08:14, 14. Kolovoz 2018

aktualni komentar...

Sramota svih vlasti u Hrvatskoj od godine 2010. do danas

Objavljeno: 04.08.2018 u 02:12
Pregledano 1493 puta

Autor: Icom, redakcija

                                           Novinarska patka

 

Zagreb, 4. kolovoza 2018. (Icom) - Ovih dana mediji su javili iz Ukrajine:

"Ukrajinski predsjednik Petro Porošenko izjavio je da utjecaj Pravoslavne crkve Moskovske patrijaršije, koja u Ukrajini ima nekoliko milijuna vjernika, "izravno prijeti nacionalnoj sigurnosti" njegove zemlje. "Mislim da svakako moramo odsjeći sve pipke kojima agresorska zemlja djeluje u tijelu naše države", rekao je Porošenko, smjerajući na Rusiju. Po Porošenkovim riječima, Pravoslavna crkva koja pripada Moskovskoj patrijaršiji, "odvojena je od (ruske) države samo na papiru" i "svesrdno i bezuvjetno podupire revanšističku i imperijalističku politiku Kremlja".


Opaske

Kada bi Hrvatska imala nekoga poput Porošenka, što bi taj sve mogao ispričati o Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Hrvatskoj. Budući da takvog političara u Hrvatskoj nema ovdje valja reći:

Srpska pravoslavna crkva tijekom velikosrpske agresije izdaje niz priopćenja kojima ohrabruje da se rat nastavi, a da se ono što je u ratu osvojeno održi.
 
Tijekom velikosrpske agresije brojni predstavnici SPC su javno podržavali srpske vojne i paravojne postrojbe. Čak je i patrijarh Pavle blagoslivljao Radovana Karadžića, Ratka Mladića i Željka Ražnatovića Arkana.

Poseban utjecaj SPC imala je na vođe kninske pobune. Vladika dalmatinski Nikolaj Mrđa bio je jedan od ideologa „balvan revolucije”. Milan Babić, vođa krajiških Srba često se pozivao na riječi patrijarha Pavla govoreći krajišnicima da mu „njegova svetost“ ulijeva snagu da izdrži u borbi za Veliku Srbiju. Stoga ne čudi zajednička slika crkvenih veledostojnika SPC-a sa Milanom Babićem i Milanom Martićem u domu JNA u Kninu. Radi se o proslavi referenduma nakon kojeg su krajišnici proglasili „autonomiju" srpskog naroda.

Dok su srpske vojskovođe granatiranjem i bombardiranjem radile na potpunome uništenju Vukovara, rušeći bolnice, vrtiće, crkve i stambene objekte Patrijarh Pavle nije im zamjerio na ovakvoj „hrišćanskoj“ temeljitosti, nego ih je poticao.

Njegova svetost dat će isplaniranoj akciji oko Vukovara poseban duhovni pečat. On će uputiti otvoreno pismo lordu Carringtonu, predsjedniku Međunarodne mirovne konferencije o Jugoslaviji, koje će “Pravoslavlje” objaviti 1. studenoga 1991. To pismo „njegove svetosti“ jedan je od najznačajnijih dokumenata o tome vremenu, kojim se oslikava kakva je Srpska pravoslavna crkva. U njemu patrijarh objašnjava lordu Carringtonu da “delovi Hrvatske moraju biti pripojeni matici srpskog naroda, Republici Srbiji”.

Nakon što je Erdut okupirala JNA i Srpska dobrovoljačka garda pod zapovjedništvom Željka Ražnjatovića–Arkana, a Hrvati bili protjerani ili ubijeni, velikodostojnici Srpske pravoslavne crkve mitropolit zagrebačko-ljubljanski Jovan, vladika sremski Vasilije, vladika užički Stefan i vladika osječko-daljski i baranjski Lukijan posjetili su Centar za obuku srpskih dobrovoljaca u Erdutu 10. prosinca 1991. U svome obraćanju preko beogradske televizije s posebnim su zadovoljstvom istakli da se ovdje nastavlja tradicija srpskoga naroda.

Kakvu je ulogu u ratu u Hrvatskoj imala i kakvim se je sve metodama promidžbe služila Srpska pravoslavna crkva, možemo vidjeti na primjeru srpskog pravoslavnog redovnika, protosinđela Filareta. Taj redovnik SPC slikao se je sa strojopuškom Zastava M-53 u rukama, ispred četničkoga oklopnog transportera, u rujnu 1991. u Komogovini, malome selu između Kostajnice i Gline na Banovini. Na istoj slici s redovnikom na transporteru, u pozadini, nalazi se srpski akademik Rastislav Petrović, poznat kao neumorni nacionalistički agitator i autor knjige „Genocid s blagoslovom Vatikana“. Ta slika sama potvrđuje nedvojbenu suradnju SANU i SPC na projektu „Velike Srbije“.

No tu nije završila promidžbena djelatnost redovnika Filareta. Nekoliko godina kasnije, točnije 1993. Filaret je na dnevniku Radio-televizije Srbije gledateljima pokazivao dječju lubanju i sjekiru, rekavši kako je to dokaz da su Srbi u BiH žrtve genocida. Nakon što su drugi novinari za tu priču pokazali interes, otac Filaret nikada nije pružio niti jedan dokaz kojim bi potkrijepio svoju tvrdnju, a spomenutu lubanju je navodno negdje izgubio. To je jedan od najsramotnijih primjera ratne promidžbe iz vremena vladavine Slobodana Miloševića u kojem je sudjelovala Srpska pravoslavna crkva. O kakvoj se crkvi radi, dovoljno govori činjenica da je 1999. na Svetome arhijerejskom saboru SPC upravo taj mitraljezac, Filaret zvan Lubanjica, zaređen za episkopa mileševskog.

To je samo nekoliko šturih sličica o srpskoj pravoslavnoj crkvi u Hrvatskoj.

No, unatoč tome i unatoč sedamnaestak tisuća hrvatskih pravoslavaca, koji žele svoju a ne Srpsku pravoslavnu crkvu, vlasti u Hrvatskoj ne dopuštaju registraciju Hrvatske pravoslavne crkve, osnovane g. 2010.u Zadru, nego žele da nad pravoslavcima u Hrvatskoj i dalje bude nadležna neka druga država, tj. Srbija, jer je Srpska pravoslavna crkva oruđe u rukama srpske države.

Tako smo svjedoci apsurda da Hrvati, kao većinski narod, nemaju svoju Hrvatsku pravoslavnu crkvu (HPC), a manjine u Hrvatskoj poput Srba, Makedonaca, Crnogoraca imaju svoje pravoslavne crkve, a da apsurd bude veći srpski svečenici (Fotije), nakon navedenih ratnih aktivnosti protiv Hrvatske , imaju obraza tražiti od "hrvatskih" vlasti (Bauk, Josipović) zabranu registriranja Hrvatske pravoslavne crkve, "jer bi ona mogla biti militantna".

 








← Povratak

Komentari

comments powered by Disqus