05:56, 15. Kolovoz 2018

aktualni komentar...

U sjećanje na Tomislava Premerla (Zagreb, 1939. – Zagreb, 2018.)

Objavljeno: 16.05.2018 u 13:38
Pregledano 95 puta

Autor: Branka hlevnjak

Zagreb, 16. svibnja 2016. (Icom) - Teško je ispraćati na vječni počinak bliske ljude, a osobito je zbunjujuće kad su ti ispraćaju odjednom učestali, nekako preblizu jedan drugom.

Tek smo ispratili Doroteju Jendrić, Davora Štambuka, karikaturistu, Pahernika, Trumbetaša, a da nisam stigla napisati riječ o Tomislavu Premerlu, Cici s kojim sam sjedila u umjetničkom savjetu Galerije Modulor, kome sam otvarala izložbe, razgovarala za novine, sjedila s njim na kavi i diskutirala o umjetničkim aktualnostima, pozorno slušala i upijala sva njegova znanja koja je zanosno pričao o projektiranju crkve i pastoralnog centra Sv. Benedikta u Mičevcu kraj Zagreba, o suvremenom promišljanju povijesnih crkvenih prostora, o rasvjeti, oltarima, obredu i drugim nužnim prostorijama toga zdanja. Njegova knjiga iz povijesti moderne arhitekture često mi je bila poput enciklopedije, i nije čudo da je doživjela nekoliko izdanja. Ali, meni se osobno najdublje usjeklo u sjećanje Premerlovo pričanje o studentskim danima na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, i o duhovitosti koje je on s ekipom kolega tada već razvio na sustavnu razinu humorističke doktrine, a svoj ležerni humor i blagu ironiju sačuvao je do kraja. O toj smo intelektualnoj igri radili i izložbu „Cistezije – mail-art 1960.-2010.“ izložbu koja je razotkrivala duh mladih intelektualaca stasalih šezdesetih godina dvadesetog stoljeća. Uz Tomislava Premerla grupu su činili Predrag Jirsak, Hrvoje Devide, Tom Kožarić, Mladen Kuzmanović, Nikica Petrak. Svaki je autor djelovao u sferi svog kasnije ostvarenog zanimanja kao pojedinac, zadržavajući neovisno od toga duh cestezije. Pojedinačno ih prepoznajemo po slikopisima, cijenimo po likovnim, medicinskim, teoretskim,društvenim ili drugim dosezima, a cisteziju primamo kao što je i nastala – kao alternativu, subkulturu i antidogmatizam, kao bojkot svakom stereotipnom obliku stvaralašva i ponašanja.

Tomislav Premerl bio je izvrstan crtač. Posvuda je crtao arhitekturu, ne samo za potrebe ilustriranja vlastitih tekstova već i za memoriranje forme. Hvatao je u brzim potezima povijesne strukture, faktografiju, uočavajući svaki puta nešto novo ili drugo čemu bi posvetio crtanu bilješku. Često su to izvrsni likovni krokiji, gdjekad male studije ili tek skice podređene odabranom konceptu, ovisno o mjestu gdje se našao.
Otišao je prebrzo, prenaglo, nismo stigli napraviti još neke planirane izložbe...nažalost.

 

← Povratak

Komentari

comments powered by Disqus