23:55, 20. Listopad 2018

aktualni komentar...

Nataša Cetinić, slikarica Mediterana

Objavljeno: 14.06.2018 u 00:30
Pregledano 306 puta

Autor: Branka Hlevnjak

Zagreb, 14. lipnja 2018. (Icom) - Monografija Nataša Cetinić – slikarica Mediterana, autorice Branke Hlevnjak, s predgovorom akademika Tonka Maroevića predstavljena je pred mnogobrojnom publikom u Mimari u Zagrebu 7. svibnja 2018. uoči rođendana ove velike hrvatske slikarice rođene u Blatu 9. svibnja 1940.

Slikarstvo Nataše Cetinić (Blato, 9. svibnja 1940.- Zagreb, 3. lipnja 2001.) oformilo se tijekom četrdeset godina umjetničkog stvaralaštva na praksama konstruktivne i apstrahirane slike, na informelu i konceptu. Sedamdesetih godina umjetnica se uključuje u svjetski avangardni postmoderni pokret. Konstruirajući i komponirajući slikarsku realnost, rušila je uvriježena pravila i stvorila vlastitu slikarsku sintaksu.

Poticaj za široke slikarske geste, moćnu i karakternu društvenu angažiranost za moralni humanizam, istodobno duboku, refleksivnu i erotsku posvećenost vječnim pitanjima smisla nalazila je u rodnom Blatu, u Prigradici i u korčulanskom krajoliku, u običajima i među mještanima, te se potvrdila nesumnjivo kao jedna od najpredanijih slikarica Mediterana, jedinstvene snage i potresnog učinka. U sučelju hladne i pronicljive opažajnosti i strastvene predanosti slikarstvu, Nataša Cetinić ostvarila je jedinstveni opus u hrvatskoj i europskoj povijesti umjetnosti.

Svjesni veličine i originalnosti Nataše Cetinić u Blatu se otvara Galerija njezinog imena, a za Velu Gospu 2018. planira blatska promocija monografije. O Nataši Cetinić pisali su afirmativno brojni kritičari: Ljerka Mifka, Ive Šimat Banov, Vladimir Maleković, Josip Škunca, Gvido Quien, Marina Baričević i drugi. Josip Depolo proglasio je njezinu sliku Ante Cetinić Šćerbo na odru remek-djelom hrvatskog slikarstva. U „Oku“ br.185. god. 1979. on piše: „Nije mi poznato kada i gdje se ova slikarica vezala uz ovu crnu temu, ali mi je jasno da je njeno platno pod nazivom „Ante Cetinić Šćerbo na odru“ najimpresivnija slika smrti u našem slikarstvu, da je ovo djelo upravo dostojno Zurbaranovog „Sv. Bonaventure na odru.“

Veliki lutalica svjetskim morima i oceanima Joža Horvat možda i najpozvaniji sudac da potvrdi umjetničinu duboku poeziju, snažni eros i refleksivnost slika u kojima se more i nebo stapaju u olujnom horizontu, horizontu, koji nam neprekidno uzmiče, rekao je na otvorenju njezine izložbe „Moje more“ 1990.:

„Kada je riječ o moru na platnima Nataše Cetinić, nema milosti ni za koga! Nema plavog neba, nema ružičastog smiraja koji naivcima obećavaju bezbrižnu sutrašnjicu, nema galebova ni burnica, nema batana, gajeta i mandraća... Ništa od viđenog pribora iz arsenala nama već znanih pristupa moru. Na njezinim slikama, u mračnoj ljepoti, pred nama se kovitla pučina, zove nas k sebi, mami i prijeti.

Pred platnima Nataše Cetinić, pred njezinim morem čovjek zastaje osupnut, zgranut, ošamućen, širom otvorenih očiju promatra mogući brodolom vlastite lađe, a sve je tako lijepo, čarobno, nestvarno, primamljivo i sve je tako s onu stranu zbiljnosti, sve je tako ludo da čovjek i ne pomišlja spašavati život, a kamoli brod.(Večernji list, 6. travnja 1990.)

Razmišljajući o ciklusu Krajolika Nataše Cetinić, Stanko Špoljarić je za ovu prigodu napisao:

Ljepota krajolika Dalmacije, otoka njenog južnog djela, a poglavito zavičajne Korčule, inspirativni je sukus umjetničkog opusa Nataše Cetinić.  U sintezi talenta i konstantne iskre emotivnog nastajala su djela udivljenja pred veličajnošću prirode, prepoznavanja  iskonskog u njoj, i svih mijena boja i svjetla u  slikovitosti ambijenta i treptaju  njegovih sastavnica.  Nataša osluškuje   ozračje i  istinski doživljava  izglede krajolika juga, povezujući jednostavnost i  raskoš prostora u jedinstvena uprizorenja, kao radost oku i ispunjenje srca.  Varijantom poetskog realizma, ali i približavanjem slobodi ekspresionističke geste Nataša Cetinić posvojenim  krajolicima  daje blistavost boravišta ljepote, satkanih od čednosti i snažnog  pulsiranja oblika, silnica koje zahvaćaju svaki zakutak prizora. Nebo, more, raslinje, kamenjar, pokoje zdanje preobrazbom u tvarnost boje dobivaju dimenziju Natašine stilistike, s aktivitetom putenosti  prostora.

 Umjetničkom i ljudskom zaljubljenošću Nataša Cetinić zbilju okruženja podiže na pijedestal posebnog značenja, dajući i primjerima kreativne krokijevske  zaigranosti  i onima  postupne dorađenosti dragocjenost istog vrijednosnog koda. U opusu respektabilnog broja nema oscilacija u kvaliteti, izuzetno dojmljivom razinom ostvarenja  Nataša odgovara na  ponuđeni dar  prirode. Neodoljiva  privlačnost orkestrirana je u slikama dostojanstvenog smiraja, traganja za istinom života upisanom u  bisere pejzažnog, slutnje nemira u čujnosti vremena, raspona raspoloženja adekvatnih  činjeničnosti motrišta ili asocijativnosti slojevitog sadržaja. A u likovnoj razvedenosti ploha, usitnjena mrlja, napeta linija, čitke membrane, manji ili veći splet crtovlja tvore strukturu površine.

 Za Natašu Cetinić  krajolik je i više od motiva. Viđenje  je esencijalnog u čovjeku bez citiranja doslovne figurativnosti. A na osobnim čvorištima radi se o nizu simboličnih autoportreta, iskrenom  psihološkom nijansiranju stanja,  gdje je vitalitet krajolika blizak Natašinom senzibilitetu  i umjetničkom entuzijazmu. Sa sačuvanim intimitetom odnosa, suptilnom kucavicom u  dodiru trenutka upisanom u trajanje. Ali i euforičnošću ditiramskog  u  strasnosti umjetničkog pristupa, Natašinog predanja bez ostatka. Paletom koja gori ili je utišana do tonskih koridora obnavljaju se klimaksi uzbudljivosti, s mjerom i likovnog reda ali i  labirintičnosti kontroliranog   slučaja. U njenoj  umjetnosti  ne postoji krošnja sigurne jednoznačnosti već  produbljivanje autentičnosti, dakako u širini izgrađene rukopisnosti.

Među  hrvatskim  slikarima, kako velikanima kista tradicionalnog  izričaja, tako i  onima modernog likovnog jezika,  koji su more,  njegove obale, ali i unutrašnjost otoka stavljali u prvi plan svojih opusa ostvarenja Nataše Cetinić spadaju u sam vrh. U pohvali podneblju Nataša se veže uz ljepotu baštinjenog, uz svježinu svih pojavnosti, te temperamentom i iskustvom,  pejzaž interpretira kao stvarnost ( ne libeći se spomenuti niti oporu stranu) i duhovnost.  U  svom umjetničkom poslanju  Nataša Cetinić  slikom izjednačuje krik, i tankoćutnost meditacije, njegujući  kušnjom estetske naravi svevremenost Mediterana, Dalmacije,Korčule, spoznajući  kroz poetičnost svjetla i boje  svoje  krajolike   kao drage i svete prostore.

PODATCI O MONOGRAFIJI:

Monografija Nataša Cetinić slikarica Mediterana ima 368 stranica s preko 900 reprodukcija u boji. Prijelom knjige oblikovao je Ivan Savičević Podgajski. Tekstovi predgovora Tonka Maroevića i Branke Hlevnjak prevedeni su na engleski jezik. Prevoditelj je Graham Mc Master. Reprofotograf većine opusa je Goran Vranić. Izdavač je Udruga za promicanjhe oblikovanja i umjetnosti Design Art i suizdavač je Edusoft d.o.o. Producent je Ivo Maruna a tisak Printera grupa d.o.o.






← Povratak

Komentari

comments powered by Disqus