20:09, 21. Listopad 2018

aktualni komentar...

Zaboravljeni most

Objavljeno: 27.09.2018 u 01:29
Pregledano 49 puta

Autor: Ljubomir Cota
 Zaboravljeni most

Zagreb, 27. rujna 2018. (Icom) - Kada je jedan naš čovjek; postoji priča, htio ostaviti utisak u nekom bečkom konditoraju, nagradio je konobara napojnicom koja se pamti. Zaista svake godine kada je taj naš mali čovjek pohodio sina, tada na studijima u Beču, isti konobar u istom konditoraju dočekivao ga je s dužnim poštovanjem.
Pustimo ovaj balkanski marketnški trik, bitno za ovu priču o mostu jest da je konditoraj uvijek bio isti, konobar uvijek isti, odnos uvijek isti, što nam kazuje na učestalost koja je primjerena nekom ustrojstvu sigurnosti, nepromijenjivosti i vječnosti. Austougarska monarhija, stamena, zaista je tako i djelovala. Političko uređenje, legislativa, vjerske tolerancije, neotuđivost vlasništva, planovi gospodarenja geografskim resursima prilagođeni koloritu etnosa bili su između ostalog konstituitivni elementi državnosti.

Krleža i Kraus su opisivali carevinu kao tamnicu naroda , koja gnjila iznutra samo čeka neku kataklizmu da bi se raspala. Dogodio se Prvi svjetski rat.
Teza o tamnici naroda kao antiteza vječnoj carevini se pokazala istinom!

Monarhija se raspala, rastočila se u mnoštvo država i saveza koje su svaka na svoj način našla mjesto pod evropskim suncem.

Ako izuzmemo spomenute nematerijalne vrijednosti kao što su sređeni agrar, katastar, gruntovnice, geodetske izmjere, poštovanje principa subordinacije, odnosa prema radu i vrednovanja istog. Svjetonazor koji je proizašao kao produkt te državne tvorevine, naslijedili smo i brojna materijalna dobra kao što su između ostalog melioracije poljoprivrednih dobara , prometnu povezanost, brojne luke i svetionike, željzničku mrežu, javne zgrade, restauracije spomeničke baštine uz nažalost priličan broj devastacija, regulacije vodenih tokova i svašta još što ispuštam, ali neće nagrditi smisao ovog napisa.

U današnje vrijeme su se dogodile neke nespretnosti koje se pokušavaju opravdati objektovnim okolnostima. Naime postoje neki mostovi do kojih ne vode pristupne ceste, činjenice koje će mi poslužiti kao uvod u priču o mostu Franje josipa. Ovo je priča o mostu koji je ostao bez ceste!
MOST U LOŽIŠĆIMA

Most je kako ja vidim kao arhitekt remekdjelo građevinske epohe XIX stoljeća, most koji svojom grandioznošću i ljepotom može stajati u svakoj prijestolnici mitleurope.
Ovaj most osim grandece, predstavlja arhitektonsko djelo vrijedno proučavanja, te kao takav bi treba naći mjesto u tehničkim enciklopedijam kao i u literaturi koja obrađuje lijepo u umjetnosti!

Sagrađen je kao lučna konstrukcija zidana klesanim kamenom. Lukovi su rizalitom naglašen i kako bi se čitala distinkcija nosivog od nošenog dijela. Osnovni luk počiva na plintama uronjenim u crvenu zemlju prirodnog usjeka i tamo neke temelje. Plinta je supstrukcija koja se prlja za vrijeme zimskog pluvijalnog režima.

Nošeni dio, a koji je i ujedno noseči dio hodnog postroja je zidan tesancima, međusobno jednakih kvadara, tako da tvori jedno smireno zidno platno, na čijem se licu koći amblem. Kolotrag je popločen kogulom fino flankiranim rigolima uz samu atiku. Atika je zapravo zapunjena balustrada koja je finim profiliranom karnišom odijeljena od opisanog platna. Na atici nalazimo kontinuiranu klupčicu s lagano istaknutom okapnicom.

Ovaj most premošćuje vododerinu na mjestu gdje se zimi zna izroditi riječica, a povezivao se cestom sa tada razvijenim pomorskim mjestom Milnom i glavnim upravnim mjeston na Braču, Supetrom.

Prometanje konjskom zaprekom je povijest, nove su mreže prometnica primjerene novom razvoju otoka i tako izmijenili sliku otočke mreže.

Tako smo dobili most koji je ostao bez ceste.

Brač kao turistička odrednica obiluje kulturnim spomenicima, tako, od Rimljana do danas ljudi su gradili i ostavljali tragove minulih civilizacija. Mnogi spomenici su nepravedno zaboravljeni, kao što je opisani most CK Franje Josipa u Ložišću.

U naplavini recentne arhitekture bez  graditelja i arhitekata, ovo zdanje jest primjerom profesionalne građevinske baštine gdje je vidljiv prosede poštovanja svih potrebnih instanci gradnje od ideje do tehničkog prijema građevine. Poruka samograditeljima!

Marketinški opterećeni,  pamte samo Krojeve skale njih deset, za razliku od vrhunskih inženjerijskih zahvata kao što je ovj most ili regulacija vodotokova u Bolu, kao i brojnih hidrozahvati i svetionici.

Most u Ložišćima zahtjeva, a ne samo zaslužuje našu pažnju, u najmanje istoj mjerikao i Rendićev kampanil!

Za razliku od opjevanih mostova Ive Andrića, ovaj most nije doživio dostojan tretman niti stručno a bome niti pričom u kojoj bi igrao glavnu ulogu!


← Povratak

Komentari

comments powered by Disqus