18:09, 19. Ožujak 2019

aktualni komentar...

Stanje u današnjoj Srbiji

Objavljeno: 25.11.2018 u 09:02
Pregledano 403 puta

Autor: Icom, redakcija

                                          Novinarska patka

 

Stanje u današnjoj Srbiji

Zagreb, 24. rujna 2018. (Icom) - Radio postaja Slobodna Europa iznosi mišljenje da se danas na razne načine ponovo oživljava zamisao o Velikoj Srbiji, pa stoga pod naslovom " Može li se Velika Srbija stvoriti mirnim putem" objavljuje razgovor s uglednim srpskim povjesničarkama Latinkom Perović i Dubravkom Stojanović, u kojem one, između ostalog, kažu:

Latinka Perović - Vaš dojam o tome da je živa ideja Velike Srbije je točan. Od nastanka neovisne srpske države godine 1878. stvaranje velike države bio je uvijek prioritet srpskog društva. Zbog te ideologije vođeni su silni ratovi krajem 19. i početkom 20. stoljeća i potrošeni ključni ljudski resursi. U ratovima 90-ih godina prošlog stoljeća ponovo se s tim srećemo.

Dubravka Stojanović - Ni g. 2000., nakon pada Miloševića, nije došlo do prekida s tim programom i program velike Srbije je nastavljen. Ja ne bih rekla da se radi o Velikoj Srbiji, jer ona sigurno danas nije moguća, ja bih to nazvala programom veće Srbije. Sada je to, da tako kažem, skraćena varijanta - proširiti se na sjever Kosova i pripojiti Republiku Srpsku - ali suština je ostala ista: teritoriji su važniji od svega drugog..

Latinka Perović - To je ta politika kontinuiteta. Rat u Jugoslaviji devedesetih godina koji je doveo do njenog raspada, vođen je na paradigmi da su Srbi bili dobitnici u ratu, a gubitnici u miru, da oni nisu imali hegemonistički položaj u Jugoslaviji i da se to treba promijeniti. Do promjene te paradigme, ali samo prividno, došlo je godine 1993. na Skupštini Republike Srpske kada je trebalo prihvatiti Vance-Owenov plan. Taj plan je odbijen, a Dobrica Ćosić, koji je nazočio skupštini, tada je rekao: “Slušajte, ja sam tvorac paradigme o Srbima kao dobitnicima u ratu, a gubitnicima u miru. Ali sada vas molim da tu paradigmu promjenimo i da shvatimo da danas trebamo u miru dobiti ono što nam nije pošlo za rukom u ratu”. Mislim da je ta politika danas na djelu.

Dubravka Stojanović -  Dodik govori o ujedinjenju Srbije, Republike Srpske i sjevera Kosova i to pred Vučićem , a on se nikada od njega nije ogradio. Dodik je to radio i prethodno, u vrijeme Borisa Tadića, pa se ni on nije od toga ogradio. Dodik služi kao neka vrsta električnog zeca koji trči brže od drugih i koji služi da povuče ostale trkače.

Latinka Perović -  Nedavno, na mitingu u Kosovskoj Mitrovici, Vučić je rekao da je Milošević bio veliki srpski lider, da su mu namjere bile najbolje, ali nerealne. I onda je dodao: “I to ne zato što su Hrvati, Muslimani i Albanci bili jači i hrabriji od nas, nego što nismo razumjeli poziciju Srbije i svijeta”. Znači, Vućić zapravo kaže da bi u drugim okolnostima Miloševićevi planovi mogli biti realni i ostvareni.

Dubravka Stojanović -  To da, u tom trenutku, Srbija nije razumjela svo su vrijeme govorili i srpski oporbenjaci tijkom devedesetih. Govorilo se da je problem u tome što Milošević nije dobro vodio rat. Ni u ovoj Vučićevoj izjavi, kao ni u većini izjava srpskih oporbenih stranaka nije doveden u pitanje sam program velike Srbije, pa u krajnjoj liniji ni sam rat. Samo je dovedeno u pitanje je li taj rat bio uspješno vođen.

Latinka Perović -  Mi nikada nismo napravili bilancu tih ratova o kojima je postojao apsolutni konsenzus u srpskom nacionalnom korpusu. Sjetimo se Memoranduma SANU, Osme sednice, prodora Miloševića na političku scenu Srbije, antibirokratske revolucije i njenog izvoza. To je bio program stvaranja velike srpske države, države u kojoj bi bili svi Srbi, bez obzira na druge. Taj projekt nikad nije izveden na čistac, bar ne teorijski i historijski. Umejsto toga imamo stalno jadikovanje da je Srbija propustila priliku da nakon Prvog svjetskog rata uspostavi Veliku Srbiju i priču o neravnopravnom položaju Srba u Drugoj Jugoslaviji, iako su Srbi bili suvereni i u Hrvatskoj, i u Bosni i Hercegovini.

Mislim da je reč o ideološkoj i religijskoj dogmi, koja okiva srpsko društvo insistirajući na njegovom totalnom jedinstvu. Kako, uostalom, možete drukčije objasniti da je nakon sloma komunističkog sustava srpsko društvo ponovo završilo u autokraciji, nego činjenicom da je cijelo to vrijeme bila vladajuća ideja o ujedinjenju srpskog naroda u okviru jedne države.


Opaske

Iz ovih navoda uglednih srpskih povjesničarka posve je jasno da u Srbiji i danas vlada velikosrpsko ozračje. Tako se u Užicama ovih dana podiže novi spomenik, skulptura "Velika Srbija", a srpski predsjednik Vučić uspoređuje današnju  Hrvatsku s Hitlerovom Njemačkom.

Istodobno, hrvatski političari "ulažu svoj politički kapital u poboljšanje odnosa Hrvatske i Srbije" a u svom sljepilu tvrde da su susreli "europskog Vučića".

Od takve njihove proeuropske politike, koja za posljedicu ima da se srpski ratni zločinci i silovatelji nekažnjeno šeću po Hrvatskoj, cijela je zemlja frustrirana, pa se održavaju prosvjedni skupovi u Vukovaru, a ljudi govore da bitka za Vukovar još uvijek traje.







← Povratak

Komentari

comments powered by Disqus