05:02, 22. Travanj 2019

kultura...

Kultura 10. veljače 2019.

Objavljeno: 10.02.2019 u 05:27
Pregledano 107 puta

Autor: Icom, Hina
  Kultura 10. veljače 2019.

ZAGREB, 10. veljače 2019. (Icom, Hina) - Pregled vijesti iz kulture:


"Legenda o svetom Muhli" Mate Matišića, dašak Boccaccia na pozornici Komedije

ZAGREB - "Legenda o svetom Muhli", komična farsa koju je po tekstu Mate Matišića u zagrebačkom Gradskom kazalištu Komediji premijerno u subotu postavio Zoran Mužić, anamneza je ljudskih slabosti sintetiziranih u šaroliku fresku likova autorove zavičajne Imotske krajine..

Pomaknuta Mužićeva predstava na pozornicu teatra na Kaptolu donijela je dašak prštave boccacciovske estetike prepune izvanrednih jezičnih poigravanja.

Tekst koji je danas jedan od najistaknutijih suvremenih hrvatskih dramskih autora napisao davne 1988., kad je imao samo 23 godine, "Legenda o svetom Muhli" kao središnji motiv uzima temu druge novele četvrtoga dana Boccacciova "Dekamerona", u kojoj lukavi licemjerni fratar obmane priglupu gospu uvjerivši je kako mu se ukazao anđeo Gabrijel koji želi posuditi njegovo tijelo da bi mogao imati ljubavni odnos s njom.

Radnja Komedijine nove predstave smještena je u srednjevjekovno selo dalmatinske Zagore, kamo su gledatelji transponirani iz današnje Hrvatske, u kojoj seoce po imenu Sveti Muhlo pati od zapuštenosti i manjka financiranja. Dovitljivi seljani odluče kolektivno promijeniti vjeroispovijed kako bi si priskrbili dotacije iz državnih izdvajanja za manjine i tako ispunili rupu u proračunu, ali ne prije nego ih priča odvede u davnu prošlost stoljećima ranije, u vrijeme kada je Muhlo, po kojemu je selo dobilo ime, prvi puta kročio nogom u njega, i zauvijek promijenio i svoju i sudbinu mnogih svojih suseljana.

Matišićev Muhlo, u glumačkoj interpretaciji Filipa Juričića, snalažljivi je fratar koji nizom intervencija u situacije i odnose uspijeva sebi priskrbiti čitav niz povlastica, pri čemu ne preže ni od zabranjenih tjelesnih užitaka s udanim ženama, iskorištavajući naivnost i praznovjernost drugih. Puna provokativnog duha karakterističnoga za toga autora, predstava parodira sve čega se dotakne – Matišić se poigrava žanrovima spajajući fantastiku, folklor, religiju i grotesku, obilato se oslanjajući na nasljeđe pučke komediografije kako bi ismijao ljudsko licemjerje, lakovjernost, praznovjerje i glupost.

Granice između realnog i fantastičnog su izbrisane, vjera i praznovjerje čvrsto su isprepleteni, ozbiljno i komično zadovoljno koegzistiraju u simpatičnoj galeriji likova koje tumači odlično odabrana podjela glumaca: Davor Svedružić, Vinko Kraljević, Ivica Zadro, Ana Magud, Igor Mešin, Goran Malus, Damir Lončar, Jasna Palić Picukarić, Vanda Winter, Ivan Magud, Dubravka Ostojić i Saša Buneta.

Dok lukavi varalica Muhlo smišlja nove spletke u cilju lascivnog zadovoljenja i novih erotskih igrica, paralelno se raspliću sudbine ostalih likova: odbjegli križarski ratnik Bogoslav prerušen u časnu sestru teško odolijeva iskazima ljubavi svojih i muških i ženskih suseljana; njegovu ženu Amaliju ostavljenu zaključanu u pojas nevinosti braća u međuvremenu odluče udati za drugoga; kćer mu Evica pati jer se pljačkaš grobova Tvrtko zaljubio u njezina prerušena oca; a šaroliku paletu fratara, gvardijana, crkvenjaka i seljana, ne zaobilazeći časnu majku, zaokružuje živi mrtvac Ferdinand Krvopija koji, umrijevši pri porodu, uviđa da je smrt učiteljica života.

Čistilište u podrumu, lažne smrti i lažne oporuke, sposobnost premještanja nerođenog djeteta iz jednog u drugo tijelo, trudnoća 'po duhu svetome', čarobni napitci i navodne poruke Svetog Trojstva samo su neke od izmišljotina lažnoga sveca Muhle koji, čak i kada bude uhvaćen in flagranti u kostimu anđela Gabrijela, uspijeva izvesti konačnu obmanu i svoju spletku nad spletkama zaokružiti fingiranom smrću koja mu priskrbljuje beatifikaciju i vječni život u nazivu sela.

Gradeći na temeljima nabožnoga žanra srednjovjekovne legende kojemu daje okvir aktualnih prilika, Matišić u komad ugrađuje brojne aluzije na suvremenu zbilju, no ta se višeznačnost u Mužićevoj adaptaciji povlači pred snagom komičnoga: satirični likovi, živopisne situacije i duhovite jezične zavrzlame novu Komedijinu predstavu čine punokrvnom komedijom zabune uobličenu u rasnu pučku zabavu koja se zasigurno smješta u vrhunce domaće komediografske literature.

Izazivajući kaos Muhlo zapravo uvodi red, pa tako i Matišić u činu krajnje ironije izokreće sve vrijednosti do točke u kojoj nemoguće postaje moguće: svi su obmanuti akteri njegova komada na kraju sretni – dok tek onaj jedan jedini, kojemu je uskraćena blažena sposobnost samoobmane, ostaje s gorkim okusom u ustima.

Njihovi potomci a naši suvremenici iz toga izvlače praktičan zaključak o prirodi vjere, zamjenjujući bogobojaznost pragmatizmom, u svijetu u kojemu baš sve podliježe nekakvoj financijskoj logici. Isusu ostaje samo da se na kraju s čuđenjem pita – 'Zbog koga sam ja to umro?', dok u činu konačne autorske (auto)ironije tužnim pogledom ispraća veselu družinu novih 'katolika ateista'.


Splitsko i riječko kazalište premijerno izvelo "Normu"

SPLIT - Na velikoj sceni HNK Split u produkciji Opere splitskog nacionalnog kazališta i u suradnji s HNK Ivana pl. Zajca iz Rijeke u subotu navečer premijerno je izvedena tragična opera u dva čina "Norma", Vicenza Bellinija.

Premijerom, koju je režirao Christian Romanowski, ravnao je maestro Antonio Pirolli, dok je u zahtjevnoj naslovnoj ulozi druidske svećenice Norme nastupila splitskoj publici dobro poznata talijanska sopranistica Daniela Schillaci. Uz soliste, Zbor i Orkestar HNK u ulozi Pollionea bio je Bože Jurić Pešić, Adalgisa je bila sopranistica Antonija Teskera, dok je Ivica Čikeš bio Oroveso.

Za kostime su se pobrinule Dženiza Pecotić i Sanja Jureško, zborovođa i asistent dirigenta je bio Frane Kuss, a oblikovatelj svjetla Srđan Barbarić.

Nakon premijere čitav tim uključujući i izvođače bio je zadovoljan izvedenim, a dirigent Pirolli je zaključio kako je likove Norme odlikovala iznimna psihološka slojevitost koja nije viđena u dosadašnjim opernim djelima, pa se stoga može reći kako je Bellini na taj način otvorio vrata opernog romantizma.

U kazalištu su najavili da će osim navedenih protagonista u nekim od predstojećih repriznih izvedbi ulogu Orovesea tumačiti bas Mate Akrap, u ulozi Clotilde će se izmjenjivati Marija Buzdovačić Peručić i Ivona Bosančić Lasić, a ulogu Flavija će tumačiti Vinko Maroević i Špiro Boban.

Norma je prvi put izvedena daleke 1831. godine, događa se na početku rimske vlasti u Galiji. Bellini je naslovnu ulogu napisao za jednu od najpoznatijih opernih pjevačiva svog vremena, Giudittu Pastu. U Splitu je postavljana krajem pedesetih i sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća, jednom izvedena na Splitskom ljetu davne 1972. godine, te posljednji put također na Peristilu 2004. godine.

Nakon večerašnje premijere prve reprizne izvedbe su na programu 11., 14., 16., te 26. i 28. veljače.


Kroz program Učionice, pretprograma EPK 2020, prošlo više od 700 građana

RIJEKA - Kroz 50-tak aktivnosti iz programa Učionica, koji je dio projekta Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture, prošlo je do sada više od 700 građana, koji su stekli znanja i vještine iz tema vezanih uz kulturu i kulturnu politiku, izvijestili su u subotu iz Rijeka 2020.

 Polaznicima su u ovom pretprogramu EPK 2020 putem seminara, radionica, treninga te edukacijskih programa domaći i inozemni stručnjaci prenosili svoja znanja i  iskustva.

 Voditelji programa Učionice, Tanja Kalčić i Nenad Antolović, pri podjeli diploma polaznicima programa u petak, najavili su da se edukacija nastavlja i u ovoj godini, izdvojivši trodnevnu konferenciju „Brendiranje u kulturi“, krajem veljače u Rijeci, ljetni seminar „Trendovi u stvaranju dječjih programa“ i edukativni program koji će prethoditi konferenciji „Kulturna diplomacija“.

U 2019. godini pokrenut će se i novi edukativni programi, među kojima i onaj o važnosti 'društveno odgovorne kulture i umjetnosti' te drugi o menadžmentu volontera.

 U sklopu Učionice do sad je objavljeno šest edukativnih skripti s održanih seminara, koje će biti dio virtualne biblioteke u izradi, kao nasljeđe projekta EPK.

 U dosadašnjem radu Učionice ističu se stalni edukativni programi, „Aplause please“, namijenjen djelatnicima u kulturi, kako bi bolje razumjeli publiku i poboljšali  suradnju raznih kulturnih organizacija, te „Razvoj organizacija“ proveden u suradnji s udrugom SMART, a tiče se stjecanja znanja pisanja projekata za prijave na EU fondove, prikupljanja financijskih sredstava za realizaciju i vođenje projekata.

 Nadalje, to je program “Produkcija u kulturi”, koji je omogućio i nezaposlenim osobama stjecanje vještina i kompetencija za bolje pozicioniranje na tržištu rada i ulazak u svijet poduzetništva.

Program je dodatno financiran iz Europskog socijalnog fonda, a obuhvaća praktična učenja iz područja organizacije kulturnih događanja.

 U edukativnom programu Rijeka 2020 je i “Tehnička produkcija kulturnih i umjetničkih događanja”, za stjecanje znanja u području tehničke produkcije događaja, poput postavljanja izložbi i scenografije, scenske rasvjete, spajanja sustava ozvučenja i iz osnova video sustava.

 Namjera programa Učionice je da se u Rijeci po njihovu završetku poveća broj i kvaliteta stručnjaka u kulturnoj produkciji i organizaciji događaja, što je važno i za razdoblje nakon 2020. godine.

 Među manjim seminarima Učionice u 2018. bili su trodnevni seminar „Angažirane umjetničke prakse/Uključivanje zajednice”, seminar „Business2Culture“ gdje su polaznici učili stvarati partnerske odnose s poslovnim sektorom i umijeće javnog nastupa i pregovaranja, te seminar „Organizacija kulturnih događanja” na kojem su se upoznavali s područjem managementa u kulturi.

← Povratak

Komentari

comments powered by Disqus