03:54, 24. Lipanj 2018

aktualni komentar...

Libija: Za par godina od najbogatije zemlje u Africi, do potpunog siromaštva!

Objavljeno: 11.02.2018 u 05:48
Pregledano 162 puta

Autor: Icom, internet
 Libija: Za par godina od najbogatije zemlje u Africi, do potpunog siromaštva!

Zagreb, 11. veljače 2018. (Icom) - Iako prikazivan kao beskrupulozan diktator Muammar Abu Meniar el-Gaddafi je od Libije, koja je bila jedna od najsiromašnijih zemalja, stvorio državu s najvišim standardom u Africi.

Otkako je počela libijska revolucija, većina medija Moamera el Gadafija predstavljala je kao zločinca i diktatora koji ugnjetava vlastiti narod.

Danas se zna da nije bilo onako kako je to prikazivala zapadna medijska mašinerija, te da su svo vrijeme prešućivana postignuća Gadafijeve vladavine. Prema sustavu koji je Gadafi razvio dolaskom na vlast, u Libiji su obrazovanje i zdravstvena zaštita bili besplatni. Prije dolaska Gadafija na vlast, samo 25 posto stanovništva bilo je pismeno. Danas 83 posto Libijaca čita i piše, a 25 posto ima sveučilišnu diplomu.

Ukoliko bi se neki građanin želio baviti zemljoradnjom, od države bi dobio kuću sa zemljom, poljoprivrednu opremu, sjeme i goveda, kako bi počeo posao i sve to nepovratno. Malo je poznato da u Libiji nisu postojali računi za struju, a nisu postojale ni kamate na zajmove u bankama koje su sve bile državne. Gadafiju je najviše zamjerano da krši ljudska prava u Libiji, a malo je poznato da je naredio da, dok god svaki Libijac ne dobije kuću, ne će ni njegova obitelj. Tako je Gadafijev otac preminuo, a da je još uvijek živio u šatoru.

Gadafi je izlazio u susret mladencima. Svaki mladi bračni par dobivao je države po 50.000 američkih dolara za kupnju stana i zasnivanje obitelji.Ukoliko bi se Libijac poželo školovati u inozemstvu ili bi mu bilo neophodno liječenje izvan granica zemlje, imao bi novčanu pomoć države koja bi plaćala sve troškove i još bi davala po 2.300 američkih dolara za smještaj i prijevoz.

Država je čak pomagala i u kupnji automobila, inače jeftinijih nego u Europi, pa je pripomagala kupnju s 50 posto učešća. A kad se već kupi automobil, s benzinom nema teškoća jer je gorivo u Libiji stajalo 0,14 dolara za litru, što je bilo jeftinije od vode. I kruh je bio praktično besplatan s cijenom od 0,15 dolara za štrucu.

Gadafi je znao da je za pustinjsku zemlju voda najbitnija pa je napravio veliki vodovod kroz Saharu koji je spojio Tripoli, Bengazi i Sirt i tako omogućio nesmetano opskrbu, ali i porast gradskog stanovništva. Na žalost, tijekom bombardiranja NATO je dobrim dijelom uništio vodovod.

Libiju je Gaddafi ostavio bez vanjskog duga s deviznim rezervama od 150 milijardi dolara, koje su, istina, s početkom revolucije zamrznute diljem svijeta.

Svaki Libijac koji nije mogao naći zaposlenje po završetku školovanja dobivao je novčanu pomoć u visini plaće predviđene za tu vrstu zanimanja. Dok su za svako rođeno dijete žene dobivale po 5.000 američkih dolara.

Dio novca zarađen prodajom nafte, glavnog izvoznog artikla zemlje, slivao se na račune svih građana Libije.

Kada je Gadafi došao na vlast, istina prevratom, g. 1969., Libija je bila jedna od najsiromašnijih zemalja na svijetu. Prije posljednjih ratnih događanja, Libijci su spadali u narode s najvišim standardom u Africi.

Libijac koji živi na Balkanu, Mohamed Alsakit Abdulgasem, smatra da je skoro sve što se u medijima govorilo o Gaddafiju neistina i da stvari stoje potpuno suprotno.
“Libijci su pod Gaddafijem živjeli normalno i slobodno kao što se živi ovdje u Europi. Kažu da je Gadafi za 42 godine vlasti ubio dvije do tri tisuće ljudi. U proteklih godinu dana u Libiji je stradalo preko 60.000 ljudi. Riječ je o samo jednoj godini!

Kažu da je Gadafi ukrao naš novac. On je živio u šatoru, a njegovi rođaci su živjeli kao i svi drugi. Čak i da je ukrao milijune, znate li koliko smo milijardi izgubili zbog rata koji nas je zadesio i koliko sada gubimo ?! Svi se sada prave da ne znaju i nitko ne spominje našu naftu. Govorili su da je Gaddafi diktator.

U njegovo vrijeme 17.000 ljudi je ležalo u zatvoru. I to su sve bili osuđeni kriminalci. Sada u zatvorima leži najmanje 27.000 ljudi. Pritom, kriminalci su pušteni, a u zatvore su strpani oni čiji je jedini grijeh što su podržali Gadafija. Problem nije bila diktatura Gadafija, već to što velike zemlje i velike tvrtke imaju ekonomske interese u Libiji.”

Mohamed priznaje da je i u vrijeme Gaddafija bilo pogješaka, ali kaže i da je bilo kritičara koji su tražili da se stvari poprave.

“U Libiji nije bilo sve idealno i postojale su kritike. I sam sam pisao mnogo članaka za libijske novine o tome. Dakle, postojala je sloboda govora. One koji su bili protiv Gaddafija podijelio bih u tri skupine. Prvu čine oni koji su željeli da se u Libiji živi još bolje i da imamo još bolje uvjete obrazovanja, rada i življenja. Sebe svrstavam u tu skupinu. Drugu čine oni koji su došli izvana, s NATO-om. Treću skupinu čine islamisti. Oni su najjači jer imaju veliki utjecaj na mjesno stanovništvo. Veoma se plašim radikalnih islamista i mogućnosti da Libija postane novi Irak – da svaki dan budu bombaški napadi i ubojstva.”

Iako nije posjetio zemlju još prije rata, Mohamed kaže da se čuje s rođacima i prati što se tamo događa.

O tome kako je u Libiji danas, kaže:

“Sve je u kaosu. Jedan dan ima struje, pa deset nema. Interneta nema, a telefoni rade povremeno. Sve komunalne usluge su stale i sve je u kaosu. U vrijeme Gaddafija mogli ste napuniti spremnik goriva za tri eura, a sada je nekoliko mjeseci bila nestašica ?! Teškoća u Libiji je u tome što nitko ne može nadzirati plemena. Sada imate milijun Gadafija u Libiji koji misle da im sve pripada i sve žele prisvojiti za sebe! Volim Gaddafija jer su u njegovo vrijeme svi imali sve! Gaddafi je dao nadu Africi. Želio je uspostaviti jednu banku za cijelu Afriku. E, tu je pogodio Zapad i njihove interese.”

Hrvatska i BiH su uvijek predstavljane kao prijatelj Libije i tako smo učili u školi. Građani Hrvatske su 50 godina išli raditi kao inženjeri i radnici u Libiju i ona im je osiguravala egzistenciju.


 

← Povratak

Komentari

comments powered by Disqus