05:54, 19. Prosinac 2018

aktualni komentar...

Željko Krčadinac – Pogledi s mog prozora

Objavljeno: 10.10.2018 u 09:03
Pregledano 100 puta

Autor: Icom, Hina

Zagreb, 10. listopada 2018. (Icom) - U Fotoklubu Zagreb promovirana je fotomonografija Željka Krčadinca – Pogledi s mog prozora u nakladi Hrvatske kuće dizajna uz potporu Grada Zagreba. Već je ranije autor (Zagreb, 1935.) privukao pozornost medija istoimenom izložbom. Ali sada se na jednom mjestu, između korica, našla neobična kronologija života najduže i najpopularnije zagrebačke ulice Ilice. Naime, Željko Krčadinac je kroz šezdeset i više godina uporno s istog mjesta bilježio niz događanja koji su se odvijali pod njegovim prozorom u Bosanskoj ulici 1. Ova konceptualna opsesija autora nije jedino što je fotografirao. Njegova bogata fotoarhiva broji oko 30.000 kolordijapozitiva imnogo digitalnih snimki. U njoj se nalaze fotografije planinara, istraživača, reportažnog profesionalca, lovca na zanimljive motive i trajnog zaljubljenika u fotografiju, te kroničara grada Zagreba.
 
Valja se prisjetiti ranih pedesetih godina prošlog stoljeća, kada se Željko Krčadinac počeo baviti fotografijom kao srednjoškolac, potom student geografije, kada su svi Zagrepčani imali običaj gledati kroz prozor. Televizor je bio još iznimka. Imao ga je samo pokoji stanar, pa se često znalo odlaziti susjedu na određene emisije (zabavne ili Dnevnik, prijenose festivala u San Remu ili slično). Gledati kroz prozor značilo je pratiti život grada, vidjeti pokoju prometnu nesreću, jureće vatrogasce, prvomajske parade, praćenu kolonu Maršala Tita i strane političke goste koji bi se uz veliku pompu provozali gradom u otvorenim luksuznim automobilima. Gledati kroz prozor značilo je pozdraviti koju susjedu ili mahnuti svojima na odlasku.

Željko Krčadinac je, zbog specifičnog položaja zgrade u kojoj stanuje, s pogledom na  najzanimljiviju i najfrekventniju ulicu grada, ostao vjeran tom običaju. Ali ne zato što je virenje kroz prozor zadržao kao običaj, koji su dolaskom televizora u stanove Zagrepčani napustili, nego zato što je od početaka ono što bi vidio ujedno i fotografirao. Fotografirati s istog mjesta u određenim vremenskim razmacima znači gotovo kao snimati film. Slike koje se smjenjuju sadržajem, a zadržavaju isti „prozor“, uključuju dakle vrijeme kao faktor događaja. Niz takvih slika postaje neka vrsta stripa, zapravo filmsko događanje. Ono ne nastaje odmah, njega čini slijed promjena. Još uzbudljivije je kada se ta nizanka protegne na cijeli radni vijek, i više od toga: od 1955. do 2017. A koliko toga se promijenilo i sve to ostalo je zabilježeno na fotografijama Željka Krčadinca. Izbor je složen u malu monografiju Zagreba.



← Povratak

Komentari

comments powered by Disqus