16:14, 20. Ožujak 2019

kultura...

Kultura 15. veljače 2019.

Objavljeno: 15.02.2019 u 12:29
Pregledano 365 puta

Autor: Icom, Hina
  Kultura 15. veljače 2019.

ZAGREB, 15. veljače 2019. (Icom, Hina) - Pregled vijesti iz kulture:


Večeras karlovačka premijera crnohumorne drame "Komšiluk naglavačke"

KARLOVAC - Karlovačka publika u petak navečer premijerno će moći pogledati predstavu Nine Mitrović "Komšiluk naglavačke" u režiji Darija Harjačeka, nastalu u koprodukciji kazališta Virovitica i karlovačkoga Gradskog kazališta "Zorin dom".

Virovitička premijera održana je prošloga petka, a redatelj Harjaček smatra da ju je publika jako lijepo primila, čemu se nada i večeras u Karlovcu, premda, kako je rekao za Hinu, zna da je "predstava gorka, utemeljena na problemima društva u sadašnjem trenutku".

"Mislim da zbog prepoznavanja trenutka stvarnosti predstava ostavlja jak pečat i izaziva ispremiješane emocije. Iako je tekst izuzetno duhovit, to je susret sa stvarnošću koji nije baš naročito lijep", rekao je Harjaček i time karlovačkoj publici uputio, kako je rekao, "izazov da dođu".

Naime, ući u ovakvu crnohumornu predstavu izazov je i za dublje promišljanje što je to što se s nama događa, jer je tekst o ljudima koji su na rubu vjerovanja da im sustav ikako može pomoći, te uzimaju pravdu u svoje ruke.

O suradnji virovitičkog i karlovačkog kazališta Harjaček kaže da je vrlo dobra, jer je virovitički ansambl kolektiv koji funkcionira mimo svih struja u hrvatskom teatru i godinama proizvodi vrlo kvalitetne predstave, dok mladi karlovački ansambl svojom mladošću dao energiju u kojoj je bilo jako lijepo raditi, tako da je predstava nastala u malo više od mjesec dana.

Drama "Komšiluk naglavačke" počinje s Huklijom koji stoji na krovu nebodera, neodlučan u svojim nakanama: skočiti ili ne skočiti? (Ne)srećom, Bog odlučuje umjesto njega, objašnjava nam Huklija u svojem monologu-prologu te ga s leđa gurne preko ruba krova.

Padajući, Huklija svjedoči privatnim sukobima i nedaćama u stanovima zgrade koju je osobno sagradio, kat po kat, a u tom mu se slobodnom padu, sukladno Murphyjevom zakonu mnogo više nego zakonima fizike, ubrzo pridružuju i ostali "letači"....

Po riječima autorice Nine Mitrović mnoge su priče iz "Komšiluka" inspirirane stvarnim slučajevima koji su i danas prisutni. Stanovništvo odlazi trbuhom za kruhom, mladi se iseljavaju iz zemlje. Politički ili financijski zaštićeni ljudi izmiču kaznama za počinjena nedjela. Siromaštvo i otkazi su postali realnost, kao i korupcija. Otužna slika ove države dobar je temelj za kazalište, a predstava "Komšiluk naglavačke" dramu je zaodjenula u crni humor.

Likove glume Draško Zidar, Mijo Pavelko, Antun Vrbenski, Igor Golub, Peđa Gvozdić, Goran Koši, Goran Vučko, Vanja Gvozdić, Sara Lustig, Nino Pavleković, Blanka Bart, Vlasta Golub i Goran Glavač.


MUO: Prvi put javnosti predstavljena vrijedna Medulićeva slika

ZAGREB - Slika "Trijumfalni doček Kralja Saula nakon što je David porazio Golijata“, velikog hrvatsko-venecijanskog kasnorenesansnog slikara Andrije Medulića Schiavonea, nakon godina 'skrivanja' u privatnim kolekcijama u petak je prvi put predstavljena javnosti - zahvaljujući obitelji Kojaković koja ju je kupila na aukciji u Londonu, idućih osam godina moći će se razgledati u Stalnom postavu Muzeja za umjetnost i obrt (MUO).

Sliku je obitelj Kojaković u londonskoj aukcijskoj kući Christie’s kupila s namjerom da ju donese u Hrvatsku i predstavi javnosti.

Andrija Kojaković, poduzetnik, ambasador i kolekcionar kaže da su željeli donijeti sliku u Zagreb da bi je svi ljubitelji kulture imali priliku vidjeti. "I drugi koji imaju takve umjetnine trebali bi ih dati u muzeje i prezentirati široj javnosti jer sam uživati u nečemu malo je sebično", poručio je.

Sebe ne smatra velikim kolekcionarom, već se fokusirao na predmete vezane uz Dubrovnik pa, kako kaže, "skuplja i uživa u starom dubrovačkom novcu, srednjovjekovnim talirima, perperima".

Zanimaju ga i slike britanskih slikara koji su oslikali Dubrovnik, stare karte koje prikazuju Dubrovačku Republiku i granice "jer sam kao veleposlanik morao dokazivati da je Prevlaka hrvatska što je na svim starim kartama vrlo jasno rečeno" te knjige koje opisuju hrvatsku obalu, a tiskane su u Londonu.

"Na ovu sliku sam čekao dvadeset godina jer se nikada nisam htio natjecati na aukciji ako bi sudjelovala neka hrvatska institucija ili muzej, smatram da to nije fer. Ako bude još ovakvih slika svakako ću nastaviti", rekao je.

Povjesničarka umjetnosti Flora Turner–Vučetić istraživala je zanimljivu povijest Medulićeve slike "Trijumfalni doček Kralja Saula nakon što je David porazio Golijata“ (Venecija, oko 1540.). Riječ je o ulju na drvenoj podlozi dimenzija 92,5x109,8 centimetara, za koji je i Francis Richardson u opsežnoj monografiji o Meduliću iz 1980.  rekao da ju je vidio samo na fotografijama no i jednoj od rijetkih majstorovih slika čija atribucija nije upitna.

Tijekom stoljeća pojavljivala se u različitim zbirkama i pod različitim naslovima, od prvog poznatog vlasnika u 19. stoljeću, londonskog galerista i antikvara  Martina Colnaghija preko princa Pavla Karađorđevića u 20. stoljeću koji ju je 1969. prodao na aukciji s inventarom svoje vile do privatne kolekcije u Italiji iz koje se nakon gotovo pedeset godina pojavila u Christie’su u Londonu.

Ravnatelj MUO Miroslav Gašparović zahvalio je obitelji Kojaković, istaknuvši kako je uz samu ljepotu slike važna i dimenzija 'činjenja dobra', odnosno gesta obitelji koja ju je kupila i nije spremila u svoj dom, nego dala svima priliku da u njoj uživaju.

"To je zaista čin dobročinstva, što baš nije uobičajeno u našem društvu i zato se ovim primjerom šalje poruka činjenja dobrog u zajednici", napomenuo je.

U ime zagrebačkog gradonačelnika Jelena Pavičić Vukičevič ocijenila je kako ta slika, ne samo da se nakon pedesetak godina prvi put predstavlja javnosti, već će inkorporiranjem u Stalnim postav sljedećih osam godina značajno upotpuniti fundus Muzeja za umjetnost i obrt, kao jednog od najposjećenijih domaćih muzeja.


Otvorena izložba "Kontrolirati nemoguće" i predstavljena Grafička mapa "Edvin Dragičević/Subterraneus"

ZAGREB - Izložba "Kontrolirati nemoguće" otvorena je u petak u Kabinetu grafike Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), a tom je prigodom predstavljena i Grafička mapa "Edvin Dragičević/Subterraneus".

Ovom izložbom i mapom umjetnik Edvin Dragičević drugi se put samostalno predstavlja u Kabinetu grafike.

Od izložbe održane 2009. pa do danas autorov opus, preciznog rukopisa, slojevitih struktura i višeznačnog sadržaja, proširio se na nova istraživanja. Njegov modus operandi temelji se na dobrom poznavanju grafičkih tehnika i na spoznaji da se grafikom može izraziti osobni umjetnički identitet kroz vizualno intrigantne i izvankonvencionalne sadržaje, rekla je muzejska savjetnica Vesna Kedmenec Križić i dodala kako to pokazuje i serija grafika "Kontrolirati nemoguće".

Zamišljena kao cjelina čiji se, naglasila je, opseg mijenja s obzirom na veličinu izložbenog prostora, sastoji se od niza grafičkih listova otisnutih s više matrica, čiju osnovu čine tri tipa kontrolnih tornjeva i siluete crvenih bicikala koji prolaze kadrovima u neobuzdanom slijedu.

Sadržajno se parovi suprotnosti sintetiziraju u simbole složene asocijacije stvarajući novi kontekst unutar slojevite kompozicije, dodala je.

Kao logički produžetak i nadopunu djelima nastalim zadnjih desetak godina (ciklusi "Iluzija sigurnosti" i "Kontrolirati nemoguće"), Edvin Dragičević u grafičkoj mapi "Subterraneus" nastavlja problematizirati ratnu tematiku, ali ovog puta bez svoje prepoznatljive idiomske ironije, napomenula je kustosica Ana Petković Bastelić kako Dragičević polazeći od arganovske istovjetnosti arhitekture i kulture, estetikom uništenja oblikuje pretkazujuću viziju nadzemnih ruševina i podzemnih labirinata.

Ocijenila je kako motivskom te kompozicijskom jednostavnošću Dragičević ne banalizira problematiku negativnog ljudskog djelovanja već potencira nelagodu užasa pritom uspijevajući da ipak ne postane užasavajuća. A opet, kako je rekla, iza te privlačne jednostavnosti skriva se iskaz ljudskog tragizma.

Distopični imaginariji kroz povijest kulture i umjetnosti trajno potvrđuju čovjekovu urođenu fascinaciju katastrofama, rekla je Petković Basletić dodavši kako je taj fenomen ljudske prirode način našeg suočavanja s neshvatljivim, bolnim događajima ili užasnim pojavama u svijetu.

Izložba "Kontrolirati nemoguće" otvorena je do 5. ožujka.

Edvin Dragičević rođen je 1968. u Splitu. Završio je školu primijenjenih umjetnosti - smjer Grafika. Na Fakultetu prirodoslovno matematičkih znanosti i odgojnih područja - studijska grupa Likovna kultura u Splitu diplomirao je 1997. godine.

Član je Hrvatske udruge likovnih umjetnika, Split (HULU) od 1993. godine. Zaposlen je na Umjetničkoj akademiji u Splitu (UMAS) u zvanju izvanrednog profesora, gdje predaje kolegije Grafike, prenosi Fena.

Do sada je održao 14 samostalnih izložbi i sudjelovao na 121 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu.

Dobitnik je prve nagrade na Međunarodnom bijenalu grafike malog formata "Francisco Paco Urondo" u Buenos Airesu u Argentini 2011., (1. Bienal Internacional de Grabado, de pequeno formato ˝Francisco Paco Urondo˝ ), posebne nagrade na 6. međunarodnom grafičkom bijenalu, Splitgraphic, u Splitu 2013. godine, druge nagrade na VIII. međunarodnom trijenalu grafike malog formata u Vilniusu u Litvi 2013. (The 8th Internaional Triennial of Small Graphic Forms Vilnius' 2013) te druge nagrade na First International Print Biennale- Skopje, Makedonia, 2016.
 

Drukčiji pogled na Barcelonu na izložbi fotografija Ante Magzana

ZAGREB - Izložba "Barcelona Light&Shade" fotografa Ante Magzana, nastavak njegova ciklusa crno-bijelih fotografskih u kojem na svoj poseban način portretira različite gradove, otvara se u utorak, 19. veljače u zagrebačkoj Galeriji ULUPUH.

"Okosnice Magzanovih istraživanja velikih gradova jesu igra svjetla i njegova odsustva te bilježenje ljepote. Kontrast u prikazima općih mjesta, između zamračenih dijelova ili svjetlom razotkrivenih prizora, predstavlja autobiografsko iskustvo grada", ustvrdila je u predgovoru izložbe Patricia Počanić.

Po njezinim riječima, Magzan kontraste dovodi do samih granica raspoznatljivosti, a unoseći dugogodišnje iskustvo u reportažnoj fotografiji stvara jedinstvene biografije gradova – njihova urbanizma, znamenitosti i zapostavljenih, perifernih detalja, stanovnika, posjetitelja – bilježeći spontane i nerežirane situacije u vlastitoj interpretaciji.

Barcelona na njegovim fotografijama stoga nema prepoznatljivog kolorističkog pejzaža a, kako sam autor kaže, bez kolorita grad je sveden na liniju i obris čime mu se ne oduzima, već izoštrava fokus na detalj i trenutak.

Počanić kaže kako Magzanove fotografije nastaju na granici idealiziranog pejzaža i govora istine, prenositelja informacija, a obje okosnice manifestiraju se na različitim razinama – na tehničkoj i formalnoj razini u kojoj je motiv prepoznatljiv ili apstrahiran, a ljepota se nazire u formi grada, dok se istovremeno transformiraju kroz različite narative – estetske, političke, socijalne i dokumentarne.

U ULUPUH-u su tako izloženi različiti isječci stvarnosti i autorova interpretacija grada i vremena, među kojim su fotografije najturbulentnijeg razdoblja novije katalonske povijesti snimljene na Dan Katalonije, tjedan dana prije referenduma za katalonsku neovisnost.

"U fotografijama nastalima na Dan Katalonije ujedinjuju se autorov umjetnički diskurs u kojem stvara vlastitu sliku svijeta, a prenošenjem informacija i reportažni diskurs, što čini povijesni trenutak trajnim objektom ljepote", ustvrdila je Počanić.

Na novi način, iz nove perspektive predstavio je i poznata gradska arhitektonska zdanja, skulpture i situacije, a kako bi prikazao grad u cijelosti, izlaže i panorame Barcelone - fotografirajući s povišenog očišta autor ukazuje na strukturu grada, na ljepotu čiste forme, a poseban dio su fotografije živopisnih ulica i obalnih pejzaža.

Njegove fotografije Barcelone dio su ciklusa "Light&Shade" započetog prije sedam godina radovima posvećenima Sydneyju, a sljedeći projekt mu je portretiranje Sarajeva.

Anto Magzan rođen je 1979. godine u Zenici, a od 2006. godine surađuje s Večernjim listom u kojem se profilirao fotografirajući portrete i teme iz kulture i mode.

Stalni je suradnik fotoagencije Pixsell od 2009. do 2017. godine nakon čega djeluje kao samostalni umjetnik.

Surađuje s brojnim hrvatskim dizajnerima i napravio je brojne umjetničke portrete istaknutih slikara, kipara, glumaca, fotografa, pjevača, političara. Do sada je izlagao na šest samostalnih i više od trideset skupnih izložbi.

Na 37. Zagreb Salonu 2016. godine za fotografiju "Smoker" osvaja treće mjesto u kategoriji crno bijele fotografije i "Honorable Mention" Fotokluba Zagreb za fotografiju "Kroz ušicu igle“.

Godinu dana kasnije na Salonu njegova fotografija "Snijeg" u kategoriji "Ulične fotografije" prima "Honorable Mention Photographic Society of America".

Ciklus fotografija "Barcelona Light&Shade" nagrađen je prošle godine srebrnom medaljom u kategoriji "Black & White" povodom Street Photo Awards.

Izložba je otvorena do 4. ožujka, a ulaz  je slobodan.


Treći koncert 65. sezone Zagrebačkih solista s Mariom Iveljom kao solistom u subotu u HGZ-u

ZAGREB - Zagrebački solisti svoj će Treći koncert 65. sezone održati u subotu 16. veljače u Hrvatskom glazbenom zavodu na kojem će kao solist nastupiti kontrabasist Mario Ivelja, koji će tako proslaviti 45 godina umjetničkog rada i 40 godina djelovanja u Zagrebačkim solistima.

Kontrabasist Mario Ivelja još je godine 1974., kao student zagrebačke Muzičke akademije (razred Josipa Novosela), započeo profesionalnu karijeru u Zagrebačkoj filharmoniji, u kojoj je 1978. godine napredovao do mjesta vođe dionice kontrabasa. U siječnju 1979. godine, na poziv Zagrebačkih solista, postao je članom tog renomiranog ansambla.

Kao komorni umjetnik i solist sa Zagrebačkim solistima obišao je cijeli svijet te nastupao u najuglednijim koncertnim dvoranama te na najvećim festivalima. Surađivao je s glazbenicima svjetske reputacije među kojima su bili Henryk Szeryng, James Galway, Jean-Pierre Rampal, Uto Ughi, Leo Nucci, Mario Brunello, Giovanni Sollima, Isabelle Moretti, Radovan Vlatković, Božo Paradžik, Irena Grafenauer i drugi.

Nastupao je kao solist i s mnogim hrvatskim ansamblima i orkestrima (Zagrebačka filharmonija, Dubrovački simfonijski orkestar, Hrvatski komorni orkestar, Komorni orkestar Hrvatske vojske, Splitski komorni orkestar). U Europi i SAD-u predstavio je djela za kontrabas B. Papandopula i M. Kelemena, te praizveo Papandopulov Koncert za kontrabas i gudače (integralna verzija) i dva concertina za dva kontrabasa A. Klobučara i D. Palanovića.

Za Hrvatski radio snimio je djela za kontrabas G. Bottesinija, B. Papandopula, M. Kelemena, A. Klobučara, R. Matza, T. Uhlika, D. Palanovića i A. Piazzolle. Bavi se i pedagoškim radom kao profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Voditelj je kontrabasističkog seminara u Međunarodnom kulturnom centru Hrvatske glazbene mladeži u Grožnjanu od 2000. godine. Osnivač je i umjetnički voditelj prvoga hrvatskog kontrabasističkog sastava L’Éléphant Quartet.

Svojih 45 godina umjetničkog rada i 40 godina djelovanja u Zagrebačkim solistima Mario Ivelja obilježit će koncertom u subotu u HGZ-u. U programu su Idila za gudače Leoša Janačeka, Introdukcija i Allegro rustico za kontrabas i gudače Borisa Papandopula, Mala barokna studija Ive Maleca, te Fuga criolla i Fuga romantica venezolana Juana Bautiste Plaze i Fuga con pajarillo Aldemara Romera.

Koncertni majstor bit će Alejandro Carreño, koncertni majstor Simfonijskog orkestra Simon Bolivar iz Venezuele te član Berlinske filharmonije koji je svoje glazbeno obrazovanje započeo u sklopu državne organizacije orkestara i zborova djece i mladih Venezuele, slavne "El Sistema".


Akademik Popović: Zašto se i dalje rabi izraz kurikulum i ne uvažava mišljenje hrvatskih jezikoslovaca

ZAGREB - Akademik Stanko Popović istaknuo je u četvrtak na tribini "Naziv i položaj kurikula hrvatskoga jezika u reformi školstva" kako se i dalje tvrdoglavo zagovara i rabi izraz kurikulum te se ne uvažava mišljenje hrvatskih jezikoslovaca u pitanju stručnoga nazivlja hrvatskoga jezika.

Zašto se i dalje tvrdoglavo zagovara i rabi izraz kurikulum te se ne uvažava mišljenje jezikoslovaca, upitao je Popović. Zašto se primjenjuje shema: odgojno-obrazovni ishodi, razrada ishoda, razine usvojenosti i to po domenama i konceptima. Zar su zaboravljeni, rekao je, pojmovi nastavna jedinica, tema, ključni pojmovi, metodička obradba.

Umjesto nacionalne učit će povijest staklarstva

Ocijenio je kako je očita neusklađenost pojedinih modela učenja fizike, rekavši kako je to trebalo vertikalno uskladiti s osnovnom školom.

Popović je upozorio da se u kurikulu za povijest nigdje ne spominje agresija na Hrvatsku, nego se govori o ratnim sukobima. U nekim strukovnim školama umjesto nacionalne povijesti učit će se, kako je najavila ministrica Blaženka Divjak, povijest struke, pa će učenici u strukovnoj školi za staklarske poslove umjesto nacionalne učiti povijest staklarstva.

Smatra kako hrvatsko školstvo ni do sada nije bilo loše, što dokazuju uspjesi naših učenika na međunarodnim natjecanjima.

Profesorica iz Nadbiskupske klasične gimnazije Marina Čubrić smatra kako hrvatski jezik, kojim se čuva nacionalni identitet, treba biti posebno područje u kurikulu. Naš su prijedlog prihvatili Matica hrvatska i katedra hrvatskoga jezika na Filozofskom fakultetu, napomenula je, no unatoč tomu to nije ušlo u kurikul.

Ocijenila je nedovoljnom i satnicu hrvatskoga jezika u školama ocijenivši kako je kurikul za hrvatski jezik "krparija". Od ranijih predložaka nešto su oduzeli, nešto dodali i onda to sve zakrpali, kaže Čubrić dodavši kako bi bilo najbolje da se s izradbom krenulo ispočetka.

Osim toga, u kurikulu se ne govori o hrvatskom nego o materinskom jeziku, jeziku države te o jeziku društvene sredine, što je očito prepisano iz vojvođanskoga kurikula. Ne zna se koje države i kakve sredine, rekla je Čubrić dodavši kako bi bar trebalo pisati službeni jezik u Republici Hrvatskoj.

Lošim smatra i to što se iz razreda u razred mijenja terminologija. Nisu definirane ni temeljne zadaće, školska zadaća javlja se tek u petom razredu, a školski esej tek u srednjoj školi.

Na spominje se Baščanska ploča

U šestom razredu se prvi put spominje hrvatska pismenost, rekla je Čubrić dodavši kako se ne spominje Baščanska ploča, a umjesto punoga naziva "Misal po zakonima rimskoga dvora" spominje Prvotisak pisan velikim slovom.

Prigovorila je i nedefiniranost u pitanju sintakse u kojoj se više ne navode nezavisne rečenice. Nastava nije prostor znanstvenih prijepora, napomenula je, jer kad nema reda nastaje kaos.

Upozorila je i na nedostatak lektire u strukovnim školama, poglavito u trogodišnjim školama čijim završetkom prestaje daljnje obrazovanje.

Knjižničarka iz XI. zagrebačke gimnazije Matija Grgat upitala je što će biti s lektirom te podsjetila na slučaj s "Dnevnikom Ane Frank". Dodala je kako bi se taj dnevnik mogao aktualizirati i posuvremeniti s "Dnevnikom male Zore" - Hrvatice koja je preživjela opsadu Sarajeva, kako je to učinila jedna američka profesorica.


Književna društva nezadovoljna objavljenim kurikulumom hrvatskog jezika

ZAGREB - Predstavnici tri nacionalna književna društva, HDP-a, HDKDM-a i HDK-a te stručnjaci za hrvatski jezik izrazili su u četvrtak navečer na tribini u Zagrebu nezadovoljstvo nedavno objavljenim kurikulumom hrvatskog jezika u kojem nedostaju djela suvremenih pisaca.

Na kraju jednoipolsatne tribine koju su organizirala Hrvatsko društvo pisaca (HDP) i Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade (HDKDM) u Zagrebu, oni su zamjerili Ministarstvu znanosti i obrazovanja zbog netransparentnog rada na donošenju kurikuluma, zbog izostavljanja djela popisa lektire koji se odnosi na suvremene pisce, zbog čega se, kazali su, neriješeni problemi prebacuju na učitelje i nastavnike, te zbog zanemarivanja Nacionalne strategije za poticanje čitanja.

Književnica i predsjednica HDKDM-a Silvija Šesto kazala je da ih Ministarstvo preko medija poziva da budu partneri, te dodala da ne možete biti partner nekome "od koga ne dobije odgovor za osam mjeseci“. Dodala je nitko iz Ministarstva znanosti i obrazovanja nije zvao na suradnju stručnjake Učiteljskog fakulteta, na kojem postoji katedra i obavezni kolegiji za dječju književnost, što su i potvrdile dvije nazočne profesorice.

Pisac i predsjednik HDP-a Zoran Ferić kazao je da su institucije poslužile kao paravan za odluke za koje, ustvrdio je,  „nitko ne zna ni kad su donesene ni tko ih je donio“ te da zna kako je u tome zaobiđen Odsjek za kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

S njim se složio i Hrvoje Kovačević iz Društva hrvatskih književnika (DHK). Ocijenio je da će potezi Ministarstva još više pogoršati „katastrofalno stanje“ te da škole nemaju novaca za knjige. Rekao je da brojni izdavači ne poštuju autorska prava pisaca, a kako Ministarstvo nije odgovorilo na zahtjev DHK-a da propiše da izdavači udžbenika moraju pribaviti suglasnost autora.

Na tribini su sudjelovale docentica na Hrvatskom katoličkom sveučilištu Marijana Togonal i viša savjetnica hrvatskoga jezika Marijana Češi iz Agencije za odgoj i obrazovanje koje su bile pozvane u Povjerenstvo za izradu kurikuluma za hrvatski jezik. Kazale su da vrijeme koje im je bilo na raspolaganju nije dopustilo nikakav ozbiljan rad, te da im je bilo rečeno da usklade zatečene materijale s velikim brojem primjedbi s e-savjetovanja.

Rekle su da su u kurikulumu zatekle samo tzv. kanonski popis lektire, koji se odnosi na starije pisce, te da nije bilo popisa suvremenih pisaca.

Nismo mogli doraditi nešto čega nema, kazala je Marijana Togonal i dodala da ne zna kada je i gdje nestao popis suvremenih pisaca.

Marijana Češi se osvrnula na drugu važnu cjelinu navedenog kurikuluma, koja se odnosi na učenje samog jezika, te ocijenila da je taj dio uvelike zanemaren.

 Tribina u organizaciji HDP-a i HDKDM) održana je u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića.


Film "Mali" Antonija Nuića riječkom premijerom počeo prikazivanje u redovnoj kinodistribuciji

RIJEKA - Film scenarista i redatelja Antonija Nuića „Mali“ premijerno je u četvrtak prikazan u Art kinu u Rijeci, uz nazočnost dijela autorskog tima, te je ujedno počela njegova redovna kinodistribucija u Hrvatskoj.

 U filmu je riječ odnosu oca dilera, koji je odslužio zatvorsku kaznu, i sina, nastojanju oca da sina odgoji najbolje kako zna te okolnostima koje proizlaze iz njegova načina života te usmjeruju i život sina. Supruga i majka umire a dijete žele preuzeti na skrbništvo njezini otac i majka, čemu se otac, kojeg glumi Franjo Dijak, suprotstavlja svim sredstvima.

 U ulozi sina je sin Franje Dijaka, Vito Dijak. U drugim važnijim ulogama su Rakan Rushaidat, Hrvoje Kečkeš, Bojan Navojec, Robert Ugrina i Živko Anočić te Paško Vukasović, Iva Babić i Ksenija Marinković. Kostimografkinja filma je Morana Starčević, Nedjeljko Mikac autor je scenografije, a skladatelj je Hrvoje Štefotić.

 Montažu potpisuje Marin Juranić, a direktor fotografije je Radislav Jovanov Gonzo. Producenti filma su Boris T. Matić i Lana Matić. Film je nastao u produkciji Propeler Filma i u koprodukciji s Alka Filmom.

 Kako je nakon završetka projekcije kazao Antonio Nuić, film se nadovezuje na treći dio omnibusa o nogometnim navijačima „Seks, piće i krvoproliće“ iz 2004. godine, kojeg je on režirao, a u kojem su glumili četiri glumca iz „Malog“:  Franjo Dijak, Rakan Rushaidat, Bojan Navojec i Hrvoje Kečkeš. Taj pak dio omnibusa je nastao kao proširena inačica Nuićeve vježbe televizijske drame na Akademiji u kojoj su također igrala ova četvorica glumaca.

 Na snimanje ovog filma motiviralo ga je, kako je rekao, pitanje odgoja djece danas, odnosno odgajaju li se ona onime što im se govori ili onime što činimo. „Ne ponašamo se baš tako kao da volimo djecu. Kakav im samo kaos ostavljamo“, dodao je.

 Vito Dijak je na pitanje kako se pripremao za ovu ulogu rekao kako su mu otac i Antonio Nuić pomagali savjetima, poput onih kako bolje upamititi tekst, a za izvedbu se pripremao sam. Radislav Jovanov Gonzo kazao je da posljednjih godina gotovo isključivo djeluje kao direktor fotografije, a režiranjem glazbenih spotova, po čemu je također vrlo poznat, gotovo se uopće ne bavi. Istaknuo je da se bori za režiju svog prvog dugometražnog igranog filma, temeljem jednog starog scenarija.

 Na riječkoj premijeri bili su i producenti Boris T. Matić i Lana Matić.

„Mali“ je osvojio Veliku zlatnu arenu za najbolji film, nagradu Hrvatskog društva filmskih kritičara Oktavijan i Zlatnu arenu za specijalne efekte na prošlogodišnjem Pulskom filmskom festivalu.


Predstavljena knjiga Irene Matijašević "Igra istine"

ZAGREB - Knjiga "Igra istine", treći je roman pjesnikinje Irene Matijašević, predstavljen u četvrtak navečer na Valentinovo koje je, suglasni su predstavljači i autorica, pravi dan za bolje upoznavanje tog iskrenoga teksta o pravoj ljubavi i o donkihotovskoj potrazi za idealnom ljubavlju.
 
Zagrebački Vinyl bar&bar bio je ispunjen publikom koju su zanimali podbrobniji podatci o knjizi koja je objavila izdavačka kuća "Hena com". Urednica Marina Vujčić rekla je kako je to epistolarni roman, ali osebujan epistolarni roman koji sadrži pisma na koja nema odgovora jer ih glavna junakinja Hana ne šalje već ih piše sebi kako bi si objasnila vlastiti život u kojemu srce "diktira sve".


'Međuprostor' između poezije i proze

Književna kritičarka Jagna Pogačnik smatra da je mjesto  "igre" u romanu u tomu što je on 'međuprostor' između poezije i proze. Istodobno, ako se podsjetimo na nekada popularnu istoimenu mladenačku igru, možemo reći da autorica ide "do kraja" u igri istine pokazujući nam kako se, pišući pametno-emotivno, "emocije mogu odložiti u tekst", dodala je.

Rezultat je pak, rekla je Pogačnik, dinamičan tekst koji je takav zbog napetosti koja postoji u osobi glavne janakinje koja je u životu 'lomljiva', a u tekstu 'čvrsta'.

To je posebice vidljivo u pismima koje Hana piše pokojnome ocu koji je dobro poznavao njezinu krhkost i poticao ju da se od nje 'brani' pisanjem. Tako je na jednom mjestu glavna junakinja zapisala "Pišem da ne umrem", a njezina je želja da svoj život ispunjen ljubavima i potragom za njezinim idealom, pretoči u riječi kako bi samoj sebi objasnila što se to dogodilo i događa u njezinu životu.

Za urednicu Marinu Vujčić, to je potvrda iscjeliteljske moći pisanja o čemu sjedoči i glavna junakinja u rečenici - Tipkala sam ljubav kad je već nisam mogla živjeti.     

Ljubavni roman, ali još više roman o stvaralačkoj radosti

Autorica Irena Matijašević potvrdila je kako je riječ o ljubavnom romanu, ali i istaknula kako je to još više roman o stvaralačkoj radosti koju potvrđuje i glavna junakinja u pismima upućenima sebi. Jer, objasnila je, prenesene u tekst emocije imaju sposobnost sublimiranja, a u svom ontološkom smislu postaju na neki način zbiljskije od stvarnosti.  

U romanu nema depresije, tuge i melankolije već su tu u pitanju prejaki osjećaji u odnosu na koje glavna junakinja primjenjuje ljudsku autoterapiju, rekla je Matijašević. Pri tomu, objasnila je, nema ni traga bilo kakvu cinizmu u odnosu na ljubav, bježanju od nje u intelektualizam ili bilo kakav oblik suzdržavanja od osjećaja jer je glavna junakinja osjećajni idealist.

Tako je i u pismima koja je uputila, među ostalim, trojici muškaraca - Alexu, koji je njezina najveća ljubav, Ivanu i Filipu, posvjedočila kako je propao njezini jedini pokušaj racionalizacije ljubavi. Riječ je o njezinu pokušaju "odabira" manje zahtjevne ljubavi koja je uosobljena u Filipu koji je, kako kaže glavna junakinja "pravi primjer muškarca našega grada koji jednom u 20 godina progovori iskreno o ljubavi". Ali, istaknula je autorica, taj je pokušaj bio bez uspjeha jer je Hana osoba koja u ljubavi traži sve i spremna je sve dati.

U dijelu knjige autorica se osvrće i na "Maloga princa", najpoznatiju novela francuskoga pilota Antoinea de Saint-Exupéryja koja je, napomenula je, "za nju bila formativna knjiga, a sada je izbačena iz lektire". Objasnila je kako je za nju Mali princ arhetipska figura pa nije 'posegnula' za ponovnim čitaljem te novele, a za autoricu arhetipska je i pjesma o oboljeloj ruži glasovitoga engleskog pjesnika Williama Blakea.    

Odabrane tekstove iz knjige interpretirala je glumica Jasna Bilušić uz veliki pljesak publike.

----------------------------------------------------------------

IZ SVIJETA  (KULTURA - ZNANOST - ZANIMLJIVOSTI)

Dvije izložbe u povodu 300. obljetnice kneževine Lihtenštajn u muzeju Albertina u Beču

BEČ - Dvije izložbe "Od Rubensa do Makarta - kneževske zbirke Lichtenstein" i "Rudolf von Alt i njegovo vrijeme - akvareli iz kneževskih zbirki od bidermajera do realizma" koje obuhvaćaju više od dvije stotine eksponata starih majstora slikarstva, otvaraju se u petak navečer u muzeju Albertini u Beču.

Izložbe su  organizirane u povodu 300. obljetnice postojanja kneževine Lihtenštajn, koju je utemeljio car Karlo VI 1719.godine.

Izložba "Od Rubensa do Makarta" obuhvaća oko 110 izabranih umjetničkih djela - ulja na platnu i skulptura, posebice bista iz bogatih zbirki umjetnina kneževine Lihtenštajn, dok druga izložba "Rudolf von Alt i njegovo vrijeme " prikazuje stotinjak njegovih akvarela. "Izložbe dokumentiraju strastveni kolekcionarski rad kneževske obitelji Lichtenstein tijekom više od 400 godina", rekao je na konferenciji za novinare u bečkom muzeju Albertini njezin glavni direktor Hans Albrecht Schroeder.

Podsjetio je na bliske veze osnivača Albertine habsburškog kneza Alberta I i kuće Lichtenstein u povijesti a, kako je rekao, ta sjajna suradnja nastavljena je do danas što potvrđuje i ova izložba, koju je ocijenio idealnom prezentacijom  koju stari majstori likovne umjetnosti zaslužuju.

"Izložba je subjektivni izbor umjetničkih djela iz bogatih zbirki kneževine Lihtjenštajn", rekao je direktor Kneževskih zbirki Vaduz-Beč Johann Kraeftner. Dodao je da zbirka starih majstora obuhvaća više od 1500 umjetničkih djela. Dodao je da je gotovo tisuću različitih djela kupljeno u posljednjih petnaestak godina, a mnoga od njih prikazuju se prvi put javnosti, poput brončane  biste Marca Aurelija Adriana de Vrlesa.

Izložba  je postavljena kronološki i, prema direktoru Schroederu, pruža uvid u povijest likovnog stvaralaštva od talijanske rane renesanse, kasnijih radova talijanskih i francuskih slikara, manirizma, razdoblja Petera Paula Rubensa do  bečkog bidermajera i historicizma Hansa Makarta.

Izložena su, uz ostalo, djela Jana Bruegela starijeg, Anthoniusa van Dycka, Giuseppea Arcimbolda, Canaletta, Hansa von Achena i  drugih. Na izložbi se mogu razgledati i slavna "Venera pred ogledalom" slavnog flamanskog baroknog slikara Petera Paula Rubensa, "Ruže" austrijskog bidermajerskog slikara Ferdinanda Georga Waldmuellera te "Smrt Kleopatre" Hansa Makarta, koji je bio jedan od najpopularnijih bečkih slikara  historicizma.

Povod izložbi je 300. jubilej postojanja kneževine Lihtenštajn, koja je dobila ime po dvorcu u Donjoj Austriji, gdje su bili posjedi obitelji. Njemačko-rimski car Karlo VI. proglasio je 1719. godine područje oko Vaduza kneževinom i tada je Lihtenštajn postao članica Svetog rimskog carstva.

Danas se umjetničke zbirke kneževine Lihtenštajn uz zbirke britanske kraljevske obitelji ubrajaju u najznačajnije privatne umjetničke zbirke u svijetu.

Izložba ostaje otvorena do 10. lipnja.


Sveobuhvatna izložba radova međunarodnih umjetnica Art Bruta u bečkom Kunstforumu

BEČ - Sveobuhvatna izložba "Flying High - umjetnice Art Bruta", kojom se s 316 radova predstavljaju 93 međunarodne umjetnice umjetničkog pravca  Art Bruta (sirova umjetnost) od 19. stoljeća do danas, može se razgledati u Umjetničkom forumu Banke Austrija  (Kunstforum Bank Austria) u  Beču.

"Ova  jedinstvena izložba ima povijesnu, međunarodnu i dimenziju različitosti, prva i najsveobuhvatnija je prezentacija  umjetničkog stvaralaštva i pozicija umjetnica Art Bruta u svijetu", rekla je na konferenciji za novinare uoči otvorenja u četvrtak direktorica Kunstforuma Ingried Brugger.

Dodala je da izložba prikazuje  sveukupni povijesni spektar radova ženskog stvaralaštva Art Bruta od 19. stoljeća do danas.

"Izuzetna djela u različitim tehnikama visoke su kvalitete, a  povezana su sa sudbinama umjetnica i izraz su njihovih unutarnjih previranja, maštovitosti i posebnog umjetničkog izričaja" naglasila je Brugger.

Art Brut je umjetnički pravac koji je francuski slikar Jean Dubuffet utemeljio 1945. pod nazivom koji bi se mogao prevesti "sirova umjetnost".

"Protagonistice Art Bruta bave se nadrealističkim temama, spontanošću i unutrašnjim ritmom posve dokidajući postulate akademske umjetnosti", rekla je Brugger.

"Posebnost izložbe, koja kroz 316 eksponata: ulja na platnu, akvarela, crteža, tuša na papiru, skulptura, minijaturnih keramika, odjeće, kolaža 93 umjetnice iz 21 države, prva je takve vrste u svijetu, a sadržajno i estetski daje uvid u različitost likovnog stvaralaštva umjetnica tog pravca", kazala je kolekcionarka i  kustosica izložbe Hannah Rieger, koja posjeduje zbirku od oko 500 radova Art Bruta.

Na izložbi se uz ostala mogu razgledati djela Amerikanke Judith Scott te četrnaest metara dugačak rad na papiru "Čar ljubavi" švicarske umjetnice Aloise Corbaz. Scott i Corbaz ubrajaju se u najznačajnije predstavnice Art Bruta.

Art Brut, sirova umjetnost - pravac u suvremenoj umjetnosti u Europi nakon 1945. okupio je umjetnike koji preuzimaju sredstva likovnog izražavanja djece, osoba s mentalnim poteškoćama i primitivnih kultura.

Djela sirove umjetnosti obilježavaju izvornost, maštovitost, akademska nesputanost, spontanost i izvornost te arhetipski izraz, koji proizlazi iz kolektivne podsvijesti što dolazi do izražaja u  mnogobrojnim radovima umjetnica na izložbi.

Glavni predstavnici Art Bruta su u Francuskoj Jean Dubuffet, a u Hrvatskoj Slavko Kopač.

Eksponati za izložbu posuđeni su iz 31 međunarodne i austrijske zbirke i ateljea poput zbirke psihijatrije-muzeja u Bernu ili Sveučilišne klinike u Heidelbergu te zbirke Jeana Dubuffeta (Collection de L' Art Brut u Lausanne). Taj francuski umjetnik svoju zbirku  od 76 radova umjetnika Art Bruta poklonio je Lausanni. Tridesetak djela iz te zbirke čini i posebnu cjelinu na izložbi.

Izložba ostaje otvorena do 23.lipnja.

 

← Povratak

Komentari

comments powered by Disqus