nije bio napisati klasični povijesni roman, već je htjela da on ostane "na jednoj razini koja čuva dušu, duhovnost", a poticaj za pisanje priče o janjičarima dobila je na dvije razine: "S jedne strane, oduvijek mi smeta jednoslojno gledanje na povijesna zbivanja, mitologiziranje prošlosti. Počesto zaboravljamo da je to 16. stoljeće bilo najkrvavije stoljeće, da je to bilo doba reformacije i protureformacije, dakle, događalo se veliko klanje među kršćanima", pojasnila je.

S druge strane, na tu ju je priču inspiriralo i njezino zanimanje za mistiku: nakon što se prilikom jedne zabave našla nedaleko od starog turskog groblja, iz znatiželje je pokušala kopati na tome mjestu i iskopala komad ljudske potkoljenice. Odnijela je kost na analizu prijatelju patologu koji je utvrdio kako je riječ o ljudskoj kosti staroj gotovo 300 godina.

"Od tuda je krenuo moj interes; palo mi je na pamet da ta osoba čija je to kost bila možda uopće nije bila iz toga kraja, i tako je krenula ta priča", rekla je Šojat.

Roman je najavljen kao duboko liričan, stilski i strukturno do savršenstva doveden roman o ljudima i čovjekovu dobru i zlu, obogaćen poetskim slikama zaboravljene turske Slavonije 16. stojeća.


Sveobuhvatan poziv na molitvu i potraga za pravom mjerom sebe

Naslov knjige – ezan – u islamu je poziv na namaz, objasnila je autorica, sveobuhvatni poziv na molitvu upućen čitavome svijetu. Knjigu je pisala tri godine a prilikom istraživanja prikupila je više od deset tisuća fotografija, upoznala derviše, povjesničare pristigle iz Turske, Makedonije, Crne Gore: "Apsolutno sam htjela vidjeti sve, sve imati pred očima, a ljudi kao da su se okupljali i donosili mi znanja", rekla je Šojat.

Roman obiluje povijesnim ličnostima koje miješa s fikcionalnim likovima a autorica je napomenula kako je pišući tu knjigu imala određene strahove "jer se uvijek bojim krivotvorina, izmišljanja i stvaranja nekakvih novih mitologija, a mitologija je nešto loše, koje onu drugu stranu koju nismo mi pretvara u čudovišta".

"Htjela sam svakako izbjeći prelazak u drugu krajnost i često sam samu sebe kočila u pisanju tog romana, a onda me nešto ljudsko u meni stalno tjeralo na nastavim", napomenula je.

Zato je odlučila da njezin Ibrahim ne slijedi uzlaznu putanju koju su prolazili mnogi janjičari, te je također u njegov lik uplela mistiku, "pa tako on vidi nevidljivo, čuje brujanje zemlje, ima neku vrstu super-sposobnosti, vidi na bojnom polju ono što drugi ne vide". Zato i bitku kod Sigeta opisuje potpuno atipično i "ispada da nitko nije pobjednik jer u konačnici nitko i nije pobjednik".

Priču svojega života na samu njegovom kraju, na samrtnoj postelji, u romanu priča sam Ibrahim, otkrivajući svojem sinu sve čega se može sjetiti, od posljednjih sjećanja na svoju pravu majku, preko fascinantnog novog svijeta kojega je potom postao dio, vraćajući se na svoje velike ljubavi, nezaboravna prijateljstva, brojne bitke od Anatolije do Sigeta.

"On duboko vjeruje da svaki čovjek ima svoju mjeru, da je svima ponuđen prostor koji trebamo ispuniti a na nama je da odlučimo hoćemo li to ostvariti ili ćemo se zgurati u neki kut. Moj Ibrahim neprestano traži svoju mjeru", rekla je Šojat.

U romanu se autorica trudi skinuti sjajnu krinku s ratovanja jer sve nacionalne, kao i mitologije općenito, vole uzdizati junaštvo na bojnome polju, zanemarujući potpuno stvarnost, "no čovjek kad je ranjen, potpuno je bespomoćan, ne šalje velike poruke". Posebno joj je važna i tema ljubavi, jer "bog je prvenstveno ljubav, a on je taj koji stvara svijet u bljesku - a jedino je ljubav istinsko svjetlo, samo je treba znati prepoznati i definirati".

Ivana Šojat (1971.) istaknuta je književnica i prevoditeljica, dobitnica niza prestižnih književnih nagrada. Njezin roman "Šamšiel" (2002.) nagrađen je na Kozarčevim danima Poveljom za uspješnost; za roman "Unterstadt" (2009.) dobila je 2010. nagradu za književnost Vladimir Nazor, nagradu Ksaver Šandor Gjalski za najbolji roman, nagradu Fran Galović za najbolje prozno djelo zavičajne tematike, i nagradu Josip i Ivan Kozarac za knjigu godine. Napisala je još romane "Ničiji sinovi" (2012.), "Jom Kipur" (2014.), zbirke priča "Kao pas" (2006.), "Mjesečari" (2008.), "Ruke Azazelove" (2011.) i "Emet i druge priče" (2016.), eseje "I past će sve maske" (2006.), te pet knjiga poezije i jedne eseja.

Predstava "Elza hoda kroz zidove" (2015.) Zagrebačkog kazališta mladih (ZKM) po romanu "Unterstadt" postala je jedna od najnagrađivanijih domaćih predstava, a po kratkoj noveli "Emet" upravo je u HNK-u Osijek premijerno vrlo uspješno postavljena istoimena drama.

Na Zimskom dubrovačkom festivalu za svakog po nešto

DUBROVNIK - Program petog izdanja Dubrovačkog zimskog festivala predstavljen je u utorak, a dubrovački gradonačelnik Mato Franković izjavio je tom prilikom kako je namjera programa, koji se održava od 1. prosinca 2018. do 6. siječnja 2019., bila obuhvatiti široku publiku, pa će svatko za sebe na Stradunu pronaći nešto što voli.

 Franković je istaknuo kako se sa zabavnim događajima i ugostiteljskom ponudom na kućicama nastojalo obuhvatiti cijelo područje Dubrovnika.

 "Želimo da svi naši sugrađani dožive pravi osjećaj Božića. Naravno da je okosnica zbivanja na Stradunu, gdje se događa sve najvažnije, ali smo duh blagdana donijeli i na druga mjesta", rekao je Franković. Dodao je kako je financiranje ovakvog programa svakako opravdano, ako se zna njegov dugotrajni učinak.

 Ovogodišnji program poseban naglasak ima na sadržaju za najmlađe, a novost je Stanica Sjeverni pol, svojevrsna igraonica za djecu uz dubrovačke odgojiteljice i umjetnice.

 "Imat ćemo tete koje će čuvati najmlađe dok mame popiju kavu negdje na Stradunu. Cilj je osmisliti sadržaje kojima bi najmlađi bili zadovoljni. Ove godine imamo čak devet predstava za najmlađe, Božićnu bajku na Stradunu, u Mokošici imamo program pod šatorom s nekoliko iznenađenja, a treba podsjetiti kako je 'Šarena zima u Uvali Lapad' prošle godine proglašena najboljim programom za djecu na razini Hrvatske", rekla je zamjenica gradonačelnika Jelka Tepšić.

 Festival počinje 1. prosinca 2018. paljenjem prve adventske svijeće i blagdanske rasvjete te koncertom Petra Graše na Stradunu, a Dubrovčani i gosti grada moći će na istom mjestu tijekom prosinca uživati i u koncertima Prljavog kazališta, Soulfingersa, Detoura, Željka Bebeka, Gipsy Kingsa, Opće opasnosti i domaćih bendova, ali u Božićnoj bajci, Živim jaslicama i Torta Partyju. U 2019. godinu uvest će ih Nina Badrić i Tony Cetinski, a dan kasnije nastupa klapa Rišpet.

 Nositelj programa 5. dubrovačkog zimskog festivala je Javna ustanova u kulturi Dubrovačke ljetne igre.
 

----------------------------------------------------------------

IZ SVIJETA  (KULTURA - ZNANOST - ZANIMLJIVOSTI)

Otvoren 12. Mostarski filmski festival projekcijom filma 'Sam samcat' Bobe Jelčića

MOSTAR - Projekcijom igranog filma 'Sam samcat' hrvatskog redatelja Bobe Jelčića podrijetlom iz Mostara u utorak je u tome gradu počeo 12. Mostar film festival – Festival filmske glume (MOFF) tijekom kojeg će gledatelji moći vidjeti 26 filmskih ostvarenja od čega je 13 u natjecateljskom dijelu programa.

U izjavi za medije ravnatelj MOFF-a, hrvatski i bosanskohercegovački glumac Slaven Knezović pozvao je gledatelje da uživaju u najpoznatijim regionalnim filmovima ističući da Mostar film festival raste iz godine u godinu.

„Nadamo se velikom broju posjetitelja koji će zasigurno uživati. Očekujemo za svakoga po nešto te vjerujemo da će svatko pronaći nešto za sebe“, rekao je Knezović. Pri tome je naveo da MOFF postaje sve važnija kulturna specifičnost i respektabilan filmski događaj koji nagrađuje glumu.

Uz Jelčićev film 'Sam samcat',  u kojem muškarac pokazuje emocije i plače, gledatelji će sljedećih sedam dana moći vidjeti i druga filmska ostvarenja hrvatskih redatelja 'Comic sans' u režiji Nevija Marasovića, zatim film 'Za ona dobra stara vremena' Eduarda Galića, 'Agape' Branka Schmidta i 'Osmi povjerenik' redatelja Ivana Salaja.

Uz to na ovom filmskom festivalu će u natjecateljskom dijelu programa biti i projekcije bosanskohercegovačkih filmskih ostvarenja 'Meso', 'Duran' te 'Mate i Jure, zatim srbijanskih filmova 'Južni vetar' i 'Zaspanka za vojnike', bugarski film 'Operacija zajebancija', film iz Makedonije 'Tajni sastojak' te film 'Družinica' iz Slovenije.

Tijekom filmskog festivala u Mostaru bit će prikazana i filmska ostvarenja u dijelu dokumentarnog programa, kao i retrospektiva te program dječjih filmova.

Na završetku Mostar film festivala – Festivala filmske glume bit će dodijeljene nagrade “Stablo ljubavi“, replika čuvene skulpture akademskog kipara Ljupka Antunovića, najboljim glumcima, te debitantima i filmskim ekipama.


Umro Goran Stefanovski

BITOLA - Istaknuti makedonski dramski pisac Goran Stefanovski iznenada je preminuo u utorak, 27. studenog u 66. godini nakon kratke i teške bolesti.

Goran Stefanovski (1952., Bitola, Makedonija), scenarist, sveučilišni profesor, akademik, smatran je jednim od začetnika makedonskog postmodernizma.

Studij književnosti i anglistike završio je u Skoplju, a dramaturgiju u Beogradu, magistriravši s tezom o Beckettu. S mlađim bratom, glazbenikom Vlatkom, pripada prvom makedonskom kulturnom naraštaju formiranom u društvenim uvjetima emancipirane nacije, generaciji koja se na solidnim stečevinama institucijske i kreativne zalihe iz herojskog razdoblja modernizacije odlično snalazi u opkoračivanju poetoloških i drugih granica.

Autor više od 30 televizijskih drama i serija, libreta, jednočinki i kazališnih dramskih tekstova prevedenih na 17 jezika i izvođenih diljem svijeta, Stefanovski je tematski zaokupljen odnosom dobra i zla, obiteljskim, društvenim i moralnim propadanjem unutar šireg vremenskog raspona, te resemantizacijom mitskih elemenata tradicijske kulture i tema iz usmene narodne književnosti.

Pamtimo ga ponajviše po drami "Divlje meso" (1979.), smatranoj klasikom južnoslavenske dramaturgije, ali recentnije i po komadu "Odisej", premijerno postavljenom 2012. na Brijunima u sklopu programa Kazališta Ulysses. Ističu mu se još i drame "Let u mjestu", "Duplo dno", te "Tetovirane duše", "Hotel Europa", "Bakanalije" i druge. Dvostruki je dobitnik Sterijine nagrade.

Stefanovski je više od 20 godina živio i radio u Velikoj Britaniji, gdje je predavao dramaturgiju na sveučilištu Canterbury Christ Church University.

Stefanovski je bio jedan od gostiju ovogodišnjeg Sajma knjige u Puli, gdje je trebao doputovati u srijedu radi promocije knjige "Odisej i druge drame", prve knjige te vrste na hrvatskom jeziku, priređene i tiskane ekskluzivno za Sajam.

"Nažalost, kratka i teška bolest uskratila nam je priliku i radost zamijenila tugom zbog preranog odlaska znamenitog autora čije su drame još od kraja sedamdesetih godina prošlog stoljeća pokazivale razliku između dobrog i izvrsnog kazališta", prioćili su iz organizacije Sajma.

"Sa(n)jam knjige u Istri izražava duboku sućut obitelji i prijateljima, ali i svim kulturama, počevši od makedonske, u kojima je Stefanovski – jer veliki umjetnici pripadaju svima, od onih iz kojih potiču do onih koje ih prepoznaju – bio važan, a takvih je nemali broj. Neki su gubici nenadoknadivi. Upravo takav je i odlazak Gorana Stefanovskog", poručili su.


Na dražbi za 169,000 eura prodan dio stubišta Eiffelova tornja

PARIS - Djelić originalnog stubišta Eiffelova tornja prodan je u utorak na dražbi u Parisu za 169,000 eura, izvijestila je aukcijska uća Artcurial.

Prodajna cijena nadmašila je očekivanja aukcijske kuće čija je prvobitna procjena iznosila između 40.000 i 60.000 eura.

Riječ je o dijelu stubišta visokom 4,3 metra, koji čini 25 stuba od kovanog željeza. Pripadaju spiralnom dijelu stubišta koji je izvorno povezivao drugi i treći kat 300 metara visokoga tornja.

Željezni toranj izgradio je francuski inženjer Gustave Eiffel. S 300 metara najviša je građevina u Parisu i krasi gotovo svaku razglednicu grada svjetla. Velebna željezna konstrukcija građena je nekoliko godina i javnosti predstavljena 31. ožujka 1889. godine. Imala je ulogu ulaznog svoda za Svjetsku izložbu, kojom se obilježavalo stotinu godina od Francuske revolucije. Dugo je bio najviša zgrada u svijetu, punih četrdeset godina, kada je izgrađena njujorška zgrada tvrtke Chrysler.

Broj stuba od dna do vrha građevine tijekom povijesti je varirao pa ih je na dan otvorenja toranj imao 1710, a danas ih nakon nekoliko obnavljanja ima 1665.

Dio stubišta uklonjen je s tornja 1983. kako bi se ugradilo dizalo. Dio su kupili muzeji, a dio je u zakladi Yoshii u Japanu, jedan dio nalazi se blizu njujorškoga Kipa slobode, a još jedan u Disneyevom zabavnom parku na Floridi, pokraj replike tornja.


Preminuo tvorac animirane serije "Spužva Bob Skockani"

LOS ANGELES - Stephen Hillenburg, tvorac animirane televizijske serije "Spužva Bob Skockani", preminuo je u 57. godini, priopćila je u utorak televizija Nickelodeon.

Hillenburg je prošle godine objavio kako pati od amiotrofične lateralne skleroze (ALS), neourodegenerativne bolesti koja je poznata i pod imenom Lou Gehringova bolest.

"Duboko smo potreseni viješću o smrti Stevea Hillenburga koji se borio s ALS-om", priopćili su iz Nickelodeona. "Bio je voljeni prijatelj i dugovremeni kreativni partner svima na Nickelodeonu te suosjećamo s cijelom njegovom obitelji", dodali su.

Hillenburg je bio profesor morske biologije na jugu Kalifornije, a morska je stvorenja prvotno kreirao kao alate za učenje.

Prva epizoda "Spužva Boba Skockanog", s veselom žutom morskom spužvom i njegovim prijateljima u glavnim ulogama, koji žive u izmišljenom podvodnom gradu Bikini Dolina, emitirana je u svibnju 1999.

Serija je osvojila brojne nagrade, a proizvela je i seriju knjiga, dva holivudska filma i mjuzikl na Broadwayu.

"Steve je prožeo Spužva Boba Skockanog jedinstvenim smislom za humor i nevinost, koji su donijeli radost generacijama djece i obitelji diljem svijeta", piše u izjavi Nickelodeona. "Njegovi orginalni likovi i svijet Bikini Doline dugo će stajati kao podsjetnici na vrijednosti optimizma, prijateljstva i neograničene moći imaginacije", dodali su.

Julia Roberts podupire rad londonske trgovine u kojoj se kupuju pokloni za izbjeglice

LONDON - Londonska trgovina "Choose Love" koju podupire i glumica Julia Roberts otvorena je u petak u Londonu u ulici Carnaby, a u njoj se mogu kupiti potrepštine za imigrante poput vreća za spavanje, deka ili solarnih lampi.

Trgovinu je u Londonu, drugu godinu za redom otvorila udruga Help Refugees, a u utorak je predviđeno otvaranje istovjetnog dućana u New Yorku na West Broadwayu.

"Ovdje možete kupiti deku ili vreću za spavanje. Iz dućana izlazite bez ičega u vrećici, ali ste ispunjeni ljubavlju i toplinom", kaže Josie Naughton koja vodi udrugu.

Pojašnjava da svi predmeti, novci i predmeti koji se ondje prikupe idu izbjeglicama. Naime prostor se ne naplaćuje, a prodavači su volonteri.

Zvijezda filma "Pretty Woman", Julia Roberts podupire rad udruge Halp Refugees. To je pokazala odjenuvši majicu na kojoj piše "Choose Love" nekoliko puta na crvenom tepinu u sklopu raznih događanja, a potom je fotografije postavila na društvene mreže.

"Kada pogledate statistiku o tomu koliko se novca potroši na Black Friday i usporedite to s potrebama najugroženijih u svijetu, shvatite da su podaci šokantni. Mi želimo pokazati da postoje i drukčiji pogledi na konzumerizam i na Black Friday", rekla je Naughton.

Uz razne korisne predmete kupci migrantskim obiteljima mogu pružiti pravnu pomoć ili im pomoći da pronađu ostale članove obitelji.

Prošle su godine londonska trgovina i njezina online ispostava prikupile 750 tisuća funta, što je migrantima osiguralo 800 tisuća obroka, 3556 sigurnih noćenja i 25 tisuća zimskih odjevnih i ostalih predmeta za odrasle osobe.
 

Dodaci prehrani najčešće su nepotrebni

BERLIN - Dodatke prehrani možemo nabaviti u mnogim oblicima, kao klasične tablete, šumeće tablete, kapsule, u prahu ili u tekućem obliku, no jesu li oni uistinu nužni za zdravlje?

Dio nutricionistia smatra da nisu. Među njima su i članovi Njemačkoga nutricionističkog društva DGE.

Dodaci prehrani, kako im i naziv kaže, dopuna su prehrani, pri čemu obično dopunjuju hranjive tvari neophodne za život i za odvijanje metaboličkih procesa, a to su vitamini, mineralne tvari, aminokiseline, bjelančevine, masne kiseline... Oni mogu, ali i ne moraju biti vitaminskog i/ili mineralnog sastava. U tu skupinu dodataka prehrani pripadaju i proteinski praškovi.

Dakle, dodaci prehrani ovog tipa hranjive su tvari i mogu biti manjkave u svakodnevnoj prehrani zbog čega neki nutricionisti smatraju da ih valja dodati uobičajenim obrocima u obliku tableta, kapsula, prašaka, itd. Nerijetko ih nazivaju nutraceuticima.

Glasnogovornica Njemačkoga nutricionističkog društva Antje Gahl kaže da zdravi ljudi neće biti ništa zaštićeniji od bolesti ako uzimaju nadomjestke te dodaje da uravnotežena prehrana sadrži sve što organizmu treba.

No što ako vaša prehrana nije uravnotežena? Pomažu li suplementi i tada? Odgovor je opet ne, zato što oni nisu zamjena za uravnoteženu prehranu, tvrde stručnjaci.

"Dodaci prehrani nisu nutrititvna alternativa", naglašava Harald Seitz, glasnogovornik njemačkoga Saveznog ureda za poljoprivredu i hranu.

"Kada primjerice jedete paprike, u organizam unosite puno više od vitamina C, odnosno on je puno iskoristiviji. U paprikama ima folne kiseline, vitamina B, magnezija i željeza. Potrošači nemaju nikakvog razloga vjerovati da u voću i povrću nema dovoljno hranjivih tvari", kazao je Seitz.

"Ako jedete raznoliku svježu hranu, vaš će organizam biti sasvim dobro opskrbljen svime što mu treba", naglasio je.

Izuzetak u ovom slučaju čine starije osobe koje se dovoljno ne kreću, trudnice ili dojilje i dojenčad.

Suplementi su eventualno potrebni osobama koje boluju od određenih bolesti, imaju razvijenu netoleranciju na neke namirnice te vegani, kaže DGE te savjetuje: Ako već uzimate dodatke prehrani ni u kojem ih slučaju ne uzimajte nasumce, već uz prethodan savjet stručnjaka - s dodacima prehrani upoznatog nutricionista, farmaceuta ili liječnika.


Sudionici ankete iznijeli na vidjelo loše higijenske navike pranja ruku

BERLIN - Zdravstveni radnici kažu da ruke treba prati ne samo nakon odlaska na toalet, već i nakon svakog povratka kući izvana, nakon brisanja nosa, kihanja, kašljanja, kontakta sa životinjama, iznošenja smeća, dodirivanja predmeta kontaminiranih tjelesnim izlučevinama ili krvlju...., no jedna njemačka anketa pokazala je poražavajuće rezultate.

Od više od 4000 sudionika ankete koju je proveo njemački Savezni centar za zdravstveno obrazovanje, 50 posto ih je reklo da uvijek ili gotovo uvijek peru ruke po povratku kući, 25 posto ih je reklo da to čine često, a ostatak je odgovorio da to čini vrlo rijetko ili nikada.

Za usporedbu, 96 posto ih je odgovorilo da uvijek ili gotovo uvijek peru ruke nakon odlaska na toalet.

Ispitanicima su postavili pitanje zbog čega su tako nemarni kada je posrijedi pranje ruku nakon povratka kući izvana. 75 posto ih je odgovorilo kako smatraju da to nije potrebno.

Anketa je pokazala da higijenu ruku nakon kontakta sa životinjama uvijek ili gotovo uvijek održava samo 48 posto ispitanika, a 26 posto ih je odgovorilo da to čini povremeno.

72 posto onih koji su priznali da ruke nakon kontakta sa životinjama peru rijetko ili nikada odgovorilo je da smatra kako to nije značajno ni potrebno.

Pokazalo se da je postotak onih koji su oprali ruke nakon brisanja nosa, kašljanja ili kihanja još niži. U takvim je slučajevima ruke uvijek ili gotovo uvijek oprao samo 31 posto ispitanika. Oni koji su kazali da u takvom slučaju ruke peru rijetko ili nikada imali su čitav dijapazon zanimljivih izlika zbog kojih to nisu činili.

Najčešće, odnosno u 70 posto slučajeva navodili su da nisu bili u prilici oprati ruke jer su bili, primjerice u tramvaju. 61 posto ih je odgovorio da su na pranje ruku zaboravili, a 49 posto ih je smatralo da je to u potpunosti nepotrebno.


Higijena ruku važna zbog sprečavanja infekcija

Medicinsko osoblje i stručnjaci za higijenu ističu da je održavanje higijene ruku važna mjera prevencije infekcije.

Pravilna i redovita higijena ruku, odnosno redovito pranje ruku dobar je, jednostavan i jeftin način sprečavanja širenja mnogih zaraznih bolesti koje se mogu prenijeti nečistim rukama kao što su obična prehlada, gripa, infektivni proljevi i zarazna žutica.

Kratko pranje ruku samo vodom nije dovoljno za zaštitu od navedenih infekcija koje uzrokuju razni mikroorganizmi. Tijekom svakodnevnih aktivnosti ruke se kontaminiraju mnoštvom mikroorganizama iz okoline - preko kontakata s kontaminiranim površinama, predmetima, ljudima, životinjama...

Potencijalni uzročnici bolesti mogu se putem kontaminiranih ruku unijeti u organizam kroz probavni sustav (usta), dišni sustav (nos), spojnicu oka ili preko oštećene kože (veće ili manje rane na koži, ogrebotine).

Redovito i pravilno pranje ruku sprečava širenje većine zaraznih bolesti koje se mogu prenijeti nečistim rukama. Naviku redovitog pranja ruku treba usaditi već u ranom djetinjstvu. Pritom treba zaštititi eventualne posjekotine ili ogrebotine zavojima, flasterima ili zaštitnim rukavicama, jer je oštećena koža osjetljiva na infekcije.

Zaključak je da ruke uvijek treba prati kad su vam vidljivo uprljane. No svakako se treba sjetiti i oprati ih i prije jela ili pripreme hrane, dojenja ili hranjenja djeteta, aktivnosti koje se obavljaju s djetetom, posebice novorođenčetom i dojenčetom, prije dodirivanja usta, nosa ili očiju te kontakta s bolesnom osobom.

Ruke se moraju oprati i nakon uporabe toaleta, brisanja nosa, kašljanja, kihanja i slično, mijenjanja pelena, dodirivanja predmeta kontaminiranih tjelesnim izlučevinama ili krvlju, kontakta s bolesnom osobom, kontakta sa životinjama, nekih aktivnosti kao što je npr. iznošenje smeća, čišćenje, povratka u dom izvana (iz šetnje, igranja, kupnje...), u svim slučajevima kada su ruke potencijalno kontaminirane.  

Kada sapun i voda nisu dostupni, ruke se mogu oprati preparatima koji sadrže dezinficijense. Na tržištu se nude u više oblika: kao tekućina - dezinficijens za ispiranje ili kao vlažne maramice ili ručnici.

Korisni su medicinskom osoblju, primjerice za terenski rad, kućne posjete, ali i u svakodnevnom životu, primjerice na putovanju, na izletu, u parku, na ulici, nakon posjeta bolnici, nakon vožnje autobusom ili tramvajem, ili kada u blizini nema vode.


Kineski genetičar: Ponosan sam na postignuto, još jedna dobrovoljka je trudna

HONG KONG - Kineski znanstvenik koji je prije dva dana objavio da je "stvorio" genetski modificirane bebe pokušao je objasniti zbog čega je to učinio na znanstvenoj konferenciji koja je u srijedu održana u Hong Kongu. Pritom je izjavio kako smatra da bi znanost trebala činiti više da bi se pomoglo ljudima u borbi protiv raznih bolesti.

U sklopu druge međunarodne konferencije o ljudskome genomu održane na Sveučilištu u Hong Kongu He Jiankui je rekao da je ponosan na svoj znanstveni rad i izvijestio da je još jedna volonterka trudna.

Dvorana u kojoj se obratio nazočnima bila je pretijesna za sve zainteresirane za njegovo izlaganje. Vijest o tomu da je napravio promjene na genima "stvorivši" genetski modificirane bebe, djevojčice koje su rođene početkom mjeseca, izazvala je šok i osudu znanstvene zajednice.

Pretpostavlja se da He nije dobio suglasnost akademske zajednice potrebnu za istraživanje.

"Osjećam se ponosno, najponosnije", rekao je, objasnivši da je je njegovo postignuće poboljšalo kakvoću življenja njegovih pacijenata.


Još jedna dobrovoljka u ranome stadiju trudnoće

Izvijestio je i da je još jedna dobrovoljka, na čijim je embrijima u sklopu svojih kliničkih istraživanja obavio genetske promjene, u ranome stadiju trudoće.

Rekao je da je u njegovu istraživanju sudjelovalo ukupno osam parova, no jedan je par odustao. Preduvjet za izbor para bio je HIV-pozitivan otac i HIV-negativna partnerica.

He, koji se obrazovao na prestižnome američkom Stanfordu u ponedjeljak je objasnio da je gene embrija preinačio na način da postanu otporni na zarazu HIV-om. Tada je rekao da je "eliminirao gen pod nazivom CCR5 kako bi djevojčice postale otporne na HIV ako s tim virusom ikada dođu u kontakt".

Objasnio je i da je zahvat na oplođenim jajašcima izveo koristeći CRISPR/cAS9 sustav za prepravljanje genoma koji omogućuje vrlo jednostavno obavljanje zahvata na genomu živih bića.  

U govoru održanom nakon Hea znanstvenici David Baltimore i Robert Andrews su izjavili kako smatraju neodgovornim nastaviti postupak dok se ne postignu sigurnosni uvjeti za to.

"Smatram da je riječ o nejasnom postupku. Za njega sam doznao tek nakon što su se djevojčice rodile", rekao je Andrews.

He je priznao da uprava sveučilišta čiji je zaposlenik, Južno sveučilište znanosti i tehnologije u Shenzhenu nije znala da je njegova studija u tijeku.

I moderator konferencije Robin Lovell- Badge rekao je da njezini organizatori nisu znali "za čitavu priču dok nije objavljena početkom tjedna".


Vremena se mijenjaju: nogomet na Kubi ugrožava nedodirljivi bejzbol

HAVANA - Prvo im je  ušao u dnevne boravke putem televizije, a potom preuzeo i ulice. U borbi za srca i duše kubanske mladosti, nogomet prijeti da će svrgnuti bejzbol kao nacionalni sport.  

"Nogomet je ovdje bio na dnu, a sada juri prema vrhu", razočarano govori Humberto Nicolas Reyes, koji 40 godina trenira mlade bejzbolaše.

Ponosan je na to što je kao mlade nade trenirao Yondera Alonsa i Alexa Sancheza, današnje velike zvijezde američke bejzbolske lige (MLB).

Ali dok se saginje kako bi nekom malcu pokazao kako se rukavicom lovi lopta, priznaje: "Gotovo svi drugi su otišli na nogomet".

Trend je u zamahu iako će se bejzbol vratiti u program Olimpijskih igara u Tokiju 2020., nakon 12 godina izostanka.

Kuba, koja se svojim uspjesima u atletici, boksu i bejzbolu koristila kao diplomatskim alatom u vrijeme Fidela Castra, može se pohvaliti s tri olimpijska bejzbolska zlata i 25 titula svjetskih prvaka.


Ali na ulicama je novi prvak nogomet.

"Djeci je danas draža nogometna lopta od bejzbolske loptice", tvrdi izbornik kubanske nogometne reprezentacije Raul Mederos.

Nekoć rijetkost, danas je uobičajeno da ljudi ustaju rano ujutro kako bi na televiziji gledali europski nogomet, a ulice su pune dječaka s dresovima Messija ili Ronalda.  

"Igramo bilo gdje", kaže 19-godišnji student Alejandro Izquierdo dok skupina mladića naganja loptu ispod blještećeg neonskog murala Che Guevare.

Njegov je san, kaže, da se Kuba kvalificira na Svjetsko prvenstvo, što joj nije uspjelo još od 1938.

Televizija je imala veliku ulogu u novootkrivenom kubanskom zanosu za nogomet.

"Osam bejzbolskih utakmica igra se u dva popodne, a televizija ne prenosi nijednu. Umjesto toga gledamo utakmicu Barcelone", kaže 65-godišnji zaljubljenik u bejzbol Eduardo Medina.

"Što vam to govori? Nogomet će nas polako istisnuti", nastavlja Medina dok na tribinama Estadio latinoamericane, katedrale kubanskog bejzbola, gleda utakmicu kubanske lige između La Habane i Las Tunasa.

Kubanska televizija nekoć je utakmice svjetskog nogometnog prvenstva prikazivala samo u reprizi, a sada izravno prenosi europsku Ligu prvaka i utakmice najjačih europskih nogometnih liga.

U velikoj je to suprotnosti s televizijskim praćenjem bejzbola.

Državna televizija tek je prije pet godina počela prikazivati utakmice američkog MLB-a, ali samo onih u kojima nisu nastupali kubanski igrači. Oni se i dalje smatraju "dezerterima", ali postoje naznake da će se službeni stav prema njima ublažiti.

Problem je i pad kvalitete kubanskog bejzbola. Kubanska reprezentacija nije osvojila važnije natjecanje od 2006. godine.

Usto, bejzbol je na bazičnoj razini skuplji od nogometa. Jedna bejzbolska rukavica košta koliko i nogometna lopta, oko 30 dolara, a to je mjesečna plaća na Kubi. I dok jednom bejzbolskom timu treba devet rukavica, ne računajući palice i loptice, nogometašima je za igru potrebna samo jedna lopta.

Ali kubanske bejzbolske vlasti ne kane sjediti prekriženih ruku i čekati da im nogomet otme primat. Počeli su ulagati u bejzbolske stadione, a i domaća liga će doživjeti preinake kako bi postala kompetitivija, a samim time i privlačnija.

Po postojećim službenim podacima, nogometnim klubovima raste broj članova i trenutno ih donedavno nezamislivih 25 tisuća. Bejzbol je još uvijek u prednosti s 45 tisuća.

"Bejzbol je nacionalni šport i nitko to ne će promijeniti", pomirljiv je izbornik Mederos. "Samo se moramo naučiti suživotu bejzbola i nogometa".
 

← Povratak

Komentari

comments powered by Disqus